Luka Benčić o My Buddy Mooseu: Stvaramo muziku koju bi i sami doma slušali
Prošlo je samo par mjeseci od objave novog albuma, naziva IV (što je kodno ime za ‘četvrti’, a ne tiskarska greška jer se ploča npr. trebala zvati Ive), emocionalno najzahtjevnijeg dosad i žanrovski najkompleksnijeg jer istražuje područja od garažnog rocka do psihodelije, preko americane do hard rocka, a My Buddy Moose ne sjede nezaposleno, već na koncertima širom regije promoviraju svoj zasad najbolji album u 14-godišnjoj karijeri.
Čitajte dalje
Glavosijek u godini MMXVII.
Možda ste naslutili da su pretprošla i upravo prohujala godina bile prilično radne za onog lika koji je svoju karijeru započeo s običnom kosilicom koja podsjeća oblikom na kiflicu i ima veliku drvenu dršku, no, u međuvremenu, taj je alat zamijenjen onom modernijom inačicom. Da stigne posjeći sve ono što je zamislio tijekom godine i dovršiti u što kraćem roku zadatak za koji je zadužen. Evo kakav mu je bio raspored kretanja i djelovanja 2017. širom planete.
Čitajte dalje
White on White a.k.a. Marko Rogić
Upravo sam se spremao istraživati život tasmanijskog vraga kad mi je na ekranu kompjutera ispala poruka da imam novi mejl u inboxu. Hm, pošiljatelj je odvjetnik, pa gotovo i prijatelj. Ili si umišljam da smo si blizu tog statusa. Kratka info je sljedećeg sadržaja: “Evo, snimio sam par nekih stvari, ne znam ni sam šta mislit o tome, pa ako ti se da poslušaj. Pozdrav!”
Čitajte dalje
Nećemo stić! (Ekspedicija na Sjevernom moru)
Jednom mi se htjelo, davnih dana, sanjati o odlasku u Englesku. S razlogom koji ne uključuju kao imperativ posjet grobljima gdje počivaju Marc Bolan, Brian Jones, David Bowie, Nick Drake i ostala svita iz onog odjela koje iz objektivnog razloga više nije u stanju začeti djecu budući da su zaglavili u limbu između autentičnih mrtvaca i živih legendi. Pa, pobogu, koji bi me drugi razlog natjerao onamo? Igranje ruskog ruleta je otklonjeno, previše buke, a efekt kašast. Misterij Avalona? Okej, tu me se stjeralo u škripac, navodno je ulaz u Stonehendgeu. Bio! Nikakva crvotočina me nije usisala i prebacila u drugu dimenziju, samo sam radio glupe face pred tim nekotrljajućim kamenjem. Poštedim vas tih perspektiva.
Čitajte dalje
‘Puls’ za novi početak Borisa Štoka
Pred samo godinu i nešto razgovarao sam s Borisom. Još uvijek je u rukama čvrsto držao nakanu da se ne odvoji od matičnog sastava Quasarr. A da pokrene samostalnu karijeru tada mu se učinilo neprihvatljivim i preteškim zadatkom. Pokazivao je duboku odanost i prijateljstvo prema članovima grupe, uljudnost koja je sve češće u našem društvu nepoželjna osobina. No, iz nekog razloga, vjerujem da ćete to sami istražiti na internetu, nedavno je naprasno odlučio snimiti vlastite ideje i pjesme, zagrizavši u tu ideju čvrsto poput rotvajlera.
Čitajte dalje
Old Night: Mržnja je ukus stečen navikom
Ovaj gornji navod je prvi koji vam se ukaže kad otvorite knjižicu debi albuma grupe Old Night. Smjesta sam zaključio da je ovom CD-u mjesto u mom plejeru pa sam ga tutnuo u pokretnu stalažu, iliti mangiadischi. Sporo, vrlo sporo se valja ritam u uvodnoj post rock pjesmi The Last Child of Doom. Tema je mračna, ali svejedno upućuje da je riječ o želji autora i izvođača da se čovječanstvo deagresivizira. Ili barem da se Old Night postave kao posrednici u ostvarenju dobrobiti različitih skupina u mogućim konfliktnim situacijama.
