Rijeka Opatija Paris Texas
Prema nekim općim pretpostavkama izdavača, a to je bio Helidon iz Ljubljane uz malu pomoć Foxove podetikete ‘Dallas’, prva kompilacija riječkog čudačkog rocka iz druge polovine osamdesetih trebala se roditi u Jugotonovim rodilištima još 1986. godine. No, djeca (izvođači, tojest ViSovi) se nisu dala kompromitirati kratkim rokovima pa su radije odabrali malko zavlačiti sa snimanjima koja su se održavala u ljubljanskom studiju Top Ten negoli izjuriti van uz pomoć kliješta kakve nespretne i nezgrapne babice pa onda vrludati uokolo s dvije dražesne rupice na lubanji.
Čitajte dalje
Doktor od čelika
Krećem pun iščekivanja na taj koncert. Razlog je ponovno okupljanje jednog od rijetkih realiziranih heavy metal bendova iz našeg kraja. 2/5 su Opatijci, ostali Riječani. Dr. Steel. Fora ime, jel da? Naravno, neće biti prvi put da ih gledam! Mada ne bi baš, doduše, odviše bilo loše da sam bio premlad pa da sam ih iz tog razloga propustio, ali vrijeme ne stoji nezaposleno kao mnogi, već nemilosrdno grabi naprijed i ostavlja nam tragove posvuda!
Čitajte dalje
O Đavolima, McCartneyju i koječemu
Upravo sam se pripremao na pokret, a to je podrazumijevalo podizanje sa stolice i udaljavanje od stola kafića, kad ono – ugledam bivšeg pjevača Đavola. Zdravo!, rečem, a on otpovrne slično, e! Kratko i jasno. Trošenje energije na višak riječi nije svojstveno u južnjaka, dakako. Oprezno priupitam ima li neki dogovor, ali baš naprotiv kaže on ‘nemam’, pa se vratim u prijašnji položaj uživaoca sjedenja na pristojnom listopadskom suncu.
Čitajte dalje
Let
Iz jednostavnoga sam se razloga dosjetio napisati tekst koji upravo čitate. Na kraju će biti razvidno da je riječ o jednom CD izdanju. Inače, imam priličan problem nalaziti koliko-toliko zanimljive teme, pa nije ni čudo što pred svaki dead line za predaju priloga imam grč u želucu, nalik onom koje izaziva pogled na, recimo, lijepu ženu. Znate da jedna takva najčešće dolazi u paru s drugom, ne toliko osjetno manje lijepom, ali ipak je, hmmm, skromnije primjećujete. Znate o čemu pričam, dakako. Lovite, ako je to ikako moguće, potajno njezine oči. I sviđa vam se onaj osjećaj u utrobi kad krilcima zalepršaju, meni se dopadaju darkerice ili kakogod se taj stil danas zove pa shodno tome, šišmišići ako vam dotična uzvrati onaj the look.
Čitajte dalje
Najgori albumi užasno poznatih izvođača
Kao i uvijek, pišem pretenciozno, s pozicije pametnjakovića, o nekakvim albumima. Iz naslova ste već skužili da vas nešto u njemu iritira pa ste se čak natjerali, mršteći si obrve, nastaviti čitati. Pomislili ste: ‘zašto ovaj tip piše o stvarima koje ne kuži? Ima privilegiju zapisivati i objavljivati na portalu nebuloze, prenemagati se, nuditi svoja proročanstva, uvrnute tvrdnje koje su na razini djetinjastih analiza i posve lišene praktičnog značenja, ili je, što je puno gore, u jalovim pokušajima iznalaska zajedničkih tema koje žuljaju valjda tu njegovu generaciju?!’.
