Noć velikog čitanja 5 – Ri Lit u Filodrammatici
Neformalna književna skupina Ri Lit postoji od 2012. godine. Otada naovamo redovito nastupaju u Rijeci u sklopu manifestacije Noć velikog čitanja, kao i mnogih drugih događaja, od Riječkih ljetnih noći do OpArta, te samostalnih nastupa.
Čitajte dalje
Rezime riječke glazbene 2016.
A sad konačno i nešto lijepih vijesti. Nadovezujući se na prethodnu kolumnu i nastupna olimpijada u opijanju alkoholnim isparavanjima bi zvučala optimistično, naravno. Naime, izmjerio sam na brzinu puls lokalnim diskografskim postignućima u prošloj godini, i sve u svemu, ne djeluje scena baš kao da je sasvim bez svijesti i izvan ovog svijeta. No, budimo realni, izdanja objavljena u 2016. su ipak na neki način odvožena u leru, barem jedan manji dio.
Čitajte dalje
Nezaustavljiva kosilica ad MMXVI
Negdje s televizije se je oglasio signal. Bila je to potvrda da je pristigla Nova godina. Jednostavno sam se maknuo s prolaza tom nadolazećem vremenskom vlaku smatrajući da me se neće odviše dirnuti. Ali gle, kako sam se lošim prorokom pokazao! Svijet je prostrana gimnastička dvorana u kojoj se izvode razne vježbe oblikovanja i jačanja.
Čitajte dalje
Mandićeva pulska rapsodija
Odjednom, u Novom listu, u rubrici Kulture pojavilo se novo ime. Prije desetak godina njegovi su tekstovi osvježili prostor namijenjen knjiškim temama. Pomislio sam tada, vjerojatno još jedan dečko koji će neko vrijeme ondje pokušati ustaliti se pa onda jednostavno se okrenuti nečem profitabilnijem. Međutim, nije usporio s produkcijom članaka. Štoviše, pojačao je tempo, a njegova se krajnja ambicija nije dala samo tako odrediti. I, zaista, osim novinarske karijere koju sam krišom pratio započeo je i onu paralelnu – pjesničku. Upravo 2009., netom nakon objavljivanja debi knjige ‘Mostovi’, upoznao sam Davora Mandića, ali ne na nekoj književnoj promociji već na koncertu u Zagrebu.
Čitajte dalje
Mladen Stipanović: Najzahtjevniji klijent bio mi je Mrle
Rock i pop omoti, naslovnice knjiga, dizajni kalendara, letaka, bookmarkera, pozivnica, plakata. Dostatno za nekoliko izložaba, možda bi u potpunosti dalo cjelokupnu sliku o riječkom dizajneru Mladenu Stipanoviću.
Čitajte dalje
Dean ima ‘ono’ nešto!
Život u sebi uglavnom nosi stavku o smrtnosti. To jest, svi jednom moramo, jel da, umrijeti. No, s pjesmama to nije tako. Neke od njih su preinačale navedenu ljudsku vrstu odredbi. Postale su zimzeleni. Ne da ih se ugasiti. U nama su. Tomu svakako ne odmaže ni činjenica da ih interpretira Glas, onaj kojeg zapamtiš dok trepneš, jer sadrži boju, emociju, zavodljivost, tekst, onu rijetkost koja je čini nadnaravnom, snažnijom i od jerihonskih truba. Glas ima moć Mesije, a ne lažnog proroka. I zbog toga mu vjerujemo, i bespogovorno slijedimo. Dean Škaljac je dirnut onim magičnim dodirom koji mu je osigurao boravak u panteonu vječnosti riječke rock kajdanke.
Čitajte dalje
Ovaj Elvis ne napušta zgradu samo tako
Za neke ljude ne važi pravilo da ne postoji drugo vrijeme osim sadašnjeg trenutka. Njegova je virtuozna svirka bila isprva zamijećena na harmonici. Kad je rock’n’roll pokucao na vrata njegove sobe posegnuo je za gitarom. Tu se neko vrijeme udomaćio, ovaj instrument mu postaje dječjim igralištem, prostorom kojim uskoro postaje i neprikosnoveni vladar šest žica.
