Razumijem da o nekim stvarima treba govoriti koliko
god negativne ili loše one bile. Empatija za tuđe probleme treba postojati, jer
je ona dokaz ljudskosti. Ljudi trebaju znati kako stvari danas stoje. No ipak,
nije sve tako crno. Ima i lijepih stvari koje se svakodnevno događaju. Ali tko
za njih mari kraj nevolja koje nas okružuju! Takvo je današnje stanje u
društvu. Sve loše, sve crno.
Prije nekoliko dana načula sam u busu razgovor
između dva starija gospodina. Tema – ah, klasika. Stanje u državi i politika.
Nakon nekog vremena uživajući u tom živahnom razgovoru, jedan je gospodin
zaključio da nikada više neće biti dobro kao što je nekad bilo. Drugi je pak
imao drugačije mišljenje. Rekao je: „Nije
istina, bit će i bolje nego što je bilo!“. Nakon te izjave ostala sam
zatečena. Isključila sam se i uvukla duboko u svoje misli. Znate, jedna mi
stvar nije išla u glavu. Čovjek, koji je već na kraju svog životnog puta, i
kojeg zapravo i ne bi trebalo biti briga kako će biti za 10, 20 godina,
razmišljao je pozitivnije nego što razmišljamo mi na kojima svijet ostaje. Nisam
znala da li da se tome smijem ili da nad tom činjenicom plačem. Više je
naginjalo ovome drugome, jer o toj temi mi ili imamo totalno “crno”
mišljenje ili ga uopće nemamo. Sve je
loše i sve ide u lošem smjeru. I, mi kreteni i budale (oprostite mi na izrazu,
ali to je jedini prikladni izraz za nas trenutno) umjesto da iskoristimo svoj
potencijal i okrenemo prvo svoje misli, a nakon toga i svijet boljem i
pozitivnom, mi kao crne ovce stajemo u kolonu koju predvode negativne misli i
stvari i zajedno sa čitavim društvom koračamo sve dublje i dublje u ponor.
Gdje je nestao svijet u kojem nas male stvari čine
sretnima? Što je sa svim onim pozitivnim stvarima koje nam se svakodnevno
događaju? Jesu li postale toliko nebitne da ih niti ne spominjemo ili smo mi
postali toliko ‘crni’ da ih više ne možemo prepoznati? Razumijem da je ljudima
koji rade i zarađuju za život teško, ali mi smo još uvijek u periodu života
koji slovi za onaj najljepši – period studiranja. Ništa nam ne fali, uživamo,
izlazimo, učimo, tu i tamo obavimo neki posao i zaradimo koju kunu više i to je
otprilike to. Uživamo u raznim povlasticama koje kao studenti imamo. No usprkos
životu koji nam je doslovno serviran na pladnju, mi smo i dalje negativni. Kao
da će svijet propasti odmah sutra; kao da život nema apsolutno nikakvog smisla.
Ako smo sada takvi, pitam se sljedeće: kakvi ćemo biti za 20 godina, kada ćemo
se ubijati zarađujući da prehranimo sebe i svoju obitelj? Ako sada ne vidimo
ništa lijepo i pozitivno, tada ne da ćemo vidjeti samo negativne stvari; nećemo
vidjeti NIŠTA!
Premalo se priča o lijepim stvarima, pozitivi i
sreći. Zaboravili smo kako se treba gledati na svijet: otvorenim očima i u svim
smjerovima! Kada jednom uđemo u đir da nas razvesele dobre stvari koje se oko
nas događaju, potencijal koji je u nama (da, u nama postoji potencijal, i to
veliki!) stvorit će 1000 novih ideja kako promijeniti svijet i poboljšati
život. E pa jedna od tih ideja mora upaliti!
Zašto malo za promijenu ne bi pričali o tome kako je
neka plaža na kojoj smo se našli predivna za uživanje i kupanje? Ili da smo
otkrili novi restoran u kojem je hrana prefina? Ili da su nas očarali šarm
konobara i usluga u nekom kafiću gdje smo popili kavu? Zašto ne bi nekome
ispričali kako je Rijeka divan grad i kako neke lokacije u Rijeci nude predivan
pogled na grad i more? Možda će vam se to činiti kao banalne i glupe stvari,
ali o tome se ne priča! Možda usput, ako netko pita i to ćemo većinom
odgovoriti ravnodušno, čisto da odgovorimo na pitanje. Niti mi sami se tome
više ne veselimo! Za nas su to gluposti. Dragi moji, to nisu gluposti, to su
pozitivne stvari koje nas okružuju i koje nas mogu jako usrećiti, samo ako im
mi to dopustimo.
Ako dozvolimo da takve pozitivne stvari djeluju na
nas više nego one negativne kojima nas svakodnevno bombardiraju, tada će se
otvoriti mogućnost da svijet za nas bude bolji. Razmišljat ćemo drugačije i
stvarat ćemo novi i bolji život za sve nas s neobjašnjivom lakoćom. Sve što nam
za to treba su dvije pozitivne stvari na dan koje ćemo uočiti u našim životima.
Mogu to biti male stvari ili malo veće, mogu biti banalne ili bitne, sasvim je
svejedno. Bitno je samo da ne utonemo u vrtlog crnila i negativnih misli, jer
se tada naš potencijal neće nikada razviti i budućnost koja nas čeka bit će
jako loša.
U pjesmi “Fantastična” TBF prepjevava Oliverov klasik: „I
kako god da mislija, volija il tija, život je šaka suza, vrića smija. Šaka suza, vrića
smija, ča je život vengo fantažija…“. Zašto završavam ovo svoje razmišljanje baš tim
stihovima? Pa, samo da vam skrenem pozornost da u životu postoji samo šaka
suza, a puno više smijeha! Možda vam baš ta činjenica donese neku pozitivnu
misao danas, pa odjednom sve krene nabolje. Život je fantazija. Pronađite tu
fantaziju negdje ispod negativnih misli i stvari. Promijenite razmišljanje.
Promijenimo svijet, on na nama ostaje!
Podijeli na društvenim mrežama