Lijep je osjećaj priznajem
kada se cijeli tjedan moram braniti od vlastitih stavova i misli ispisanih na
ovome mjestu. To je neopisiva divota. Čini mi se da to znači da sam pogodio
bit. Kao što sam i napisao u prošloj kolumni (ispalo je da sam vidovit) Rijeka
je prošloga petka u Varaždinu trebala započeti nastavak nogometne sezone. To se
nije dogodilo. Varaždinci nisu skupili novac (20.000 eura za dugovanja) i
suspenzija je ostala na snazi. Riječani su doputovali u grad baroka da bi
istrčali na travnjak u zakazanom terminu, no njihovih domaćina nije bilo. Legendarni
varaždinski nogometaš Davor Vugrinec, omiljen lik i za svoga boravka pod
stijenama Kantride, činjenicu da utakmica nije odigrana iz financijskih razloga
nazvao je sramotom za Varaždin i Varaždince. Da li je riječ o sramoti ili o
realnosti prosudite sami.
Sve će teže biti misliti o sportu
kada Vas na dnevnoj bazi obasipaju vijestima o poskupljenjima, povećanju
poreza, o svemu lošemu što će nam otežati život. I onda kada dobijete bez borbe
šest bodova morate zahvaliti onome u koga i u što vjerujete. Nogometaši Rijeke
sasvim bi se dobro uklopili u Premijer ligu BIH obzirom na to da su u
pripremama odigrali utakmice sa većinom nogometne elite iz susjedstva. Krv nije
voda, a Ištuk od toga pobjeći ne može i neće. Nekada je dovoljno da samo otvori
usta pa da pomislite da gledate Lud, zbunjen, normalan.
U nedjelju od 16 sati na
Kantridi će gostovati Lokomotiva, ili Dinamo 2 jer kako drugačije nazvati klub
čiji službeni e-mail glasi lokomotiva@dinamo.hr.
Jedina smo zemlja na svijetu koja tolerira da u istom rangu natjecanja
nastupaju dvije momčadi istoga kluba. Tomislav Ivković sjajno je debitirao baš
kao i Andrej Kramarić za „lokose“ i jasno je da neće biti lako. „Stara kost“
Nino Bule neko je vrijeme stanovao na Kvarneru i zna ponešto o Bijelima. Male ili
nikakve su šanse da se u loži nađe netko iz novog budućeg vodstva Rijeke izuzev
Roberta Komena koji Kantridom korača poput osloboditelja 3. svibnja ’45. Ali
neka, zaslužio je, ako ništa drugo nagradu za upornost. Koliko god mi
prigovarali HNL uvjeren sam da jedva čekamo tu utakmicu i buđenje iz zimskog
sna, jer nogomet je zaista najvažnija sporedna stvar na svijetu.
Rukometašice Zameta u tri su
dana ostale bez bodova u dvije utakmice, a bez prve vratarke Nikoline Rebić
Račić na mjesec i pol dana ako ne i duže. U porazu Zamećanki, onome domaćemu u
srijedu protiv Sesveta priličan su obol dali suci, no činjenica je da su odigrale
jako loše u obrani. Kada primite 37 golova nema nikakvoga alibija. Nažalost.
Prekinule su pobjednički niz u kojemu su upisale šest pobjeda u sedam nastupa,
i onda u subotu otišle u Umag kod „utopljenika“ i poklonile pobjedu domaćemu
sastavu sa više od 20 tehničkih pogrešaka u nizu. Pri rezultatu 8:8 u 16.
minuti vratarka Zamećanki istrčala je do centra u pokušaju da presiječe jednu
loptu. Sudarila se sa Julijanom Žuliček, pala i problijedila, s vrha tribina
vidjelo se da nije dobro. Tek oko 4 ujutro u nedjelju „obrađena je po hitnom
postupku“ u Sušačkoj bolnici i pred njom je 4 do 6 tjedana gipsa a onda
rehabilitacija. Lako je sada postaviti pitanje jeli to bilo potrebno?
I rukometaši Zameta počeli
su tonuti. U nedjelju su poraženi u Karlovcu i SEHA liga naredne sezone ostati
će samo san. Broj ozlijeđenih igrača jednostavno je prevelik da bi momčad Alena
Kurbanovića mogla konkurirati za vrh. Priča se i da Kurbanović broji sitno. No
nije uvijek rješenje maknuti trenera. Na Zametu je viđen ministar sporta Željko
Jovanović koji je u nedjelju ujutro odgledao utakmicu mlađeg kadetskog
prvenstva a poslijepodne je viđen na tribinama karlovačke dvorane gdje je
bodrio sastav u čijoj je upravi. No slaba je to utjeha Zamećanima, kada se zna
da je čelni čovjek Karlovca predsjednik Saveza Sandi Šola. Molim Vas zaključite
sami.
I vaterpolisti Primorja u
vikendu iza nas prodali su barem dio ugleda po nabavnoj cijeni. O porazu protiv
Recca, očekivanom i teškom neću trošiti riječi, ali o gubitku bodova u Budvi u
posljednjem dvoboju Lige prvaka moglo bi se podosta. Drugi poraz u nizu uoči
utakmice ovoga dijela sezone, nikako nije dobar znak. U subotu od 20.15 pred
izabranicima Zorana Roje i Ivana Asića najvažnija je utakmica dosadašnjeg
dijela sezone. Sve ovosezonske pobjede zamijenili bi Primorjaši za pobjedu nad
dubrovačkim Jugom. Tom pobjedom preskočili bi Gospare za kojima zaostaju bod i
postali broj 1 uoči doigravanja hrvatskog prvenstva. Obzirom na stanje stvari u
hrvatskom vaterpolu ovom eventualnom pobjedom Primorjaši bi osigurali finale
Prvenstva i utakmicu više na svome bazenu. Ulog je ogroman i imperativa ima.
Apeliram na sve prave ljubitelje sporta, a vaterpola posebno, da opet napune
bazen do vrha i da pomognu Primorjašima da pobjede aktualnog prvaka Hrvatske.
Vidimo se na tribinama. Krepat ma ne molat!
Podijeli na društvenim mrežama