Banka u kojoj nema kamata ?

Sve više se piše o Islamskim bankama. Po nekim
analizama ukupan kapital Islamskih banaka do kraja 2012. godine iznositi
će  jedan trilijun USD. A sudeći prema
napisima na Internetu prije samo tri godine svjetska bankarska elita predviđala
im je potpunu propast. Ovo njihovo mišljenje treba uzeti uz veliku dozu
rezerve, jer marketing kod kapitalističke konkurencije nema morala niti poznaje
granice kulturnog poslovanja. Što se za Islamske banke ne može reći. Naime, za
razliku od svjetskih komercijalnih banaka, kod Islamskih banaka svaki ulagač
mora precizno znati gdje banka u kojoj drži novac ulaže njegovu štednju. A
kontrola je stroga. Prema Statutu banke  Šerijatski odbor odobrava ugovore i nove proizvode banke, kontrolira njihovu primjenu, odobrava potrošnju humanitarnog fonda, te organizira konferencije i edukacije iz islamskog bankarstva. Dakle, Šerijatski odbor kontrolira primjenu Šerijata u poslovnim aktivnostima banke.

Islamska banka, osim što izbjegava kamatu, odgovorna je i na druge načine. Banka NE financira niti na bilo koji način sudjeluje u prozvodnji i distribuciji alkohola, opojnih droga, pornografije, prostitucije, hazardnih igara, duhana, medija i medijskih programa i filmova koji promoviraju nasilje, perverziju i nemoral, ili bilo čega drugog za što je znanost utvrdila da šteti čovjeku. I sad dolazimo do metode uspjeha. Štediše
vjeruju Islamskoj banci. U vremenu u kojem se masovno gubi povjerenje u sve
svjetske banke, bankare se naziva pogrdnim imenima, države spašavaju posrnule
financijske divove, kao zrno razuma dolaze banke koje dobit i rizik dijele sa
svojim štedišama.

Kritičari će reći da ova banka i dalje posluje sa kamatom,
samo to zove drugim imenom. I teoretski će biti u pravu. Naime, ova banka
obračunava troškove poslovanja, naknade i slično, što u ukupnom zbroju čini nešto
više od troškova prikazanih kod klasičnih banaka. No kad uđemo u dubinu
poslovanja zapanjuje nešto drugo. Zapanjuje mogućnost da znamo gdje naša banka
ulaže i da ona zasigurno ne ulaže u nemoral. Dakle, iz jedne granice potpunog nemorala,
trke za profitom, nezarađenim a već potrošenim novcima, ulazimo u vrijeme
povrata povjerenja u banku kroz ostvarivanje partnerskog odnosa. I ova banka
nam postaje prijatelj. Što banka na Zapadu već dugo nije. Islamska banka je u
potpunosti transparentna i dužna je klijentima javno objaviti u što će točno
plasirati njihov novac.

Islamske banke su sigurnije i po plasmanima, jer ne
špekuliraju novcem, već ulažu u realni business, te se iza njihovih ulaganja
uvijek nalazi prava materijalna vrijednost. Prednost Islamske banke u odnosu na
klasičnu zapadnu banku je prije svega u načinu poslovanja, koje je vrlo
društveno odgovorno, te je vezano za uspjeh klijenta, a ne isključivo za
profit. Vrlo je vjerovatno da bi okretanje isključivo prema profitu, a
zanemarivanje ljudskosti i pomaganja klijentu koji se nađe u problemima, ovu
banku svrstalo u red konvencionalnih banaka, no za sada ovakav razvoj nije lako
moguć.

Slobodno možemo reći da su kamate kočnica privrede. Neke
analize pokazuju da se većina zemalja svijeta svake godine zadužuje samo da bi
mogla platiti kamate. I taj dug kontinuirano raste. Možemo reći da bi ukidanje,
ili makar smanjivanje kamatnih stopa dovelo do značajno većih ekonomskih
ulaganja. Pravila na kojima je baziran bankarski sistem u potpunosti
poništavaju marksističke teorije po kojima se višak vrijednosti može stvoriti
isključivo radom. Dodajmo ovome činjenicu da konvencionalne banke moraju
zakonski realno posjedovati samo 20 posto od ukupno plasiranog novca, što ih
dovodi u situaciju da uzimaju novac štediša, kojima su dali manju kamatu, a
plasiraju novac klijentima, uz veću kamatnu stopu. Razlika stvara kamatu od koje banke izuzetno
dobro žive. Bez rada ili truda. Potpuno je logično da su se banke u ovakvom sistemu
raspodjele okrenule isključivo svom profitu zanemarujući u potpunosti elemente
ljudskosti.

