Budistička propovijed – prilog korizmenoj duhovnoj obnovi

Ovo pitanje ne zbunjuje samo slobodoumne kršćane. Slično se pitaju i
vjernici ostalih religija, stoga je ono veoma često povod razgovora i na mnogim
međureligijskim skupovima. Razmišljanja 
znaju biti veoma zanimljiva, a jedno od takvih je i samog Dalaj Lame, koje
nam u ove korizmene dane može dobro doći  kao zgodna  prilika za jednu laganu duhovnu obnovu u
dijelu gradiva iz religijske kulture (tradicionalno najslabije duhovne karike u
većine kršćana).

Priču o tome donosi nam brazilski teolog, filozof i pisac Leonardo Boff,
profesor sustavne teologije na državnom sveučilištu u Rio de Janeiru:

“Nakon razgovora vođenog za okruglim stolom, u kojem smo pričali o religiji
i slobodi, u pauzi sam sa znatiželjnošću, ali i sa mrvicom zlobe upitao Dalai
Lamu: ‘Vaša Visosti, koja je religija najbolja?’

Pretpostavljao sam da će reći 
‘Tibetanski Budizam’ ili ‘Orijentalne religije’, koje su mnogo starije
od kršćanstva. Ali, Dalaj Lama je zastao, nasmiješio se i pogledao me u oči,
što  me je iznenadilo jer sam bio
svjestan zlobe u svome pitanju. Odgovorio je: ‘Najbolja religija je ona koja te
najviše približava Bogu. To je ona koja te čini boljom osobom.’

Da bih izbjegao osjećaj neugodnosti, upitao sam dalje: ‘Što je to što me
čini boljim?’ Odgovorio je: ‘Što god te čini više samilosnijim, više
osjetljivim, više nepristranim, više ispunjenim ljubavlju, više humanim, više
odgovornijim, više etičnim. Religija koja će to za tebe učiniti, je najbolja
religija.’

Na trenutak sam zašutio misleći na njegov mudar i neoboriv odgovor. A on je
nastavio: ‘I ja se ne zanimam, prijatelju moj , za tvoju religiju i za to jesi
li ti religiozan ili nisi. Ono što je za mene stvarno važno, to je tvoje
ponašanje prema tvojim prijateljima, porodici, na poslu, u zajednici i pred
svijetom. Sjeti se, univerzum je odjek naših djela i naših misli. Zakon akcije
i reakcije ne vrijedi isključivo u fizici. On vrijedi i u međuljudskim
odnosima. Ako ja djelujem sa dobrotom, ja ću primiti dobrotu. Ako činim zlo, ja
ću primiti zlo. …Ono što su nam naši djedovi rekli je čista istina. Ti ćeš uvijek
imati ono što želiš za druge. Biti sretan, nije stvar sudbine. To je stvar
izbora.’  

Na kraju je rekao: ‘Pobrini se za svoje Misli jer će one
postati Riječi. Pobrini se za svoje Riječi jer će one postati Djela. Pobrini se
za svoja Djela jer će ona postati Navike. Pobrini se za svoje Navike jer će one
oblikovati tvoj Karakter. Pobrini se za svoj Karakter jer će to oblikovati
tvoju Sudbinu. I tvoja Sudbina će biti tvoj Život.… Nema Religije veće od
Istine.”