Rijeka, bastion urbane kulture
Rijeku se učestalo doživljava kao grad za svoje okruženje snažnih urbanih vibracija. Tako je bilo jučer, tako je i danas, što upućuje na zaključak kako je riječ o kontinuiranom obilježju gradskog lica, samim tim i utemeljenom. Premda se nekomu može učiniti da su pojmovi grad i urbanost jedno, da su istoznačnice, svakodnevna praksa europskog jugoistoka, kojemu Rijeka dobrim dijelom zemljopisno pripada, svjedoči kako su urbano i ruralno (u lošem smislu te riječi, posve različitom od pojma seoske kulture i njenih etno-vrijednosti) na tom prostoru u trajnom sukobu.
Čitajte dalje
U kakvoj su vezi Rijeka i Tommy Steele, premijerna britanska rock-zvijezda?
Kada je u Hrvatskoj, odnosno u Jugoslaviji, prvi put nastupio neki britanski rock-bend? I komu se zgodila ta čast, kojem bendu i gradu? Ako je vjerovati dosad objavljenim podacima, dogodilo se to 1965., kada nas je posjetila britanska družina The Rocking Wickers. Dečki su ljeta te godine nastupili u riječkom kinu Partizan (današnjem Teatru Fenice), također u još nekim domaćim gradovima. Uistinu prvi? Pretpostavljate, neće biti.
Čitajte dalje
Robert Bebek, pjesnik vulkanske mirnoće
Lektor se vratio. Premda je povelik upitnik je li to dobro za nj, za nas ovdje, u Rijeci, u Hrvatskoj, jest. Sve usprkos tomu što u zemlji u kojoj nije vijest kada mlađi ljudi, pametni, obrazovani, sposobni, odlaze, da bi sve svoje najbolje dali negdje drugdje, nekomu drugom, sve usprkos tomu što njegov povratak možda neće biti ni primijećen. „Pa mlad već odavno nije“, reći će netko. „Da je pametan, ne bi se bavio kulturom“, dodat će drugi. „Ako je sposoban, zašto nije bogat?“ upitat će treći.
Čitajte dalje
Na poziv arhitekta Emilija, na Korzo sletio psihodelični zvjezdani brod
Svemu je „krivo“ riječko Art-kino. Sjeo sam te večeri u dvoranu da bih pogledao SF klasik Rogera Vadima iz 1968., Barbarellu. OK, gledah ga već, ali toliko davno da mi se učinilo pametnim obnoviti „lektiru“. Dvadesetak minuta nakon što me Jane Fonda primila u astralni brod i poletjela sa mnom u međuzviježđe – a bila je godina 4000., i ona se nije prestajala mazno protezati na čupavom sagu – shvatio sam kako let u njezinu društvu uopće ne vodi među zvijezde. Što sam filmom letio dalje iz Art-kina, na tko za koji seksi-planet, to sam bio više tamo otkud sam krenuo – u Rijeci.
Čitajte dalje
Starohrvatski bog Perun vlada zelenom okolicom grada
Je li borba između kršćanstva i starohrvatskih bogova, koje su Hrvati donijeli sa sobom kada su stigli u današnje krajeve, završena? Tako iz kršćanskih centara moći nastoje uvjeriti okruženje svim sredstvima koja su im na raspolaganju. No, istina je bitno drukčija. Unatoč tomu što proces uvjeravanja traje preko tisuću godina, dokazi oko nas svjedoče kako borba još traje. Na djelu je pat-pozicija. Ako je kršćanski bog, barem formalno, zavladao gradovima, najviši starohrvatski bog, Perun, drži u rukama zelene okolice tih gradova.
Čitajte dalje
Starohrvatski bog Svantovid u Rijeci
Nikad nisam volio kultove ličnosti. U svom sam ih vijeku nadživio barem tri. Prvi je bio kult ličnosti „najvećeg sina naših naroda i narodnosti“ (tako se u neka vremena tepalo Josipu Brozu), drugi je bio vezan uz „oca nacije“ (ticalo se Franje Tuđmana), treći je uzdizao lik „najvećeg moralnog autoriteta 20. stoljeća“ (prethodni rimski pontifeks). Zašto ovi redovi? Ne volim ni kult svetog Vida.
