„Kazališne kuće
uglavnom se samostalno ne upuštaju u izvođenje baroknih opera, a za riječke
ljubitelje opere i baroka, planiramo svake druge godine producirati operu
upravo tog razdoblja. To je još jedna naša specifičnost”, kazao je intendant riječkog
Kazališta Marin Blažević govoreći o repertoarnoj
politici riječke Opere koja uključuje izvođenje opernih djela nikada ranije ili
vrlo rijetko izvođenih u Rijeci. S baroknim operama će se tako svake druge
sezone izmjenjivati opere 20. ili 21. stoljeća.
Na
važnost izvođenja baroknih djela koja su najvećim dijelom prepuštena specijaliziranim
ansamblima osvrnuo se i ravnatelj Opere Petar Kovačić: „ Važno je razvijati
senzibilitet za to razdoblje i kod publike, ali i kod glazbenika i pjevača. Publika
je nepravedno zakinuta za barokne naslove, a prema povratnim informacijama –
vole ih i žele doživjeti u svom gradu”.
„Didona i Eneja” priča je o tragičnoj ljubavi Didone, kraljice Kartage i
trojanskog princa Eneje, libretista Nahuma Tatea, prema Vergilijevoj „Eneidi”.
Jednosatna barokna opera iz 17. stoljeća najuspjelije je postignuće skladatelja
Purcella koja jednostavno i snažno zavodi publiku od samog početka.
Opera „Didona
i Eneja”, kako kaže maestro Tomislav Fačini, „džepna je Venera baroknog opernog
repertoara, sadrži sve što jedno operno remek-djelo treba imati, mitske likove,
interpretacije ljudskih sudbina, sjajnu glazbu u čvrstom i vješto pretočenom
jedinstvu s engleskim jezikom. Direktna je, ostvaruje kontakt s publikom,
djeluje na vas, bez da to i znate, jednostavno zbog zakonitosti prema kojima je
toliko vješto skladana, uz zavidno bogat i zasićen instrumentarij. Opera sadrži
neke od hitova operne literature”.
Redateljica
Mirva Koivukangas o svojoj je viziji ove glazbeno-scenske priče kazala:
„Zanimljiva je kontradikcija između Purcellove glazbe i priče. Ako je Didona
zaljubljena, zašto je njena glazba toliko melankolična i depresivna na početku?
Doživjela sam je kao priču što počiva upravo na Didoninim strahovima. Pokušala
sam predstaviti ženu punu dvojbi zatvorenu u vlastite okove koja će se na kraju
izboriti za svoje oslobođenje, za ljubav prema sebi, a onda moći zavoljeti i
drugoga. Publika će radnju pratiti kroz njene oči, njene noćne more i strahove.
Predstava je puna metafora koje odražavaju stanje Didonina uma.”
Solistica riječke Opere u ulozi Didone Ivana Srbljan
zapamćena je po ulogama tragičnih ženskih likova kao što su primjerice Bizetova
Carmen ili Charlotte u Masseneteovom„Wertheru“. Netom se vratila iz Finske gdje
je u produkciji Jyväskylä Opere iznimno uspješno nastupila upravo u naslovnoj
ulozi opere „Carmen“. Ivana Srbljan kazala je kako je za ulogu Didone morala
otkriti neke vlastite skrivene i zaboravljene rane.
„Za ovu sam ulogu ‘iskopala’ upravo ono s čime se većina žena susreće – toliko puta nesigurna u
sebe, stalno izložena kritici u društvu osuđivanja, žena u sebi samoj
posljedično razvije još goreg kritičara koji ju tlači i čini nesigurnom, ludom.
Didona se suočava s vlastitim demonima, sa samom sobom i na kraju se
transformira u drugačiju sebe”, zaključila je mezzosopranistica Srbljan.
Uz zbor
i orkestar Opere HNK Ivana pl. Zajca, solistički tim čine mladi solisti: Ivana
Srbljan kao Didona, Marko Fortunato kao Eneja, Sonja Runje kao Čarobnica,
Morana Pleše kao Belinda i kao Prva vještica, Ana Majdak kao Druga žena, Iskra
Stanojević kao Druga vještica, Franko Klisović kao Duh, Saša Matovina kao Prvi
mornar.
Scenografkinja
je Paola Lugarić, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, za scenski je
pokret bio zadužen Osku Heiskanen, a svjetlo je oblikovao Dalibor Fugošić.
Koncertni majstor je Anton Kyrylov, a zborovoditeljica Nicoletta Olivieri.
Reprize ove barokne opere su 21. i 23. veljače u 19 sati.
Podijeli na društvenim mrežama