Da budemo načisto, Islamske banke nisu humanitarne
organizacije, te činjenica da ne postoje kamate ne znači da je zabranjeno
ulagati ili posuđivati novac zbog ostvarivanja profita. No, osnovna razlika
između islamskog i klasičnog bankarstva je u tome što islamsko izbjegava bilo
kakve špekulacije. U svakoj transakciji mora postojati neki stvarni proizvod,
nešto što se kupuje i prodaje. Nije dopušteno nenamjensko financiranje, kao ni
kamata. Dakle, formira se pojam moralne odgovornosti jer su sve informacije o
ulaganjima transparentne.

Pa da prikažemo neke od modela
plasmana novca u Islamskim bankama:

Mušāreka
(širka)

Radi se o modelu financiranja u
kojem klijent i banka ulaze u zajednički posao (joint venture) te zajedno
učestvuju u gubitku ili dobiti. Unaprijed se potpisuje ugovor o partnerstvu
u  kojem se određuje vrsta posla, način
na koji će posao biti realiziran, koliko će trajati i omjer po kojemu će se dobit
dijeliti. Na ovaj način profit realno ovisi od stvarne dobiti koja se u tom
poslu ostvaruje. Vrlo je jasno da mušāreka nosi i realne probleme, kao što su
naprimjer nepoštenje, nerealno i neistinito prikazivanje dobiti, odbijanje
podjele dobiti, neadekvatna podrška sudstva i sl. Realni su prigovori da ovakav
način financiranja banku dovodi u povećani rizik gubitka. Realno, taj rizik je
manji nego ulaganje u dionice pojedinih poduzeća ili neko slično špekulativno
ulaganje, Zasigurno najveći rizik kod ovog oblika plasmana je nepoštenje
klijenta i nerealno prikazivanje poslovnih rezultata, što bi trebali riješiti
državni zakoni.

Umanjujuća
Mušāreka

U ovom obliku plasmana nad
vlasništvom zajednički učestvuju banka i klijent. Na primjer, klijent želi kupiti
stan od 100.000 eur. Ima samo polovicu tog iznosa. Za ostatak se obraća banci
koja ulazi u posao te zajednički sa klijentom kupuje stan. Klijent ulaže 50.000
eur i ulazi u vlasništvo u tom iznosu, dakle 50 posto stana. Ostatak stana
klijent redovito, mjesečno ili kvartalno plaća banci, te se upisuje u
vlasništvo u svakom otplaćenom dijelu. Na ovaj način smanjuje se vlasništvo
banke, ali i iznos rente koju klijent mjesečno plaća sve dok klijent ne postane
100 postotni vlasnik stana. Procedura je jasna:

1. Stvara se zajedničko
vlasništvo u imovini

2. Banka iznajmljuje dio
klijentu

3. Obećanje klijenta da će
kupiti sve jedinice banke

4. Stvarna kupovina jedinica
mjesečno ili kvartalno uz prijenos vlasništva

5. Prilagodba najamnine prema
preostalom udjelu jedinica

Renta se može fiksno odrediti
do kraja perioda partnerstva, a može se vezati za određeni pokazatelj
(benchmark) tako da se korigira u dogovorenom periodu. Bilo da se renta fiksno
odredi (što bi bilo kvalitetnije), bilo da se veže za benchmark uz moguću
periodičnu korekciju, otplatni plan otkupa partnerstva i plaćanja rente jača
ispravnost ugovora sa šerijatskog aspekta.

Mudareba

Mudareba predstavlja zajedničko partnerstvo banke
i njenog klijenta u određenom projektu. Cilj mudarebe je ostvarenje suradnje
vlasnika kapitala i onoga tko ima znanje, mogućnost i sposobnost ali ne i novac
realizaciju projekta.

Ugovor se temelji na dogovoru da kapital u posao
unosi jedan partner (banka), a rad ulaže drugi (poduzetnik). Pravo na učešće u
profitu i jedne i druge strane bazira se na činjenici da su obje strane
ulagači, iako se njihovi ulozi kvalitativno razlikuju. Jedini uvjet je podjela
profita između ulagača u dogovorenom omjeru. Taj omjer je dogovoren odnosno
određen u trenutku potpisivanja ugovora. Nije ispravno da se odredi fiksna suma
novca koja će biti isplaćena jednoj strani; omjer podjele mora biti isključivo
izražen u postocima. Ako bi sav profit pripao posjedniku kapitala, mudareba bi
postala jednostavno investiranje (uz plaćanje fizičkog i intelektualnog rada po
tržišnoj cijeni), a ako bi se složili da poduzetnik  dobije sav profit, onda se radi o tzv. qard
ugovoru (a ne mudarebi). Vidimo razliku između principa direktnog investiranja,
qarda i mudarebe.