Čitajte dalje
Ivanka Mazurkijević: Svijet je lijep samo ako u njemu nađeš svoj svijet
Svakog dana nastojim posvetiti dva do tri sata svojim omiljenim temama. Nema takvih puno, dakako, al’ volim črčkati po papiru, bilježim opaske isključivo tupom olovkom, pokušavam izmišljati metafore koje bi što bolje opisale predmet zanimanja. Radim to iz zabave, mozak mi drži u pripravnosti, motivacija mi je nužna za tu vrstu dinamike. A onda sam se našao pred ovim izazovom. Žene. U domaćem rokenrolu su gotovo uvijek pomicale granice.
Čitajte dalje
Jedina mogućnost – opstanak
Jednog rujanskog jutra, nedjelja, par mjeseci nakon Černobilskog outanja, prošetao sam novim naseljem Srdoča. Nisam nikog posebno vrebao, već namjenski razgibavao udove. Svako toliko sam zastajao, pa se okretao oko sebe ne bih li pronašao ikakav sadržaj koji bi mi poslužio kao alibi za zadržavanje na tom stranom terenu. I upravo kada sam odlučio odšepesati u smjeru kuće, začuo sam kako netko pokušava odsvirati slide temu In My Time of Dying. Hop!, osjećajući neku vrstu neobične naklonosti prema izvođaču ovih tonova zastao sam na stotinjak metara od zgrade.
Čitajte dalje
Moć gitare: Intervju s Damirom Halilićem Halom
Kao član male redakcije Moje Rijeke, sebe sam zadužio za povremene intervjue koje radim i objavljujem. U pitanju su uvijek ljudi za koje držim da su iznimno zanimljivi i nezaobilazni na našem kulturnom terenu. Taj sam program pokrenuo da, prije svega, potaknem zanimanje i motivaciju kod sebe, a onda i čitatelja. Velika većina zamoljenih za dobrovoljno odavanje informacija o svojoj prošlosti, vještini, budućnosti i ostalim temama spremno je pristala na ispitivanja, pa je tako i ova posljednja molba koju sam uputio Damiru Haliliću Halu, jednom od najvećih gitarista s riječkog područja, urodila plodom.
Čitajte dalje
Ne može biti!
Nove su pojedinosti izlazile na svjetlo dana. Još neobjavljeni album su snimali posvuda, od Ljubljane, Zagreba, Rijeke, Španjolske, Grčke do, hejhej!, Venecuele. Tada još nije bila razvijena svijest o PR moći među diskografima i izvođačima pa sam se osobno morao raspitati o detaljima. Ovu posljednju egzotičnu destinaciju posebno su članovi sastava tagirali jer su ondje boravili s predstavom Fedra, Ivice Buljana, s kojim su nastavili suradnju i u budućnosti. A onda sam, u ushićenju kao da su mi upravo dokazali nepobitnim znanstvenim činjenicama kako stvarno nismo sami u svemiru, priupitao Prlju jel mogu, hmm, dobit na posluh koju stvar, tek toliko da čujem kamo je LET3 skrenuo novim albumom. Odgovor je bio nedvosmislen – jok!
Čitajte dalje
A tko ne mari za čari?
Ljetni dan, kao i ovaj današnji, samo trideset godina u rikvercu. Osjećao sam se malko nespokojnim. Bez razloga. Pod rukom sam držao knjigu i pičio po vrelom Korzu. Da se odmaknem od uobičajenih tema jezika i književnosti odlučio sam pročitati zanimljivije štivo pa sam uzeo stručnu literaturu iz rokenrola. Zastao sam pred ulazom u redakciju Vala i pažljivo odmjerio svoje šanse za kolektivno sprdanje nada mojim ukusom za usavršavanje znanja. Duboko dvojim između bijega brzinom ptice trkalice i elegantnim ulaskom u hram omladinskog novinarstva. Biram ovo drugo. Velim svima – haj, kako je, ča ima.
Čitajte dalje
Darko Jurković Čarli: Prvu gitaru napravio sam od šperploče
O gitaristima svih žanrova napisano je oko 1655 stranica knjiga. Možda i više. Nalik je to zbirci malih tekstova u kojima se opisuju tehnika sviranja, snimanja, diskografije i nešto privatnih života velikih majstora šest žica. Svatko s imalo ambicije prema tom mističnom električnom instrumentu ima u svom putnom koferu po jedan primjerak takvog naslova. Ostalima, izvan polja zanimanja za takvu misterioznu pojavu među ljudima, slična tematika izazvala bi tek epidemiju zijevanja. Ipak, kad se u dogledno vrijeme objavi neka enciklopedija gitarista, ondje će se zasigurno naći mjesta i za jednog Riječanina.
