Autor: Vlado Simcich

Dokazano je! Hrvatska živi u razboritoj zabludi. Evo, pokušali smo sve: izbor za euro song preko publike, pa superstručnog žirija (muzičar do muzičara, rame uz rame s urednicima glasila i žutih tiskovina), kombinacijom televotinga i žirija, političkim naputcima (budi lijepa sjećanja na Vrdoljakove godine vladanja katedralom duha kada je uvrijeđeno vrtio glavom na odbijanje grupe Put da se pojave, na njegovu nedvojbeno stručnu prosudbu, na toj veleznačajnoj manifestaciji zgodno odjeveni u uniformama zenge), vračanjem u kristalnu kuglu kasnonoćnih vidjelaca, i konačno jednostranim odlučivanjem ex šefice zabavnog programa HRTa da se ima poslat najbolju moguću hit pjevačicu iz Hrvatske onamo i da je dosta tih prepucavanja i štatijaznamčegasvene! Nina će nas vinuti u sam vrh.

Čitajte dalje

Nakon fantastičnih predstava GNK Dinama u ligama, od međunarodnih do domaćih, stanoviti bivši fudbaler Michel Platini je navodno sugerirao vodstvu najhrvatskijeg i istododobno kleru najpodobnijeg kluba da nek si ipak, ukoliko žele održati kakav takav imidž u EU nogometu, nabave drugog golmana jer da ovaj postojeći nekak’ neuvjerljivo stoji među tim vratnicama, nevoljko se noseći s iskušenjima modernog športskog a bome i sportskog duha kojim obiluju igrači suprotnih timova, dok njegova družba, jel te, upravo nasproću s malo manje do nikoliko.

Čitajte dalje

Bilo je to ono doba kada sam se lako dao impresionirati tipovima koji su bili cool. Ali koji nisu uspjeli utjecati na mene u dovoljnoj mjeri da to postanem i sam. Tješio sam se da tako barem nisam kompletno tupav. Kao, zadržao sam u dovoljnoj mjeri vlastiti integritet i nisam se dao povesti za nečijim primjerom. Ajoj, spike! Poslije sam shvatio da su neki ljudi naprosto rođeni s tom vrlinom, dok je drugima potpuno zakinut pristup toj osobini pa većinu života ostanu apsolutno uncool & charmless. Konačno sam si to priznao i oprostio!

Čitajte dalje

Uz Joni, Mitchell dakako, Kingova mi je godinama predstavljala globalni ženski pokret, pa kad bi me u nekim slučajevima pitali ča slušam vrlo sam često znao odgovarati kako su mi ženske autorice vrlo privlačne. Nisam ni ja kompletna budala, jel da? Poslije sam polje zanimanja proširio na Tori Najsjajniju Jedinu Amos, pa onda na feministicu, ili kakogod se predstavlja, Liz Phair, a zadnjih se nekoliko godina uglavnom vrtim oko Lucinde.

Čitajte dalje

Evo me kako zamatan japanke u novine, trpam ih u najlonsku vrećicu, tabanima grabim prema Kantridi. Toliko sam u žurbi. Moj frend, neću mu vam otkriti njegovo ime tek dati nasludbu da je jedan od najduže u tom statusu i da voli istim intenzitetom Stonese ko i ja (nikada se on ne bi složio s kategorizacijom te vrste, al gle, meni je omogućeno da izražavam takve stavove pa to i koristim), nabavio je, pristiglo upravo DHLom iz Engleske, šal na Manchester City. Plavo-bijeli i to.

Čitajte dalje

Rijeka, pred dva dana. Pfuu, pakleno je vruće. Ma znate. Pogotovo još ako stoički odbijate blagodati klimatiziranih prostora. Ali, evo novine su osvježavajućih ledenih vijesti. Stanoviti voditelj inicijative koja je u 1500 hrvatskih župa prikupila 133.000 potpisa nasproću umjetne oplodnje, tvrdi kako stoji iza temeljne istine (eeee, koja bi to bila točno?

Čitajte dalje

Piše se da se zabilježi jedan emocionalni opus. Naoko se čini da je to kratkotrajni proces. Kao da pratiš let ptice. Odlaze, pa onda, evo ih, natrag, dolaze. Blesavo. Zapravo, školski primjer definicije prolaznosti.

