Blagdanska crtica – birokracija i vjera

Obzirom da se prilikom popisa stanovništva nisam smio izjasniti kao kršćanin, u par sekundi morao sam se
preobratiti. Stjecajem (birokratskih) okolnosti izabrao sam biti katolik, i sad
sam teoretski bliže Franji Tuđmanu nego Isusu. Mislim, ne politički nego teološki
– čisto onako, po pravilu službe. Sva sreća da je u religiji važnija praksa pa
sam to nekako uspio kompenzirat, ali nije uvijek lako ostati skoncentriran. Jesam
li ja to mogao izbjeći?

Možda i jesam, ali ne osjećam se odgovornim
jer mi nije dano puno vremena da mislim.

Za sve je u biti najviše kriv onaj omladinac
koji je došao popisivat. Dakle, kako rekoh, htio sam se upisat kao kršćanin,
ali dečko kaže da to ne može. Veli da takva vjera ne postoji, a on se mora
držat onoga što mu je naređeno  i upisati
me onako kako nalaže zakon.  

Ja mu želim objasniti da je vjera ono u što
vjeruješ, a to ti nitko ne može propisat. Ali nemoš ti njemu dokazat…Njega je u pripremi za popisivača indoktriniralo
da su kršćani samo Rimokatolici i oni koji su se posvađali s Papom pa osnovali
svoju Crkvu – zaključno sa Jehovinim svjedocima. Sve je on to meni objasnio… I
onda mi još počeo škljocat s kemijskom jer se unervozio kako meni to nije jasno,
nego me sad mora čekat dok se ja smislim što ću sam sa sobom.

Ostao sam šokiran. To vam je isto kao da se dođeš
vjenčat u crkvu, a onda ti velečasni kaže da si moraš u par sekundi izabrat
neku drugu mladu jer ovu koju si doveo pred oltar ne smije  upisat u knjigu vjenčanih.

Jedva sam se suzdržao da ne početi citirat
Karla Marksa, ali nisam imao živaca se prepirat…Rekao sam da upiše rimokatolik,
samo da više prestane škljocat.  Stavio
je križić…i sad sam tu gdje jesam – umjesto o Isusu i apostolima, slušam priče
o Anti i njegovima.

Mislim nije da me netko tjera, ali da bi
zavolio svoju vjeru trebaš ju najprije upoznat i onda nemaš drugog izbora nego
slušat. 

E sad, nije uvijek isto…sve ovisi o tome kako
se velečasni spremio za misu. Ako je u rano jutro kontemplirao o Franji
Asiškom, onda će u propovijedi govoriti o Evanđelju, no ako je kontemplirao o našem
Franji onda će govoriti o bespućima hrvatske povijesti.

Ali to važi samo za obične dane. Za državne
praznike i vjerske blagdane ne vrijede nikakva pravila, nego se stvari odvijaju
spontano, iz duše, sukladno trenutnoj društveno političkoj situaciji.

Tako je, recimo, prošle godine na sam Uskrs, kardinal
Bozanić usred zagrebačke prvostolnice razapeo na križ ministra obrazovanja
Željka Jovanovića. Tim nepromišljenim činom skoro je potkopao temeljnu
kršćansku vjersku istinu, jer je ovaj također preživio raspeće i poslije  tri dana uskrsnuo s novim kurikulumom.

Meni je to strahovito poljuljalo vjeru u
smisao Uskrsa.  Htio bih se preobratiti na
budizam, ali moram čekat novi popis jer sam sada vezan obavezom davanja točnih
podataka. Može li se to riješiti nekako ranije?