Bratstvo i jedinstvo vjernika i razumnika

Vjerovati u nešto jer “tako
jest” ne može nikada biti stav razumne osobe. Razumna osoba ne vjeruje u
to da je Zemlja okrugla zato jer “tako jest” – ta osoba može
istražiti taj općeprihvaćeni stav i sama se uvjeriti da Zemlja uistinu nije
ravna ploča – kaže
jedan od njih.

Ova znanstvena kritika potpuno bi bila točna
kada bi pretpostavili da je krajnji rezultat osobnih istraživanja utemeljen na vlastitoj spoznaji. U suprotnom, i
takvo uvjerenje samo je vjerovanje.
A ono ovisi od nečije moći da ga se nametne.

Pojašnjenje     

Ako u centar
pozornosti kao mjernu jedinicu usporedne vrijednosti vjere i razuma stavimo
istinu, bila ona znanstvena, filozofska ili religijska – apsolutna ili
relativna – i tu i takvu istinu prihvatimo kao vrstu znanja o predmetu promatranja,
njegovu objektivnu vrijednost pogrešno je mjeriti količinom usvojenih
informacija. Ispravna mjerna jedinica je razina osobne spoznaje. Drugim riječima,
samo znanje utemeljeno na osobnoj spoznaji je zdravorazumsko, sve ostalo je
vjera.

To pravilo jednako
važi za vjernike i razumnike, religijske fanatike i fanatične zagovaratelje
znanosti.

A sada polako

Ako se moje
znanje, o bilo kome, čemu i svačemu, ne temelji na vlastitoj spoznaji, njegova
je objektivna vrijednost nula bodova. U tom slučaju ja nisam znalac, nego
vjernik. Jer, ja u biti NE ZNAM  –  ali vjerujem autoritetu kojeg moj vlastiti
mozak prihvaća kao vjerodostojni izvor spoznaja. To je piramidalni odnos vjere
i razuma, na čijem vrhu se uvijek nalazi neki priznati autoritet.

Zato su kritike
razumnika na račun vjernika potpuno
bespredmetne. Čak bismo rekli, znanstveno neutemeljene jer i njihovo znanje (ako
ne proizlazi iz vlastite spoznaje) počiva na vjeri, što uključuje i samu
teoriju da je Zemlja okrugla.  

To je uostalom
veoma zorno, upravo na spomenutom primjeru, prikazao vrsni beogradski fizičar docent
Božidar Nikolić, kada se prije nekoliko godina na Festivalu nauke u Beogradu poigrao
sa racionalnim sudovima publike, uspješno pronalazeći slabosti njihovih zdravorazumskih dokaza koji idu u
prilog postojećoj znanstvenoj dogmi.

Video snimak s ovog događaja nije prikazan u cijelosti, pa ne znamo
tko je na kraju izašao kao pobjednik, ali za ovu priliku to je i sasvim nebitno.
Jer nije nam cilj dokazati bilo kakvu istinu, nego razoružati razumnike u
vlastitoj obrani teze da njihova uvjerenja u spoznajnom smislu nemaju vjerski
karakter.    

Znanje ima onaj
tko ima neposredni uvid u stvarnost. Takve rijetke duše jedini su znalci.  Svi ostali smo vjernici. Samo nas dijele
različita vjerska uvjerenja koja smo pokupili negdje usput – učeći od drugih.    

Zato, molimo za
mir u sudnici. Manje bahatog razbacivanja sa istinom i više poštovanja prema svima koji misle (vjeruju) drugačije.