Čitajte dalje
Gdje su jeli djedovi i bake današnjih riječkih studenata?
Jesu li studenti u gradu na Rječini gladni? Naravno da jesu. Svatko tijekom dana prije ili poslije ogladni, a mladi ljudi su posljednji koji bi to demantirali. Vijest kako im je od 21. travnja na raspolaganju novi restoran, u sklopu trsatskog kampusa, u studentskim ušima zato je zazvučala više nego dobro. Nedugo potom, 11. svibnja, uslijedilo je i svečano otvorenje, uz talambase. Budući da svaka priča ima i svoju predpriču, eto nas tim tragom ususret pitanju: OK, a gdje su studenti jeli prije toga?
Čitajte dalje
Eti Juvan, opatijska Brenda Lee
Kada se postavi pitanje premijernog diskografskog zapisa kojim je dokumentirana pojava rocka na riječkom području, onima s dužim pamćenjem u misli dolaze sastavi Uragani i Sonori. Prvi su objavili EP Školjka, hit koji se na prodajnim mjestima pojavio 1966, a drugi su bili još brži, stavivši svoje ime na EP s temom Fešta na palubi 1965. Ipak, časna titula rockera prvih ne ide u ruke ni jednima ni drugima. Sve žestoke rockerske dečke s Kvarnera u džep je diskografski strpala – jedna djevojka. Njezino ime je Eti Juvan.
Čitajte dalje
Čime je Kont privukao mlade?
Premda ih ni zimi nije manjkalo, proljeće je izvuklo van valjda svu gradsku mladež. Temperature su ugodnije, s manje odjeće lakše se diše, više sunčeve svjetlosti podiže raspoloženje, tko bi još sjedio kući? Među ključnim okupljalištima mlađih Riječana je hotel Kontinental, pogotovo terase ispred njega. Po grupama mladih pamte ga brojne generacije. Takva slika Kontinentala toliko se podrazumijeva da se zaboravljamo upitati – kada je i kako zapravo Kont počeo privlačiti mlade ljude? Što je poslužilo kao okidač grupnih dolazaka u i ispred njega?
Čitajte dalje
Prvi Duce volio je Rijeku, drugi Duce nije
Čudno je to s liderima. Koliko god se međusobno privlačili, zbog bliskih svjetonazora, ili bliskih tehnologija kojima podređuju okolinu, u pravilu se ne trpe. Objašnjenje je lako naslutiti: riječ je o konkurentskim emocijama, koje su to jače što su konkurenti na bližem i tješnjem prostoru. Povod za prizivanje u misli filozofije „ovaj grad ne trpi dvojicu glavnih“? Izložba D’Annunzio – Božić 1920, što ju je Tea Mayhew priredila u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja. Dvojica glavnih na prostornim i vremenskim koordinatama koje obuhvaća izložba? Gabrielle D’Annunzio i Benito Mussolini.
Čitajte dalje
Rocker Ljubo Kuntarić
Čitajući ovih dana izjave Ljube Kuntarića u kojima žali što je za svoga 65 godina dugog glazbenog rada, citiramo, „svaštario“, ne fokusirajući se u jedan glazbeni žanr, teško se oteti dojmu – koliko je Kuntarić u pravu, toliko možda i nije. Upravo zbog „svaštarenja“, zasluge mu danas ne ostaju samo u jednom žanru. Primjerice, taj aktualni autor sakralne glazbe u neka je druga vremena vezivao svoje ime uz pionirske doprinose razvoju riječkoga rocka. I dobro je što je tako. Kada se i gdje to dogodilo?
Čitajte dalje
Gdje je nestao pješački most u Krešimirovoj?