Čitajte dalje
Moskva live snimanje u Torpedu
Tamarina je dijafragma zatitrala. Kruno je poletno skakao po vratu bas gitare jer nije imao izbora do li pratiti razigranu Ujinu grmljavinu po starom Ludwigu. Jen-dva-tri, Vladimirova gitara je ručna bomba koja razara bubnjiće zatečenim privilegantima na premijernom preslušavanju većeg dijela novog, trećeg, po redu albuma Moskve. Srijeda je, 10. kolovoza ove godine, a mjesto je radnje garaža Torpeda, kvadrature 1 kilometra. To je jako otprilike, to se valjda podrazumijeva. Vjerojatno je i manja, al to neka bude briga kakvog geodeta pri premjeravanju prostora.
Čitajte dalje
Slučajni lovac na autogram
Igram košarku na školskom igralištu jer je nogometno, smješteno na istoj lokaciji, zauzeto. Uglavnom se trudim držati loptu što više u rukama, ali kad me protivnički igrač prignječi, bacim je što dalje od sebe. Rijetko kad tim potezom probijem obranu pa bježim što dalje čime samo odgađam neizbježno. Igranje ovog sporta mi je najobičniji stres!
Čitajte dalje
O the mravu i čovjeku
Početkom devedesetih godina među lokalnim muzičarima je bila raširena predrasuda da tzv špic-gitare sviraju isključivo dosadnjakovići skloni kičastom heavy metalu, iako je, ako ćemo pravo, bila riječ o super virtuozima. Znate već o kojim tipovima pričam. Zapravo, želeći pokazati da i dalje vladamo sobom i da nipošto nećemo podleći napadima panike pred tim neograničenim talentima, stvorili smo si, mi samouki svirači koji smo tek svladali čakberijevske štoseve i bluz pentatoniku, alibi vlastitom prstometnom limitiranošću. Stoga ne čudi kad sam upoznao novu gitarističku akviziciju grupe En Face na ulazu u zajedničku garažu s onim zelenim Ibanezom, da sam momentalno osjetio kronični manjak špinata u krvi, a višak neurednih otkucaja srca.
Čitajte dalje
Poslijepodne s Erikom Malnarom
S ovim gitaristom nije bilo lako dogovoriti intervju. Nekoliko dana uzaludnih poziva i neodazivanja, međutim, nije bilo dovoljno da me odvrate od nauma da provedem ugodno poslijepodne uz njegovo društvo. Možda biste očekivali da smo čavrljali uz nekoliko butelja finog vina i pritom tek postigli razumnu razinu srdačne konverzacije koja se uglavnom vrtjela oko zvuka te kvantitete gitara. Ovo drugo ste dobro zaključili, da. Ali bilo je tu trenutaka prisjećanja zajedničkih uspomena, no one indiskretne sam zadržao za sebe. Nepopravljivi meditator, ljubitelj Beatlesa i Monty Pythona, nekoć sjajni nogometaš s ambicijom ‘devetke’ na leđima, već je decenijama na glasu kao jedan od najsjajnijih gitarista s ovog terena.
Čitajte dalje
Tečaj japanskog za početnike
Sjedim za stolom već neko vrijeme, buljim ravno ispred sebe i gledam u roza zid, majstorski opituran, ne moram to posebno niti naglašavat. Iznutra mi je pravo ljeto, gorim na plus 38,4 stupnjeva, nije baš stanje koje osobito volim, ali navikao sam. Pogotovo kad je vani ovako tiho, kišica proljetno rominja, zapravo kapljice strše u zraku kao da su savladale antigravitaciju i tek povremeno neka od njih se spoji s tlom. Ugodan sivi dan, utješan s obzirom na moj zdravstveni bilten.
