2020. zadnji put!
Dakle, nema joj ravne! Dvojim da će ijedna godina, barem u mom postojanju, postići tako neoborive rekorde u području zlokobnosti.
Čitajte dalje
U dresu Big Countryja, 1998.
Sad kad se donekle skulirala euforija oko svjetskog prvenstva ugurala mi se u uski prorez podsvijesti debljine konjske dlake uspomena od prije dvadeset godina. Svi oni koji su se tada našli na istom mjestu kao i ja znat će o čemu pišem. Cijeli je taj dan, a radi se o 20. kolovozu, protekao napeto, baš kao da sam bio vozačem ambulantnih kola i spašavao živote jureći amo-tamo. Rano je valjalo podignuti sidro i krenuti put Zagreba. Sandro i ja prednjačili smo u poticanju neurotičnosti tog prekrasnog dana. Razumljivo jer radilo se o još jednom odlasku na koncert Rolling Stonesa.
Čitajte dalje
Odmaralište na Učki, u rukama djece i bolesnih
Vijesti o boljim danima odmarališta na Učki periodički se izmjenjuju, a nakon njihova kratkotrajnog buđenja optimizma, sve ostaje po starom − odmaralište nastavlja propadati. Neću o tomu, ma koliko bi o tomu itekako trebalo, jer ono nije bilo bez važnosti u životima Riječana.
Čitajte dalje
Jučer graditelji, danas slikari
Volim umjetnost, ali slikarska vijest iz urinjskog pogona Rafinerije nafte Rijeka ostavila me u pomalo zbunjenom ozračju. Nisam znao, a ne znam to niti sada, je l’ me to ona veseli ili rastužuje.
Čitajte dalje
Tip s kosom u prvoj polovini godine MMXVIII
Kao i svake godine, Kosac je radio neumorno. Pred njim je još napornih nekoliko mjeseci rada, pa vam donosimo statistiku prve polovine nogometne godine za pamćenje!
Čitajte dalje
Na Krk, bez mosta, gurajući se na parobrodu Petar Svačić
Go west, young man! – rekao je netko zbunjenom momku koji nije znao gdje bi i što bi u tko zna kojem filmskom westernu, sjećanje me ne služi toliko dobro da bih mogao pouzdano ustvrditi kojem.
Čitajte dalje
THE SIIDS: Nema smisla hodati utabanim stazama, želimo da nas glazba iznenađuje
Neko sam vrijeme proveo u depresiji jer se Morso, jedan od meni najdražih bendova, stavio u hibernaciju. Inače, u muzičarskom rječniku to najčešće znači the end, fine, fin, konec, kraj karijere. Oni su oduvijek zvučali kao fascinantna izložba najmodernijih tehnološko kompozicijskih dostignuća na domaćem tržištu. Valjda me je i zato pogodila čežnja, pa sam provodio nekoliko sati uz njihova tri albuma.
Čitajte dalje
Mrletov let iznad grada
Ne znam u kolikoj mjeri uspijevate ovih dana ignorirati informacije kojima nas bombardiraju mediji. Mrle je, u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci, u opasnom znanstvenom naletu ambiciozno krenuo raditi na stroju koji će zvuk pretvoriti u stup soli. Biblijski motiv, pomislili biste, ali ne, nije. Pred dvije godine krenuo je snimati s Trsata zvuk grada Rijeke, ako sam dobro shvatio htio je dohvatiti skladnost i dušu, ili pojednostavljeno ‘poloviti’ note i vibracije.
Čitajte dalje
Vjekoslav Knežević, potpisan ili ne
Ima situacija kada je navjeći kompliment autoru – zaborav. Da ne biste misli kako me je neš zelo (živom čovjeku svašta se dogodi, pa gdjekad i to), podsjetit ću na Arsena Dedića i Nikicu Kalogjeru s njihovom uspješnicom Vratija se Šime, koju se poodavno u većem dijelu javnosti smatra narodnom pjesmom. Mrštili se Arsen i Nikica na to ili ne, takva im je sudba tom skladbom skrojena. Di su bili, da su bili.
Čitajte dalje
Mihael Prosen (Nord): Kineska publika je nevjerojatna, vraćamo joj se iduće godine
Duboko u devedesetima bavio sam se različitim profesijama, od muziciranja do novinarstva, od katodnog ovisnika do urednika voditelja na lokalnom radiju koji se ugasio pred gotovo deset godina. Upravo na ovom posljednjem mjestu sretao sam se s mladim entuzijastima koje sam ugošćivao u emisijama koje su imale zadatak promovirati demo sastave. Jedan od mnogih koji su se ukazali u studiju bio je i Easyman. Tinejdžeri koji su već zavidno baratali instrumentima, kombinirali engleske i hrvatske tekstove, surfali na valu već odumirućeg grunge zvuka, bili su predvođeni odličnim vokalistom, iznimno pristojnim i elokventnim, Mihaelom Prosenom.