Čitajte dalje
Ljeto kad su mi se ukazali Termiti
Da su mi ligamenti dozvolili bavio bih se u mladosti nogometom. Jer onda se nije ozbiljno razmatrao spoj krvi, mesa, žice i metala pa da budem, jel da, kiborg. Kako su obje prilike iz objektivnih razloga otpale, a šta ću, uzeo sam nečiju gitaru i držao je za početak lekcije nekoliko godina u sobi. Skupa s jedrenjakom i plakatima na T.Rex, Kiss i Slade. Naime, prvi puta kad sam je uzeo u ruke osjetio sam trnce u jagodicama.
Čitajte dalje
Matej Zec: U rock biznisu najvažnije je naučiti vjerovati svojim odlukama
Uvijek se trudi da mu sola zvuče jednostavno, iako su u biti vrlo zahtjevna, jer ih pažljivo gradi prateći tutnjajuće akorde koje proizvode Baljak i Mrle. Uzlazna putanja kojom se kreću tonovi prema vrhuncu su precizni, dorečeni, ali i često nepredvidljivi, od izvedbe do izvedbe, sasvim neovisno o tome što publika očekuje. Gitari prilazi, kao i produkciji, toplo baš kao i ljudima s kojima će raditi na albumu. Ili snimkama.
Čitajte dalje
RIJEČKE LONGPLEJKE! 1979. – 1994. (i mrvice iz ovog stoljeća), II. dio
A sada slijedi, kako to vole reći na Star treku, zaključak, odnosno nastavak prethodne kolumne o svim plejkama koje su objavljivane u proteklom stoljeću…
Čitajte dalje
RIJEČKE LONGPLEJKE! 1979. – 1994. (i mrvice iz ovog stoljeća), I. dio (’79.-’87.)
Mirna su poslijepodneva rijetkost pa ih volim precizno, poput arhitekta, isprojektirati. Nasučem se pokraj kolekcije longplejki i prekopavam po sjenama prošlosti. Za danas sam si odlučio pokloniti ponavljanje gradiva iz predmeta Pretenders II. Hop, igla je u utoru, Chrissie se ljuti i plače istovremeno. Nitko to ne radi bolje od nje. Ipak, ruka mi se automatski pokrenula prema zasebnoj sekciji ploča, onoj neoznačenoj, u kojoj je jasno vidljivo da je riječ o domaćim izdanjima.
Čitajte dalje
Ovo nije top lista najboljih riječkih ljubavnih pjesama
Kad se nedavnih godina počeo u nas obilježavati valentine’s day nisam previše mario za tu činjenicu. Svakako se nisam budio u cik zore uzbuđeno očekujući da studen ovog mjeseca nestane samim pogledom neke gospodične, dapače, kao da sam bio mrzovoljniji upravo tog dana negoli ijedan drugi dan u sezoni jesen/zima. Da me se pita bih li radije čistio ribu staru tri dana s pramca broda ili uživao u posljedicama gripe umjesto da odem na kvazi romantičnu večer u neki od fancy restorana za tu priliku posebno uređenog interijera s 25 crvenih balonskih srdaca, izbor bi pao na srednju opciju. Pa, evo, šta sam tražio to sam i dobio – ležanje uz treskavicu i febru.
Čitajte dalje
Ri Lit Genesis
Ima tome već pet godina. Nakon uporne razmjene e-mailova, višemjesečnih konzultacija dogovoren je sastanak. Mjesto okupljanja bio je ‘Cres’. Na željezničkoj stanici je, naime, tada djelovao ugostiteljski objekt tog imena. Ništa fensi, obična oštarija, neznatno zapuštena s jednom konobaricom i nijednim gostom unutra. Osim nas osam. Tu smo trebali izbrusiti naš zajednički nastup kao književne skupine. Najprije smo pregledali ponudu lokala osvježavajućim pićima. Netko je od nazočnih preporučio da nikako ne valja naručiti čaj jer da je ružan. Na vrijeme je stiglo upozorenje jer sam se upravo spremao popiti mentu, pa sam naglo promijenio mišljenje i uzeo si mineralnu. Od nje me ne boli želudac cijelu noć.
Čitajte dalje