Čitajte dalje
Ono što te čini drukčijim – face to face with Boris Štok
Zamišljam kako ovaj intervju bilježim, tako je to izgledalo još prije tridesetak godina kad sam lovio po Palachu Koju Zelenog zuba za Novi list, tintom. Natapam prste tim plavetnilom koji bi bili recimo zgodni za potrebe privođenja u policijsku postaju, i poslije jednostavno odem pod špinu i oštrim mlazom ispirem sve s ruku. Ubrzano pišem, izostavljam proizvoljno neke dijelove priče ne iz ekonomičnosti već iz nedostatka kondicije u stenografiji, guram si jezik među usne, usredotočen sam na govornika, ispunjavam kvadratiće u starom neiskorištenom ‘lipa’ bloku s narančastim koricama.
Čitajte dalje
Vežičan “Ispred Placea”
U Palachu bismo se dva puta tjedno obavezno proćakulali o MC5, Stoogesima i Avlijanerima. Donosio bi grube demose benda, kaotične su to snimke bile, ali pune nekog svjetla, gotovo božanski nadahnute, s tekstovima koje su više pripadale tipovima sa sijedim bradama negoli jednom tek stasalom punoljetniku. Radovao sam se tim riječima i buci koja koja ih je pratila.
Čitajte dalje
Zoran Prodanović Prlja: Znam da nismo nikome podilazili
Kad NK Rijeka igra nogomet, a to je zona u kojoj se ne nalazi pošteđen razmišljanja i živciranja na njegovu žalost, glumi u kazalištu ili na filmu, gdje se od njega ne traži samo da bude prisutan tijelom nego da pruži potpuni mentalni i intelektualni angažman, ili ondje gdje mu je svaka otpjevana dionica na mjestu čime će požet udivljenje besprijekornom predanošću, to je svijet u kojem je Zoran Prodanović Prlja pronašao osjećaj slobode kojemu mnogi teže, ali malotko mu se približi svojim postojanjem i djelovanjem. Na svaku neprirodnost u svom okruženju Prlja ima reakciju, ne prihvaća imperative komercijalnosti nametnute kroz medije, njegova uloga u grupi LET3 je nastaviti provocirati i izazivati, a ne podilaziti mainstream očekivanjima i snimati radio uspješnice.
Čitajte dalje
Rekapitulacija riječke književnosti 2015.
Neposredno pred četvrto izdanje Noći velikog čitanja, koje će se kao i prethodne književne večeri skupine Ri Lit održati u dvorani Filodrammatica, u četvrtak, 28. siječnja, s početkom u 20 sati, odlučio sam napraviti svojevrsnu inventuru literature riječkih autora, kao i zbivanja koje su obilježile prošlu godinu. Komplimente upućujem sajmu knjiga vRIsak, koji se održavao u lipnju na nekoliko lokalnih punktova, promovirajući najnovija izdanja kako iz domaće tako i svjetske književne scene.
Čitajte dalje
Digitalni Paraf?! Šta da?!
Sport bacanja novca na nepotrebne i blesave stvari je oduvijek u mojoj familiji bio nepoznat i besmislen fenomen. Top 5 odraslima nerazumnih izljeva aktivnosti kojima su se prepuštali mladi uključivao je gomilanje produkata za, po njihovom kriteriju, privlačenje prašine, such as, : 5. skupljanje salveta (sestrina manufaktura!); tj. 4. značaka (ja); ili 3. zastavica na nogometne klubove (sestra, mo’š si mislit!); te 2. privjesaka (khm, khm) i, na broju 1, no ne iz nekog osobitog animoziteta prema rokenrolu, ploča (kronološki: sestra pa ja).
Čitajte dalje
Ovogodišnji rezime diskografije
UPOZORENJE ČITATELJIMA: ovo NIJE top lista!
Pouzdanost ukusa, to vjerujem da ste shvatili, se ne odnosi na mene. Referirati se na pojedinu opčinjenost koju često znam naturati preko kolumni nije, dakle, preporučljivo. Ali i to je jednostavno objašnjivo. Naime, da biste bili u stanju prosuđivati koliko-toliko objektivno valjalo bi stajati izvan određene materije, a usput imati i nečeg analitičkog u sebi. Ajmo reći da ovo posljednje još i u nekolikoj mjeri imam u svom karakteru, no nedovoljno da bi sud bio valjan i lišen emocionalnog pristupa.
Čitajte dalje