Čitajte dalje
Twenty Years After – Art & Music MMXIII
Kako stvari stoje ovogodišnji je Art&Music festival izostao. Nije prvi puta tako, slažem se. Štoviše, svojedobno su Željko Herceg i Branimir Slijepčević Brada, organizacijski tim, nazvali jedno izdanje ‘Zadnjim A&M’, što se održalo – statusno – par godina. Ispalo je dobrim marketinškim trikom jer se ipak negdje pripustila mogućnost da se još koji puta ovaj zombi fest pokrene ukoliko se za takvo što stvore financijski uvjeti. A kako je zanimanje medija i diskografa uvijek titralo oko ove pulske manifestacije, od čega nisu izostali ni izvrsni rezultati posjećenosti, naravno da je feniks uskrsnuo. No, vremenom, izvedbom svedeno tek na jednog čovjeka – Bradu.
Čitajte dalje
Očajnička potraga za Hushmanom
‘Pomislio si najprije da je tip u potpunosti skrenuo s uma predloživši ti takvo što! Naravno, shvatio si da je njegova slatkorječivost u funkciji pridobivanja tvoje naklonosti, i na koncu, tvog pristanka na tu pomalo suludu zamisao. Ali nema se što prigovoriti znanju koje je iskazao o tvojoj malenkosti – poznavao je svih deset snimaka koje si načinio s Paiceyjem u grupi The Maze, puno prije negoli si se pridružio onom sljedećem sastavu, koji je, dovraga moraš si to priznati, postao OGROMNIM tek nakon što su se tebe na ne baš osobito lijepi način riješili, zajedno s Nickyjem…
Čitajte dalje
Born to be wild
Ljeto je, možemo konačno reći, počelo. Vlaga je u zraku 65%, a ostalo, jel da, nije. Na vlastitoj koži sam osjetio dolazi li kiša ili ne. Odgovor je ovo drugo. Pa sam izašao van i zvjerao okolo, šetao se bez cilja. Aktivnost koja opušta – promatranje ljudi na Korzu, uočavanje promjena u izlozima, šušur po dijelu ulice koji je u hladu. Onaj suprotni je mrtav. Ni zidari ondje ne ispijaju svoje prve ili druge pive.
Čitajte dalje
Kako izgleda susret s genijem?
Znate, iz nekog neobičnog razloga, nekada, nepojmljivo davno, mogli ste birati (iako su to najčešće za vas činili roditelji) koji ćete jezik, povrh materinjeg, učiti u osnovnoj školi. Opcije su bile sljedeće: engleski, njemački, ruski, i najmanje privlačan, francuski. Pa bi pola razreda išlo onamo, a ostali na njemački. Nitko stvarno nije htio upoznati djela Tolstoja ili Dostojevskog u svom izvorniku, a Balzac i Hugo su bili još daleko u obaveznoj lektiri.
Čitajte dalje
Rainbow blues
Na radiju je rečeno, a poslije s televizije i potvrđeno. Da, održat će se referendum. Bit će motiviranih, ustvrdili su prijatelji. Zabrinuti su, naravno, ali malo. Već su počeli kofere u trgovačkim centrima birati. One veće da stane sve unutra što su godinama skupljali kad su uistinu vjerovali da se može promijeniti puno. Bili su, dakako kao i mnogi, u zabludi.
Čitajte dalje
Cinemascope De Lux
Sjeo sam u samo dno kina. Kada god mogu napravim upravo tako – zavalim se u stolicu, koljenima podbočim naslonjač ispred sebe, parkiram si laktove na ručke, ako su obje slobodne to je premija, čekam da počne projekcija. Kokice izostavljam s repertoara. I uglavnom iskapčam mob. Barem da ne zvoni, vibriranje toleriram. I nisam od onih koji dođu amo hrkati, odmoriti se od dnevne jurnjave, tako da me nećete ondje zateći kako dišem teško i duboko kada se upale svjetla u dvorani. Za eventualne komedijaške epizode iz mog života vjerojatno ćete morati posegnuti u neku drugu situaciju. Recimo dok sviram. Ta vrsta aktivnosti uglavnom ne izaziva ovacije. Možda zijevanje.