Ima riječke industrijske baštine čije se nestajanje događa pred očima brojne javnosti, bilježeno medijskim objektivima, u neku ruku spektakularno, kao što to pokazuje primjer prije dvije-tri godine srušenoga sušačkoga željezničkog kolodvora. Isto tako, ima riječke industrijske baštine koja nestaje u tišini, potpuno skrivena od javnih očiju. Kao da su oni koji su joj odlučili zavrnuti vratom stvar isplanirali tako da za njihov čin nitko ne zna, možda vjerujući da se ono za što nitko ne zna valjda i nije dogodilo.
Čitajte dalje
Zaboravljeni pionir riječkog stripa
Znate li tko je Teodor Trick? Ovo nije nikakvo trik-pitanje, osoba koju spominjem nije dio nečije fikcije, ponajmanje autora ovih redaka. Ako mislite da ipak jest, ili vam samo trenutačno ne dolijeće u misli tko bi to mogao biti, možda je to tek znak da u vlastitim mlađahnim, formativnim godinama niste držali u rukama riječki list za djecu Galeb. Trick je ime s njegovih stranica.
Čitajte dalje
Tehnološki poraz SAD-a u Rijeci
Kvarnerski ribari znaju katkad u svojim mrežama, umjesto škampa i ribe, s morskog dna na površinu izvući primjerak zagubljenog torpeda. Možda je to i dobar ulov, ako je bez punjenja. Pa još završi li npr. u fundusu Muzeja grada Rijeke, čuvan za naraštaje koji dolaze… Nasuprot ribarima, od samih početaka riječkog torpeda bilo je i onih koji su ga silno željeli uloviti u svoju mrežu, investirali u to ozbiljan novac i angažirali za to mnoštvo najpozvanijih ljudi, ali je učinak bio – nula. Primjer? Tehnološka supersila SAD.
Čitajte dalje
Ne ubijajte jazzere!
Informacija da je u Opatiji u tijeku Jazz Ex Tempore, s organizatorskim potpisima Udruge Liburnia Jazz i Festivala Opatija, može biti povod da se zaputimo prema vilama Angiolina i Antonio, gdje se održavaju koncerti te manifestacije. Informaciju također možemo primiti kao povod za suočavanje s nekim malo poznatim trenucima iz povijesti jazz-kulture na području Liburnije.
Čitajte dalje
Nesuđeni aerodrom na Urinju
Postoje obljetnice koje se daju na sav glas, talambasa se sve u šesnaest. Nema u tomu ništa loše, dapače. No, ponekad se događa da ima i onih koje prolaze neprimjetno, gotovo u muku, ne isključivo zato što je okruženje za njih nezainteresirano, već i zato što akteri kojih se takva obljetnica izravno tiče o njoj šute. Gdjekad je razlog tomu nemanje svijesti o obljetnici ili njezinoj vrijednosti, a gdjekad dojam zbog kojeg iznad glava zatitra pitanje – možda se to akteri vlastite obljetnice srame?
Čitajte dalje
Nikola Kraljić usudio se griješiti i sanjati
Znam da je možda mrvu rano – povod će, kako to voli kazati pravničkim žargonom inficirana čeljad, „stupiti na snagu“ krajem ovoga mjeseca – ali vođen mudrošću kako je stoput bolje uraniti nego okasniti, već sada velim: Sretan ti rođendan, Nikolo Kraljiću!
Čitajte dalje
Gdje su nestale swinging fifties?
Gledajući razrogačenih očiju kako mi na stol pada bujica informacija o zabavnom životu grada na Rječini 50-tih, nisam mogao vjerovati. Očekivao sam neku vrstu čemera, u najboljem slučaju mjestimične proplamsaje nečega drukčijeg od modusa vivendi diktiranog radnim ritmom tvorničkih hala, lučkih dizalica i brodograditeljskih navoza, koji imperativno određuju radnom narodu kada zorom ustaje, a kada liježe.
Čitajte dalje