Brisanje sjećanja – znanstveni eksperiment na miševima i ljudima

Taman
je bila srijeda, negdje odmah iza podnevnih vijesti; to je obično vrijeme kada
kažem sam sebi: Za ovaj tjedan je dosta politike! Tako je bilo i sada. Ali onda
napravim veliku grešku. Umjesto da se odem negdje prošetati, ja odem na fejsbuk
i nabasam na status Maje Sever – preporuča obavezno pogledati nastup Aleksandre
Kolarić u emisiji Hrvatska uživo.  Ajde,
rekoh, neka to bude zadnje. I ne bi bio nikakav problem, ali nisam znao da u
istom TV prilogu nastupa i Gordan Jandroković. Te minute bile su kobne.

Zato
sam današnju kolumnu odlučio posvetiti znanosti… taman toliko da malo dođem k
sebi i barem na trenutak zaboravim ono što sam čuo i vidio. U toj namjeri
uguglam nekoliko ključnih pojmova – kad ono, ne mogu vjerovati… Na prvoj
stranici izbaci mi link na novinski članak znakovitog naslova: Znanstvenici uspješno izbrisali neželjena
sjećanja.

U
prvi tren mi se učinilo kao znak božje providnosti, ali veoma brzo smirujem
vjerski zanos, kontroliram misli i uspostavljam čvrsti kontakt sa zdravim
razumom.

Iz
spomenutog članka izdvajamo nekoliko zanimljivih dijelova::

Zamislite
da možete zaboraviti na prošlu ljubavnu vezu brisanjem sjećanja. Jednostavno bi
otišli do doktora koji će Vas ljubazno i lako riješiti neugodnih sjećanja iz
života. Iako to možda zvuči kao znanstvena fantastika, rezultati, koji su objavljeni
u časopisu Biological Psychiatry, vrlo su stvarni.

Tim vođen od strane Courtney Miller iz istraživačkog centra The Scripps na
Floridi, uspješno je izbrisao drogom povezane uspomene u miševa i štakora…

 …Sjećanja
je prilično teško proizvesti, kaže Tim. Moraju se dogoditi promjene u ograncima
dendrita – malih struktura koje primaju signale od drugih neurona i u tom
procesu mijenjaju strukturu živčane stanice. Aktin je protein koji čini
strukturu stanice i obično sudjeluje u ovom procesu.

No, u miševa
i štakora, znanstvenici su inhibirali polimerizaciju aktina blokiranjem
“molekularnog motora” pod nazivom miozin II. To su učinili tijekom faze
formiranja pamćenja vezanog uz metamfetamin.

Courtney
Miller, je objasnila da su uzbuđeni svojim nalazima jer njihova manipulacija
“narušava memoriju dugo nakon što je formirana.  – piše znanost.geek.hr

Cijeli
tekst čitam nekoliko puta… polako, kritički… najprije analitički, a onda
sintetički i ne mogu se oteti dojmu koliko je naša domaća znanost odmakla u tom
području.

Mislim,
svaka čast američkoj doktorici i njenom znanstvenom
timu, ali miševi su ipak samo miševi… Naš hrvatski doktor – ime mu je Franjo, a
prezime mu znamo – izveo je to na živim ljudima… Iako i to možda nekome zvuči
kao znanstvena fantastika i ovi rezultati isto su stvarni… Još prije 23 godine,
zajedno sa svojim  timom, mnoge je bivše
komuniste veoma  lako riješio neugodnih uspomena,
bolnog sjećanja na dio njihovog života koji su 
aktivno  proveli u SK.

Eksperiment
je izveden na jednoj velikoj kontrolnoj skupini koja se odvojila od svoje matične
stranke, čija ideologija ih je nekada opijala kao droga. Da li je također riječ
o strukturalnim neuronskim promjenama u ograncima dendrita i radi li se o kakvom
utjecaju na neku ciljanu skupinu molekula u sivoj zoni moždane kore, za sada
još nije utvrđeno, ali eksperimentalni nalazi pokazuju da se nekom
primijenjenom vrstom manipulacije uspjelo kod svih jedinki u skupini također
uništiti memoriju koja je davno formirana.

Nekad uvaženi drugovi i drugarice, sekretari i komesari… danas se
više ničega ne sjećaju –  svaka  ljubavna veza s Titom, partijom i komunizmom
potpuno je izbrisana.   

Ali
to nije sve…već dugo se primjećuje da postoji i jedan paralelan proces
spontanog transfera ove pojave na ostale novo-pridošle članove, koji se poslije
svakog izbornog poraza više uopće ne sjećaju neugodnih uspomena iz prošlog
mandata.

To
je vrlo interesantno i svakako bi bilo zanimljivo o tome prodiskutirati… Samo, molim
vas lijepo, suzdržimo se od bilo kakve politike. Ovo je čisto znanstvena tema.