Čitajte dalje
Smells Like Teen Spirit
Na granici nas je dočekala specijalna jedinica za sprječavanje unosa narkotika u Hrvatsku. Na čelu su im odreda bili sve mladi momci, nosili su oko vrata one zgodne privjeske na marihuanu da se lakše infiltriraju među omladinu. Vjerojatno su već s osam napunjenih godina recitirali napamet pred ponosnim ocima Pravila službe (PS), održavali neke vježbe sa smjenama straže, prijeteći se tim role-modelima kako će ih svojom zrelošću i predanošću zasjeniti te zadužiti čitavu budućnost smjernošću i hrabrošću. Junačka karijera je bila pred njima.
Čitajte dalje
Tri dana s Robijem K.
Četvrtak, 21. ožujka, sad, ove godine. Vrtim se po dnevnom boravku, skoro će podne, a još nemam društvo za koncert. Puf, pant, tako bi nekadašnji stripovi naglasili nedostatak akcije, a glavni junak je jedva odizao noge s poda u želji da pobjedi vlastitu inertnost. Katkad i debljinu. Kod mene takvog problema, jel da, nema baš. Parketi po kojima neumorno koračam poprimaju izgled utabanog jarka. Nekom izvana mogao bih izgledati kao Baltazar, kao nešto mozgam, no rezultati, za razliku od cijenjenog profesora izumitelja, kod mene kontinuirano izostaju. Šišnem poruku, ali ne preko goluba ne, Arhitektu. Sadržaj: ej se ide na koncert večeras? Odgovor stiže prije negoli mi mob proslijedi potvrdu o zaprimanju smsa na traženi broj: Ne…
Čitajte dalje
Between a Rock and a Hard Place
Radnja: zgurani u nekom većem osobnom vozilu marke koju zna samo njegov vlasnik Tibljaš, krećemo uskoro kroz zameteni, zaključujem tako jer pogled s mojeg prozora nimalo nije utješno zaogrnut bijelim plaštem, Gorski kotar do nacionalne metropole. Neslužbeni plan nam je, na nagovor vlasnika gore spomenutog kluba, snimiti drugi album grupe Blagdan Band. Prvi je objavljen u travnju 1996., prikladno nazvan “Palach’s Not Dead”. Tiraža je bila skromna, 500 komada. Trebalo je proteći ipak dosta godina da se riješimo tih plastičnih kutija.
Čitajte dalje
Brain Damage inc.
Taman sam zasjeo pred komp kad ono, eto ti ga na, zvoni telefon. Ne naravno onaj starinski analogni ukopčan u zidnu instalaciju već drugi, mobilni. Halo, pitam ja, obzirom da na zaslonu se ispisuju nepoznate brojke.
Čitajte dalje
Dreaming, dreaming is free
Katkada se otvoreno udivljujem muzičkoj genijalnosti prijatelja i kolega s rock i pop scene, nekim njihovim inteligentnim kompozicijskim rješenjima i senzibilnim tekstovima kojima se suprotstavljaju degradiranim vrijednostima zastupljenim po medijima. Sva je sreća, zaista, da se mnogi od njih ne žele klonirati u samo još jedan šljašteći proizvod već se, unatoč podjarmljivanju TV centara, odupiru vulgariziranju domaće glazbe ne pristajući na vrijeđanje dobrog ukusa. Pitate se ‘o čemu sad ovaj pak trabunja?
Čitajte dalje
Mjesni rock, dio II
Pa, drago moje čitateljstvo, prije nastavka ove moje male interne inventure dragih mi debitantskih albuma lokalnih vokalno instrumentalnih sastava, želim Vam svima lijepu i manje smakovski raspoloženu Novu 2013. godinu! Pa da. A sada slijedi odbrojavanje od broja 5 do, naravno, 1.
Čitajte dalje
Deset najdražih mi debija mjesnog rocka
Prošlost je, potpuno je redundantno dakako to naznačiti ali možda će pomoći u razumijevanju onoga što slijedi, prošla. I ne bi uopće trebalo posezati za njom u svrhu komparacije sa sadašnjim vremenom, događajima i ljudima.
Čitajte dalje