Kolumne

Dok jedni brinu oko svoje teško stečene reputacije i trude se ne ostaviti niti jednu mogućnost krivo izrečenog ili pojašnjenog, neki naši javni djelatnici o svojoj reputaciji ne brinu. Pa dobivamo sirove verzije pravog razmišljanja i promišljanja direktno iz glave. A možda je tako i bolje. Makar znamo s kim imamo posla.

Čitajte dalje

Sagledavajući aktualne (ne)prilike u BiH, koja još i danas plaća cijenu kolektivnog raspada bivše državne zajednice, teško je prihvatiti činjenicu da zdravi normalni ljudi nisu u stanju izgraditi zdravo i normalno ljudsko društvo, bez nacionalnih podjela koje ih vode u rat i bijedu. Nekakav razlog mora postojati. Ili je stvar u nekoj velikoj zavjeri ili mi svi skupa nismo niti zdravi, niti normalni? Treće ne postoji.

Čitajte dalje

Da, sve je ove zime otišlo u ekstreme. Kiša nam lije iznad glava kao da je nije briga ni kad je počela, ni kad će prestati, bura orkanskom silinom lomi redove stabala misleći da su šibice (tužan je pogled na groblje Kozala bez silnih jučerašnjih čempresa, tužniji nego inače), u gradskom zaleđu led je odlučio pokazati kako je to u Sibiru, a u gradskom središtu obalu stabla cvatu, pogrešno misleći kako smo ušli u proljeće već početkom veljače. Pa kad je već tomu tako – zašto ne prozboriti koju o riječkoj klimi? Ovih dana zaslužila je itekako…

Čitajte dalje

U sklopu progama europske prijestolnice kulture, večeras na Rivi nastupaju, osim već požmarenih, 1. Deep Purple (izračunali smo za vas, svi zajedno imaju tek nešto manje od 450 godina, dakle, na polovici su Metuzalemova života, iliti ukratko – mladci), ponovno okupljenih, 2. The Cure, predvođenih jedinim originalnim članom, bubnjarem Lolom Tulhurstom (osnivač Robert Smith je, samo kao podsjetnik, preminuo u tragičnim okolnostima još prije pet godina od predoziranja letargijom u svom zastrašujuće osunčanom apartmanu na Sardiniji, okružen većim dijelom svoje obitelji) čija je kreativnost i izrodila njihovo ime predmnijevajući kako je upravo ljubav lijek za sve bolesti (doba romantike, tko se toga sjeća?!), genijalnih pankera, 3. UK Subsa (znate, zašao sam već poodavno u stanovite godine koje me amnestiraju od objektivnosti), živahnog autora besmrtne Layle, 4. Erica Claptona (pred par je mjeseci dignuo ruke od rokenrola, prigrlivši nekakav oblik free form jazza s elementima bolera i tex mexa, što bi se teško dalo svrstati u posljednji krik glazbene mode, i još kao bonus – friško je obrijao bradu, ali ne i brkove), te glavna zvijezda, australska Venera, 5. Kylie Minogue!

Čitajte dalje

Bila mi je ovo jedna ugodna i topla zima, sve do jučer u podne, dok nisam čuo da je susjedu na katu ispod prokapalo u dnevnu sobu. Prema zakonu promočivosti, velika je šansa da prokapa i meni, zato po cijeli dan samo tražim fleke na zidu i razmišljam: Ako brodograditelji znaju graditi brodove koji ne propuštaju vodu, zašto građevinari ne znaju graditi kuće koje ne prokišnjavaju? Postoji li građevinska firma u državi koja ima takve reference?

Čitajte dalje

Rezolucijom Generalne skupštine UN-a, 1. studenog 2005. godine, ustanovljen je međunarodni Dan sjećanja na žrtve holokausta. Za datum obilježavanja izabran je 27. siječnja, dan kada je 1945. Crvena armija oslobodila oko 7.500 preostalih zatvorenika zloglasnog logora smrti u poljskom Auschwitzu. Centralne komemorativne svečanosti održavaju se pod pokroviteljstvom visokih državnih tijela na kojima prisustvuju najviši državni i vjerski dužnosnici dotičnih zemalja. Ove godine, u cijeloj Europi zabilježen je samo jedan neopravdan izostanak.