Čitajte dalje
Zid naš, pa još srednjovjekovni, a otet nam i bačen u okove
Jadnika je teško gledati, onako izrezanog na dijelove i sapetog u željezne okove, gurnutog u stranu među grmlje, pa dodatno skrivenog iza gomile reklamnih plakata, da ga nitko živ niti može, niti smije vidjeti. I ostavljenog da tužno tugu tuguje. Časna starina nije to zaslužila. Ali, eto, sudba mu je takva već godinama i bit će da se zbog toga nitko previše ne uzbuđuje.
Čitajte dalje
Zajčeva pjesma radnicima
Riječanina Ivana Zajca, oca hrvatske opere, prisjećamo se u raznim prigodama, ali nadasve rijetko, ako ikad, na međunarodni praznik rada 1. maj.
Čitajte dalje
Ča? Metal!
Dva san dani mislel kako bin ovisti album predstavil. Najprvo san pročital teksti z omota, napol su istrijanski, a oni drugi del je na primorsken čakavsken, pače, domaćen. Onput san pustil CD da mi zasope. Ćo, to su vražja dela, rekal sam za se. Aš tu je tista kombinacija etno elementi i teškega metala, a i oni kantador, zove se Č.R.U., voli fanj zijat va mikrofon. More bit da mu se j’ ki zameril. A morda je mu samo takov horoskop, ki će znat.
Čitajte dalje
Beatrice – prvi punk bend iza željezne zavjese
Vjerujem kako ćemo se oko toga lako složiti: glazba nije sport, nije plivačka jurnjava u bazenu na stotinu metara, pa da o jedva mjerljivom djeliću sekunde ovisi tko će postati dobitnik medalje, a tko će frustrirano gledati pobjednika sa strane. Nitko s imalo mozga u glavi ne ulazi u svijet glazbe zbog takvih i sličnih odmjeravanja snaga, u nj se ulazi zbog emotivnog, estetskog i svakog drugog zadovoljstva što ga ona može potaknuti.
Čitajte dalje
GIPSS revisited
Pod nekim školskim odmorom Dean i Erik su odlučili osnovati bend. Za početak su sjedili ispred garaža drugih, već afirmiranih, sastava skupljajući hrabrost. Bilo je jasno jedino to da će Erik svirat gitaru. Iako, nije mu bila mrska ni ideja o tome da bude i pjevač, no postavilo se pitanje čime bi se onda točno imao baviti Dean. Samoreklamiranjem? Puštanjem ploča prije nastupa? Snimanjem video uradaka? Možda ritam gitarom? A kad je prevladao razum, riješeno je da ulogu glavnog vokalista, a ako bude nužno i tekstopisca, preuzme, dakle, Erik. Ubrzo se senzacionalna vijest raširila po školi. Istina, krajem je osamdesetih svašta prolazilo pod kategoriju svjetskog događaja, pa ne čudi ni u ovom slučaju entuzijazam koji se čuo za velikog odmora.
Čitajte dalje
Planovi stadiona Kantrida: Tribine na kamenoj litici
Tko bi rekao da ću se i ja prihvatiti nogometa, kao teme za pisanje. Naravno da sam u mlađim danima jurcao za loptom, sjećam se i nekih svojih srednjoškolskih i studentskih utakmica, pa ne mogu reći kako nogomet ne volim, ali ipak…
Čitajte dalje
Album ‘Merika’ Elis Lovrić: Dvanaest nemilosrdno iskrenih priča slomljene duše
Napokon sam se odlučio otići do shopa i kupit taj CD. Dovraga, dobar dio toga sam poslušao već u studiju, Matej je bio uvjeren da je to nešto izvan dohvata ovog svijeta. I imao je pravo, jer prvu stvar kad mi je pustio, zaboravio sam disat nakon samo trideset sekundi ‘ničega’ osim glasa i akustične gitare! Oživljavao sam se poslije toga gutljajem vode i svježim unosom nikotina u pluća. Mrmljao sam si u ovratnik jakne kako to nevjerojatno zvuči, taj dijalekt koji mi je samo donekle blizak, a ipak dovoljno dalek i zatvoren da mi treba simultani prevoditelj iz Star Treka.
Čitajte dalje
Partizanka Ana: Pametnija od nas, ona se nije predala
Šarena dugmad, veseli konci, mekana vuna, zujavi patentni otvarači/zatvarači, rastezljive gumene trake (lastike), bockave igle za šivanje, dugačke igle za pletenje i stotine sličnih čudesa punile su moje oči od malih nogu u toj prodavaonici.
Čitajte dalje