Radost Evrope
Sjećate se jednopartijskog, jednoobraznog, zabranjeno-razmišljanje, veliki-brat-te-drži-na-oku-stalno-pa-i-poslije sistema? Bili u osnovnoj ili srednjoj školi svejedno je, znali ste odgovor na pitanje who’s who u vrhu države, nije li tako? Zato je danas to, međutim, dvostruko teže skontati mladim. Koji su ufurani da su na vlasti, dapače&štoviše, u koaliciji još k tome, hadeze+esdepe, jer na neki način njima su svi političari isti, pa sad dal vode državu baš konkretno ovi ili oni, koga briga.
Čitajte dalje
Pjenušava sapunica
Jedno sam vrijeme bio potpuno uvjeren da me se ne tiče ona populacija koja prati sapunice, bez obzira na jezičnu barijeru koja se uspostavlja između gledatelja i glumca, dakle bile one meksičke ili turske ili dinastija. Ali, da, shvatio sam u međuvremenu da poznam preveliki broj onih kojima prepuštanje ovim, nazivao sam ih tlapnjama ali više ne, serijama predstavlja odmor, utjehu, surogat vrijednostima koje nestaju.
Čitajte dalje
15 najvažnijih albuma snimljenih uživo
I ovaj sam tjedan bio zaokupljen prekrasnim društveno političkim aktivnostima domaće scene, a i onih koji koincidiraju i odišu sportskim duhom tolerancije kao naprimjer predivnim crvenim zastavama koje su osvanule u hrvackom Uskom brijegu na benignoj utakmici između ovih i onih drugih, a koje vrlo lijepo govore o navadama i osjećajima koji se talože u našemu narodu te očekivano isplivaju na vidjelo kad ih se čovjek najviše zaželi promotriti još koji put… tek za podsjetnik, pa da se ne zaboravi, jel da?
Čitajte dalje
Par crtica o Divljim detektivima
Iako sam na početcima kolumniranja sebi obećao voditi, što nikada u životu nisam pa očito nastavljam ustaljenu praksu, svojevrsni dnevnik čitanja to mi, dakle, ne uspijeva. Otada sam pročitao nešto naslova, a zapeo sam posljednjih mjesec dana u stvarno bogatom rukopisu. Onog Čileanca, Roberta Bolaña. I, ne, nije niti brat a ni sin Marca iz T.Rexa. N ima onaj valić iznad pa zahtjeva pretragu po simbolima da ga se upiše u komp kako treba. Čita se kao ‘nj’.
Čitajte dalje
Ekonomsko propagandni program iz EPP-a
Kolumna uglavnom plitkih misli
Čitajte dalje
Pop Up izložbe, stvarnost ili iluzija?
Navodno je ta moda uvedena još zapravo-nitko-ne-zna-pouzdano-kad, ali odokativno početkom sedamdesetih prošlog stoljeća, i to u naravno Njujorku i Londonu. Jednostavno, manje poznati, neću reći značajni, umjetnici su u nedostatku zanimanja velikih galerijskih prostora za njihove radove naprosto počeli vješati svoje uratke po zidovima ateljea, a oni sretnici sa stalno prijavljenim boravištem i u vlastitim stanovima.
Čitajte dalje
11 odvažnih + 1 u bespućima Svetozemlja
Skoro sam se odveo pred koji dan psihiću. Nek me pregleda jer mi nije sve čisto u bundevi. Motiv za odlazak bila je izjava naših fudbalera da idu u svetu zemlju igrat te da su im stoga podvojeni osjećaji. Ako sam dobro shvatio oni mislidu da je tamo, u Izraelu, izumljen nogomet. Pa da im je teško loptat s, praktički, svecima, a kamoli ih pobijedit, šta su bezobraznici i napravili, jer šta će ondak o njima mislit, kakvi su to narod hrvacki koji samo tako dođe i uzme nešto šta ni njihovo!
Čitajte dalje
Poeticum humane est
Nekidan (znate već kako su relativni ti pojmovi, moglo je dakle proći, što vjerojatno i jest, i nekoliko mjeseci) sam se zatekao u društvu dvojice pjesnika. Mladi (ma, da, u odnosu na mene svatko je u tom povlaštenom statusu, znam) su se momci požalili kako nemaju pravog mjesta, a kamoli časopisa u kojem bi se realizirali.
Čitajte dalje
Sindrom povratnika
Stigao sam iz Beča, zgodno Wilco iskustvo samo za podsjetnik, nakon par dana odsuća u domestikalni ugođaj. Naime, na strani 49. Novog lista u nevjerici čitam članak o skidanju dječjih križeva i postavljanju istih, od strane jednog te istog vinovnika a ne klinaca-vikend-sotonista, po jednom, malo poslije doznat ćete ime, selu.
Čitajte dalje
WILCO feat. Stipe U BEČU
Pred pola godine otprilike, objavljeni su datumi nastupa po Evropi američke rock senzacije Wilco. Bilo je samo par svirki u điru, rastrčalo se alter društvo oko savladavanja puta od Rijeke do najbliže destinacije. Barcelona? I don’t think so, no. Milano? Sei mato? Na koncu, dodana je još jedna, spasonosna i financijski najmanje neprihvatljiva, opcija: Beč, četvrtak, 23.rujna. Ja, das ist gutt, tanke, anšlus!
Čitajte dalje
And now for something completely different
Nataknem si naočale (e, da, to su te godine kad počinjete udaljavat novine od lica i skužite koliko su vam kratke ruke, ali vjerujte, nije problem u toj vrsti centimetara) na nos i čitam još jednom: Terry Jones ‘oće spalit nekakvu knjigu. Koju crnu knjigu, pitam se naglas? Aha, nije crna već zelena, Kur’an! Okej.
Čitajte dalje
Pandorina osveta
Ova je kolumna, shvatili ste to ako je kojim slučajem čitate, podložna isključivo subjektivnim nadahnućima. Dakle, u njoj razglabam o temama koje me okupiraju ili su dijelom mojeg životnog stila.
Čitajte dalje
Nekro Top 21: Najvažniji mrtvaci rocka (III dio)
Evo mene s najmorbidnijom top listom koju si možete zamisliti! Kako i naslov sugerira ona ne dotiče Thomasa Manna, Nehrua, Picassa, Jackieija Chana (ups! živ je još, kažete, taj?), Stranleyija Kubricka ili Johnnyija Weismillera, već isključivo muzičare koji su odigrali vrlo važnu ulogu u, naravno, mojem ali i nečijim drugim životima…
Čitajte dalje
Nekro Top 21: Najvažniji mrtvaci rocka (II dio)
Evo mene s najmorbidnijom top listom koju si možete zamisliti! Kako i naslov sugerira ona ne dotiče Thomasa Manna, Nehrua, Picassa, Jackieija Chana (ups! živ je još, kažete, taj?), Stranleyija Kubricka ili Johnnyija Weismillera, već isključivo muzičare koji su odigrali vrlo važnu ulogu u, naravno, mojem ali i nečijim drugim životima…
Čitajte dalje
Nekro Top 21: Najvažniji mrtvaci rocka
Evo mene s najmorbidnijom top listom koju si možete zamisliti! Kako i naslov sugerira ona ne dotiče Thomasa Manna, Nehrua, Picassa, Jackieija Chana (ups! živ je još, kažete, taj?), Stranleyija Kubricka ili Johnnyija Weismillera, već isključivo muzičare koji su odigrali vrlo važnu ulogu u, naravno, mojem ali i nečijim drugim životima.
Čitajte dalje