Ovdje vlasnik financija dijeli profit sa partnerom,
ali sam u potpunosti snosi sve financijske gubitke. Partner gubi trud, vrijeme,
svoja nematerijalna, ali i materijalna ulaganja, ako ih je bilo. Dakle, svatko
gubi ono što je uložio.

Murabeha

Murabeha je danas zasigurno najrašireniji način trgovanja Islamske banke. Klijent nije u mogućnosti kupiti određena sredstva, materijale, opremu ili robu. Priprema
za banku preciznu specifikaciju potrebnog te se obavezuje da će isto otkupiti
od banke nakon što ona to na tržištu nabavi po najpovoljnijim uvjetima. Ovo za
njega kupuje banka, te mu prodaje isto uz zaračunatu proviziju. Dakle, zarada
banke je odmah poznata i definirana. Banka u ovom slučaju obavlja jednostavnu
kupoprodajnu operaciju, te njen profit proizlazi iz jedne dogovorene
transakcije, a ne iz protoka vremena, kao kod klasične banke.

Iako banka sve više koristi
ovaj način plasmana, neki islamski teoretičari smatraju kako ova tehnika nije u
potpunosti u duhu Islama, kao prije spomenuti načini, jer se ne bazira na
povjerenju u poslovnog partnera, već u način obične trgovine.

Idžara

Plasman sličan opisanom, osim
što banka robu ne prodaje klijentu, već je iznajmljuje. Ovaj način najbliži je
klasičnom načinu „leasinga” kod komercijalnih banaka.

Kard hasen

Ovo je osnovni oblik zajma bez
kamata. Banka klijentu posuđuje određena sredstva, a on je u obavezi vratiti samo
glavnicu nakon dogovorenog roka. Ovdje nema nikakvih dodatnih uvjeta, za koje
se smatra da ih onaj tko zajam uzima ne bi mogao ispuniti. Ovakav način
poslovanja banke odobrava se sigurnim klijentima sa kojima je banka već
ostvarila poslovnu suradnju kroz mudarebu ili mubarehu, ili klijentima kojima
želi pomoći u određenom dijelu poslovnog djelovanja. Ovo najprije možemo
nazvati principom solidarnosti, te ovaj način poslovanja zasigurno banci otvara
vrata na mjestima gdje drugi nisu uspjeli.

Mnogi islamski teoretičari, smatraju ovo
najboljom metodom pomoću koje se može modificirati individualni odnos prema
zajedničkom društvenom cilju.

Oni smatraju da se ovakvom praksom postiže
ostvarenje slijedećeg:

• širi se tržište putem povećanja kupovne moći
• stvaraju se potencijalne mušterije banke
• potiču se ljudi na povjerenje u banku
• stvaraju se bolji odnosi između pojedinaca i financijskih
  institucija
• suzbija se nezaposlenost

Svakako je bitno napomenuti da u poslovanju kod svih
navedenih i ostalih metoda postoji   i
termin „donacije“. Dakle, ako partner ne ispunjava dogovor dužan je platiti
„donaciju“, no banka sav prihod ostvaren na ovaj način usmjerava isključivo u
dobrotvorne svrhe u ime kupca.

Islamsko bankarstvo postoji u ovom obliku tek
dvadesetak godina. Ono nije samo trgovanje novcem već širi oblik islamske
ekonomije. Zbog svojih etičkih obilježja za mnoge ulagače ono predstavlja puno
više od čiste trgovinske transakcije. Upravo zbog tog uloga Islamskog
bankarstva je da ravnomjerno izrazi moralnu, etičku, društvenu, a svakako i
religijsku dimenziju unutar ekonomije, a sve sa ciljem ujednačavanja jednakosti
u društvu, sa naglaskom na dobrobit društva u cjelini. Hoće li u tome uspjeti ?
Hoće li utjecati na klasični bankarski sektor te ga natjerati da se prilagodi i
uklopi u davno zaboravljene etičke norme ? Hoće li okretanje prema čovječnom
pobijediti ono najprizemnije 
„kapitalističko“ ? Držim palčeve za uspjeh.

(u kolumni korišteni
dostupni materijali BBI–Sarajevo, gdin Edhema Bakšića i gdin Mr. Ahmeta
Alibašića)