Čitajte dalje

Sustav je obrazovanja u nas čudan spoj blage diktature i vrlo strogih pravila, koja su, gle kako je to kontradiktorno, katkada jako fleksibilna. Pa se može, ukoliko se uporno ulaže žalba na težinu testova, olako odustati od maturskih pitanja poput npr. koliko je ribara u Prigovaranjima ili koje je boje rubin (sic!) u Ujevićevom Oproštaju.

Čitajte dalje

U gužvi proteklog tjedna u nekoliko sam se navrata zapitao da li je ovo realna situacija, sva ta jurnjava od jednog do drugog mjesta, sveukupno pretjerivanje s toliko malim učinkom na javni život. Stoga sam počeo pisati ovo što upravo čitate. Rezultat je to djelomičnog nezadovoljstva i tjeskobe, a opet pisano je iz rakursa stanovitog konformizma.

Čitajte dalje

Malo mi je trebalo da se prošli tjedan ne priključim omanjoj vojsci paraskevidekatriafoba. Upravo suprotno možda želji i nadi nekih čitatelja portala ne radi se o živahnoj nacističkoj stranci osnovanoj u našoj domovini za prošlogodišnjeg okupljanja na gruntu oko Đavoglavske goleti uz profetsku besjedu Puškača kojeg se plati samo da ne pjeva za ex vladajuću stranku pol milijuna biločega, a povodom nastupa po metropoli na središnjem trgu predviđenoj za petak 13, skupa s ostalim simpatizerima sličnih političko grabežnih afiniteta, već o iracionalnom strahu od savršene kombinacije dana u tjednu ter pripadajućeg broja u mjesecu.

Čitajte dalje

O sljedećem događaju pišem s odmakom od 17 godina, 2 mjeseca i 5 dana. Moglo bi se reći da sam, nakon zavidnog protoka vremena, stekao objektivni uvid u događaje koji su se zbivali tijekom 24 sata koje sam proveo budan u komadu…

Čitajte dalje

Vjerujem da ste skontali kako je centralni dnevnik HRT iznimno uzbudljiv posljednjih nekoliko mjeseci. Nalikuje rezigniranim i podređenim muškim likovima luzerima iz venecuelanskih sapunica, sasvim je ‘nepredvidljiv’ i nepokolebljivo dosadan, kao da uredništvu ponestaje kolektivnog imaginarija.

Čitajte dalje

Gledam u Kristininu sliku pun nekakve dvojbene sjete, nisam siguran dal mi je u toj, onako strogo stilizirane moderne frizure s počupanim obrvama i zgodnim mejkapom, nošnji-haljini nevjerojatno romantično lijepa ili pak posve odbojna. Znate o kojoj curi pišem? Osvojila je lentu za mis Šokaka, ili kakogod da se to zove, pa je vrlo ponosito stupila pred foto aparate u tom kompletiću, za koji će se malo kasnije ispostavit da je vlasništvo njezine prabake Lucije, i ubacuje svoj listić u kutiju u kojoj se bira ulazak ili baš nasproću neulazak Nas u Evropu.

Čitajte dalje

Prvi vam ekskluzivno donosimo potpuno i razumljivo tumačenje pjesničke briljantnosti Najvećeg od Svih Hrvatskih Sinova! Ne računajući: Pavelića, Budaka, Šukera Fudbalera, Ćiru Blaževića, Pavelića, Gipsa, B. Kovačevića, Pavelića, Kutleta, Šukera Elegantnog, Sanadera, i naravno da ne zaboravim, Antu.

Čitajte dalje

Nekoliko sati nakon okončanja još jednog dočeka eksplozivne Nove godine, sjedim za kompom, sunce je, teško je reći zapeklo ali svakako, zabolo svoje mrzle strijele u nedovoljno ispavane oči, otkucava mi vrijeme za pisanje kolumne, pojma nemam kojih se tema dotaknuti. Pomislio sam, bilo bi možda korektno napraviti neki rezime prošle godine, jer, ako ćemo pravo, izdogađalo se svašta, nije li?

Čitajte dalje