Čitajte dalje

Znam, reći ćete kako nije neka zima, ali ipak moram upitati: jeste li se vratili sa skijanja? Ili na skijanju ove sezone još niste bili, pa je ta vrsta zadovoljstva tek pred vama? A oni koji su preostale dane lanjskoga godišnjeg odmora „ispucali“ početkom siječnja, sada vam mogu zavidjeti, gledajući kako se pakirate za put prema nekoj od bijelih staza u susjednim zemljama? OK, ne pitam to zbog termina, nego zbog onoga bez čega skijanja nema. A to su skije.

Čitajte dalje

Iz dana u dan slušamo razna nova svjedočanstva ljudi koji su proživjeli iskustvo kliničke smrti. Sve ih je više i sve su uvjerljivija. Pri tome mnogi znanstveni umovi nastoje objasniti što se tu zapravo dogodilo. No, jeste li primijetili u kojem smjeru teku ove rasprave i što se pri tome propušta vidjeti?

Čitajte dalje

Ovo bi trebala biti ozbiljna ili makar poluozbiljna kolumna o financijama. I kad čovjek pogleda okruženje u kojem ova kolumna nastaje pita se, tko je tu uopće ozbiljan?

Čitajte dalje

U današnjoj kolumni obrađujemo temu Epike. Riječ je o književnom rodu u kojem se pripovijeda o nekom događaju iz prošlosti ili se smatra da se dogodio – što ovisi uglavnom od samih čitatelja, hoće li u to povjerovati ili ne. Sam naziv dolazi od grčke riječi epos – koja također, naravno, dolazi iz Grčke, još iz vremena kada ova divna mediteranska zemlja nije bila gospodarski opustošena i zadužena kao danas – a znači pjesnička pripovijest, koja može biti ispričana u obliku pjesme ili proze. U pripovijetki koja slijedi pratimo kompoziciju ove književne vrste: uvod, zaplet, vrhunac, preokret, rasplet i kraj.

Čitajte dalje

Kojim parametrima se može procijeniti vrijednost pročitanih knjiga? Je li to nalik slušanju muzike? Svakako podsjeća na zaljubljivanje, na onaj trenutak čarobnog upoznavanja, prvu glasnu razmjenu misli, čak i na ugodan nemir koji se širi u grudima. Vratiti se dobrom štivu kao i ploči zajedničkih karakteristika ima doista sličan učinak na korteks i kardiovaskularni sustav! Uspješno vraća emociju iz prošlosti, oživljava je. Nije nalik podsjećanju na putovanja kojima se vraćamo kroz foto-albume i foldere, ondje ste snimljeni kako se glupirate, ili činite štogod primjerenije, a jedino što je izvjesno je da ni u kom slučaju ne možete stegnuti u zagrljaj uspomenu kao što ste to mogli fizički učiniti s osobom s kojom ste zabilježeni u objektivu! Ali nitko neće zanijekati stanoviti demokratski koncept o uvjerenju da smo se svi, u prekapanju nostalgije, susreli s korištenjem vremenskog stroja, zar ne?

Čitajte dalje

Uvjerenje koje uzimamo zdravo za gotovo nazivamo paradigmom. Projicirane u život raznim izvedbenim tehnikama, one pokreću kotač povijest, pri čemu je BROJ sljedbenika svake paradigme VAŽNIJI od njezine vjerodostojnosti. Nitko nas ne pita slažemo li se mi sa njima ili ne, ali one objektivno postoje i utječu na svijet u kojem živimo. Drugim riječima, slika svijeta koju poznajemo je rezultat sveukupnog utjecaja ljudskih uvjerenja.

Čitajte dalje

Dogma je ISTINA izuzeta svake sumnje. Postoje religijske, filozofske i znanstvene dogme, no s vremena na vrijeme ipak je potrebno napregnuti moždane vijuge i preispitati bar poneku od njih. Prosinac je kao stvoren za takvu vrstu mentalnog napora. U dane božićnih blagdana nemamo u biti drugog posla nego razmišljati o dogmama. Da se mene pita, ovu naviku trebalo bi propisati Ustavom kao radnu obvezu, jer postoje velike dogme koje su unazadile ljudsku osobnost, hrvatsko društvo i čovječanstvo u cjelini – i treba ih se riješiti. Za ovu priliku pronalazim dvije: Dogma o čovjekovoj grešnosti i Dogma o tržišnoj ekonomiji.

Čitajte dalje

8.12. 1987. Sandro i Sanjin su me danas pitali ako bi svirao s njima u bendu. Jer im treba za Ri Rock gitarist. Pa šta je s Halom, pitao sam. On ima drugih ideja. Ne pada mi na pamet uć u bend nakon njega, poručio sam im. Ali on nam je sam predložio da bi […]

Čitajte dalje