Po kazivanju jednoga od njih koji je rodom iz Dana, no već preko 50 godina živi
i radi u Rijeci, od kad zna za sebe ne sjeća se da se išta slično dogodilo u
Danama. Po priznanju, nije niti znao da se nešto sprema u njegovom rodnom selu,
dok nije pročitao na našem portalu i večer odlučio provesti s ostalim
okupljenima ispred lovačkog doma pred kojim je tog popodneva postavljena
pozornica.
Za ozvučenje i rasvjetu pobrinuo se najpoznatiji „danski“ rocker, klavijaturist
Mrtvog kanala Srećko Gaćeša, a ugođaj „Švedskim vatrama“ začinio je njemački
pjesnik i skulptor Heinz koji je u Danama prije desetak godina pronašao svoj
mir za život i stvaranje.
Buzetski Pučki Teatar izveo je predstavu sačinjenu od niza skečeva obojenih
egzistencijalnom tematikom i protkanu vrckavim situacijama u koje akteri
upadaju. Tako primjerice jedan od problema koji je snašao izvođače, nije
ulazak, već izlazak iz Europske unije. Nakon šopinga u Trstu i posjete obitelji
u Bazovici, povratak se zakomplicirao jer su umjesto preko graničnog prijelaza
Požane zabasali na malogranični prijelaz u Rakitovcu, i to bez putovnica.
Bravurozni scenarij iza kojeg stoje Stanka Burlović i Zdenka Majcan, do suza je
nasmijao sve prisutne, a da od dobre zabave nisu operirani ni sami glumci,
pokazalo se kad su u nizu improvizacija odjednom na sceni počeli zabavljati i
sami sebe. Tako se moralo ostaviti prostora neka se i glumci nasmiju jedni
drugima, uzmu zraka i do kraja odrade skeč.
Ono što je kod ove vesele družbe najzanimljivije, jest činjenica da nitko od
njih nije profesionalni glumac. Različite su životne dobi i obrazovnih profila,
a osim ljubavi prema teatru, veže ih jednaka sklonost ka očuvanju lokalne
tradicije kroz svoj dijalekt.
Prema istarskoj izreci “Svaka vas ima svoj
glas” oni su svojim tekstovima pravi čuvari vatre mjesnoga govora, a kako
teatar čine glumci iz svih krajeva Buzeštine, tijekom izvedbe mogao se čuti
dijalekt Roča, Sovinjaka, Vrha, Huma, Štrpeda…
Zanimljivo je da glumci sami prilagođavaju tekstove svom narječju, koje je iako
za pokoje uho egzotično, no uz malo pozornosti sasvim razumljivo i nadasve
simpatično. Primjerice, svoj odlazak na rad u Italiju, jedna od glumica obrazlaže
riječima: „E Ana muja, je prišav anke nuame rjed, gren anka jas pruvat nuać
delo”.
Buzetski pučki teatar čine Silvana Krstinić, Palmira Bužić, Branko Majcan,
Vlado Paladin, Iva Jeletić, Dario Flego, Zdenka Majcan, Roberto Rabak, Nevija
Koraca, Leda Dobša, Vilma Jeletić, Nadija Jermaniš, Silvana Pavletić i Stanka
Burlović, a iza čitavog projekta stajao je entuzijazam i veliki trud bračnog
para Kristine i Roberta Širola.
Nakon predstave organizatori i izvođači su razmijenili poklone, a druženje glumaca
i gledatelja nastavljeno je u prostoru lovačkog doma gdje je priređena večera
koju je na koncu uz prigodnu pirotehniku zasladila torta.
Da se nikome nije išlo doma, potvrdilo se oko 2 sata iza ponoći kad smo
napuštajući živopisne Dane, na raznim punktovima u selu nailazili na mještane i
glumce teatra kako pjevaju praćeni triom Gunjci iz Sovinjaka, inače stalnim
glazbenim pratiteljima Buzetskog Pučkog Teatra
Fotogalerija: Zoran Žmirić
Podijeli na društvenim mrežama