U okvru programa “Dijalog na kvadrat” u Galeriji Juraj Klović otvorena je izložba „Biti žena”, koja donosi radeove četiriju likovnih umjetnica: Natalije Borčić Peuc, Vlaste Delimar, Yasne Skorup Krneta i Luise Ritoše.

Najbolji opis radova ovih autorica djela napisala je u katalogu izložbe Greta Grakalić Rački, ističući da izložbu možemo promatrati kao prijenos znanja i životnih iskustava žena koje objedinjuju raspon godina od tridesete do sedamdesete. “One su predstavnice dvije različite generacije i četiri desetljeća koja nose sebi svojstvene izazove poput majčinstva, nevidljivosti u svijetu intelektualnog rada, starenja i prava na seksualnu slobodu.“

Natalia Borčić Peuc, predstavlja se na izložbi kroz platna velikih dimenzija naziva „#artistmother: neke nove slutnje“, koja problematiziraju majčinstvo. Slike obiluju pastelnim bojama koje bi inače simbolizirale nježnost i krhkost ženstva, no ovdje im horror vacui u kombinaciji s odrješitim potezima kista pridaje novo značenje – zrcale svojevrsnu težinu nošenja s novim identitetom, roller coaster stanja i emocija majke u nastajanju. Borčić Peuc u fokus ne stavlja, suprotno uvriježenim očekivanjima, kontakt majke i djeteta, već njegov izostanak. Otuđenje se javlja u procesu žalovanja zbog gubitka stare Ja, dok se novo Ja još ustrojava. Kad se rodi dijete, počinje se rađati i majka – ovom rečenicom mogli bi tematski sažeti slike koje prikazuju čekanje, prilagodbu žene na novi identitet, trapavo formiranje novog (novih) bića u samoći vlastitog doma.

Luisa Ritoša, Natalija Borčić Peuc, Yasn Skorup Krneta i Vlasta Delimar

Luisa Ritoša, Natalija Borčić Peuc, Yasn Skorup Krneta i Vlasta Delimar

Vlasta Delimar predstavlja se sa serijom od osam fotografija „Vizualni orgazam“ iz 1981. godine, odnosno njihovom reinterpretacijom. Fotografije, koje je napravio Jerman, prikazuju lice umjetnice pri orgazmu: zaneseni grč, uspuhanost, smijeh, smušenost. U crno-bijele prikaze lica u klimaksu Delimar sada intervenira nanošenjem crvenog ruža na usne, dodajući malo boje sjećanju na proživljeni intimni trenutak samozadovoljavanja. Prikaz seksualnog užitka u javnom prostoru subverzivan je čin koji navodi na razmišljanje o destruktivnim vizualnim politikama u filmskoj i reklamnoj industriji, koje žene prikazuju kao bića savršenih tijela i površnih emocija. Rad gotovo da apelira na mlađe generacije žena da se za užitak, neinhibirani orgazam i tjelesnost također trebalo izboriti, kao i da ta borba traje i dalje.”

Yasna Skorup Krneta, predstavlja se kroz rad „Spone pamćenja“, monumentalne instalacije od čipke koja svijetli u polumraku uz interaktivnu mapu gdje posjetiteljice poziva da same kažu što za njih znači biti žena. Intencija umjetnice je otkrivanje nježnosti i ljepote ženskog senzibiliteta, kao i moći stvaranja unaprijed utkane u pojam Žene, jer „biti žena znači udahnuti život svemu što dotakne. Znači biti odgovorna, empatična, jaka, no istovremeno krhka i nježna“. Žena koja stvara je homo creativus, ona „kreativnim radom ulazi u drugačija stanja, situacije i imaginarne doživljaje“. Skorup Krneta se upotrebom čipke pribraja zamjetnom broju umjetnica i aktivistkinja koje recentnije nanovo otkrivaju tradicijske umjetničke forme poput pletenja, čipkarenja i pjevanja kao mjesta susreta žena, osnažujuće, meditativne i transformativne prakse.

Luisa Ritoša riječka je likovna umjetnica najpoznatija po angažmanu na aktivističkoj sceni i suradnji s brojnim organizacijama civilnog društva. Na izložbi se predstavlja kroz video rad “Sama na plaži” u kojem tematizira vlastiti osjećaj otuđenja u patrijarhalnom svijetu gdje čezne za ženskim uzorima. Citira šest spisateljica i izdvaja njihove rečenice u kojima ogleda sebe i svoja iskustva (…): Doris Lessing, Marguerite Duras, Ericu Jong, Annu Frank, Angelu Davis i Simone de Beauvoir, čime želi afirmirati žensku povijest kroz apostrofiranje osobne povijesti ukorijenjene u njoj. Uz video izlaže njihove portrete u tehnici kolaža, u kojima pokušava sažeti njihove živote. Dominantan motiv su lica književnica u različnim životnim etapama i različitim emotivnim raspoloženjima, čime se Ritoša suprotstavlja patrijarhalnoj slici „žene kao neosobnog tijela bez glave“. Žena postaje konkretna osoba, cjelina, subjekt, relevantna.”

Izložba “Biti žena” ostaje otvorena do 3. prosinca 2021. godine i može se razgledati u radno vrijeme Galerije Juraj Klović (Verdijeva 19b) od ponedjeljka do petka od 10 do 13 i od 17 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

U videu pogledajte što nam same autorice rekle o svojim izloženim radovima.