“I dok
se u tim počecima čini da je i likom i načinom interpretaciji Philipe idealni
tumač pomalo nesigurnih, ali ipak buntovnih idealista, vrlo brzo s jednakim
umijećem i uvjerljivošću (možda i sam sigurniji zbog slave koju je tako brzo
osvojio) počinje glumiti likove koji se privlačnošću proračunato koriste zbog
nerijetko prizemnih probitaka. Tako postaje i idealni tumač Stendhalovih
beskarakternih zavodnika u Parmskom kartuzijanskom samostanu (1947.)
Christian-Jacquesa i Crveno i crno (1954.) Claudea Autant-Lare, dodajući im
ipak notu ljudskosti stanovitom melankolijom kojom često obavija svoje likove,
te neobičnim izražavanjem tuge sjetnim osmijehom (što je karakteristika gotovo
svih njegovih uloga), stvarajući tako neočekivan odmak od postupaka lika kojeg
tumači. Taj je odmak najvidljiviji, a i najdojmljiviji u filmovima koje je radio
s velikim Réneom Clairom. Od njih ćemo u ovom ciklusu vidjeti Ljepotu đavola
(1950.) i Velike manevre (1955.) gdje ta svojevrsna odsutnost prelazi u
kreativno poigravanje sa stvarnošću. Još je zabavnije poigravanje s ulogom
heroja i žanrovskim modelima u povijesnom avanturističkom spektaklu Fanfan la
tulipe (1951.) Christian-Jacquesa koji je nedvojbeno najpopularniji Philipeov
film. “Tomislav Kurelec
CIKLUS FILMOVA GERARDA PHILIPEA,
17.-21.6.
LJEPOTA ĐAVOLA
igrani, c/b
(LA BEAUTE DU
DIABLE, redatelj: René Clair, scenarij: René Clair, Armand Salacrou, fotografija:
Michel Kelber, uloge: Michel Simon, Gérard Philipe, Nicole Besnard, Simone Valère,
Francuska/Italija, 1950., 96 min)
Sveučilišni profesor i alkemičar Henri Faust odlazi u mirovinu razočaran što
nakon pedeset godina rada i dalje nije otkrio tajne prirode. Jedne večeri
posjećuje ga Mefistofeles, vražji sluga koji mu nudi priliku da ponovno proživi
svoj život. Iako se nećka oko dobivene ponude, nađe se u tijelu mladića.
Pokušavajući ga pridobiti da potpiše ugovor s vragom i odrekne se svoje duše,
Mefistofeles mu obeća bogatstvo, slavu i ljubav princeze.
Nagrade:
Italian
National Syndicate of Film Journalists, 1950.- najbolji glumac (Michel Simon),
najbolja scenografija
ĐAVO U TIJELU
igrani, c/b
(LE DIABLE AU
CORPS, redatelj: Claude Autant-Lara, scenarij: Jean Aurenche, Pierre Bost
(prema istoimenom romanu Raymonda Radigueta), fotografija: Michel Kelber, uloge:
Micheline Presle, Gérard Philipe, Denise Grey, Jean Debucourt, Francuska,
1947., 110 min)
Za vrijeme
Prvog svjetskog rata upoznaju se devetnaestogodišnja Marthe i
sedamnaestogodišnji François. Ona radi kao medicinska sestra i pod pritiskom je
roditelja koji žele da se uda. François se zaljubljuje u nju, no njegovo
nezrelo ponašanje je ubrzo odbije te se ona zaručuje za vojnika koji se sprema
na frontu. Kada se ponovno sretnu nakon njezina vjenčanja François i Marthe
nastavljaju vezu, ali s tragičnim posljedicama.
Nagrade:
Italian
National Syndicate of Film Journalists, 1949. – najbolji strani film
PARMSKI KARTUZIJANSKI
SAMOSTAN igrani, c/b
(LA CHARTREUSE DE PARME, redatelj: Christian-Jacque,
scenarij: Christian-Jaque, Pierre Jarry, fotografija: Anchise Brizzi, Romolo
Garroni, Aldo Graziati, Nicolas Hayer,uloge: Gérard Philipe, María Casares, Louis
Salou, Tullio Carminati, Francuska/Italija, 1948., 170 min)
Ekranizacija istoimenoga Stendhalova romana govori o plemiću i pripadniku
svećenstva koji umjesto religije odabire ljubav. Iako ga vjera ne zanima,
Fabrice po savjetu svoje tete Gine i njezina ljubavnika grofa Mosce, odlazi u
Napulj školovati se za svećenika. Tijekom školovanja se upušta u brojne
avanture. Po povratku u Parmu Fabriceova afera s mladom glumicom završi
tragično. Glumičin menadžer ga napada a u samoobrani Fabrice ga ubije.
Nagrade:
Locarno
International Film Festival, 1948. – najbolja fotografija
FANFAN TULIPE igrani, c/b
(FANFAN LA TULIPE, redatelj: Christian-Jacque,
scenarij: Christian-Jaque, Henri Jeanson, René Wheeler (adaptacija originalnog
scenarija Renéa Wheelera i Renéa Falleta), fotografija: Christian Matras, uloge:
Gérard Philipe, Gina Lollobrigida, Marcel Herrand, Olivier Hussenot, Italija/Francuska,
1951., 102 min)
Fanfan La Tulipe je mladi seljanin koji želi izbjeći dogovoreni brak. Ciganka
mu prorekne da će postići slavu i oženiti kraljevu kćer ako se učlani u vojsku.
On to i učini, no kasnije shvaća da je to Adeline lažno prorekla da bi svom ocu
vojniku priskrbila bonus za novačenje. Ali, ipak Fanfan nastoji ostvariti
proročanstvo i oženiti princezu. Pritom se zaljubljuje u Adeline…
U glavnoj
ulozi se uz Gerarda Phillipea pojavljuje Gina Lollobrigida.
Nagrade:
Berlin
International film festival, 1952. –Srebrni medvjed
Cannes film
festival, 1952. – najbolji redatelj, Grand prize
VELIKI
MANEVRI igrani, boja
(LES GRANDES MANOEUVRES, redatelj: René Clair, scenarij:
René Clair, Jérôme Géronimi, Jean Marsan, fotografija: Robert Lefebvre, uloge:
Michèle Morgan, Gérard Philipe, Jean Desailly, Brigitte Bardot,
Francuska/Italija, 1955,106 min)
Veliki
manevri, u ozračju Prvog svjetskog rata, ne odnose se na vojne, već ljubavne
manevre. Ozloglašeni zavodnik Armand kladi se s vojnicima da će uspjeti
osvojiti lijepu Marie-Louise (Brigitte Bardot). Uskoro mu zaprijeti vlastita
reputacija, a pojavi se i problem suparnika koji iz ljubomore otkriva tajnu
oklade.
Nagrade:
David di
Donatello, 1956.- najbolja koprodukcija
French
syndicate of Cinema critics, 1957.
najbolji film
Prix Louis
Delluc, 1955.- Rene Clair
Istoga
dana, 17. lipnja u 21 sat u kino stiže “Svi smo
super”(“Everybody’s fine”) s Robertom De Nirom i Drew Barrymoore
u glavnim ulogama. U ovoj komičnoj drami Robert De Niro glumi udovca koji,
nakon što mu umre žena, shvati da mu je ona bila jedina prava veza s djecom.
Stoga kreće na putovanje autobusom duž čitave zemlje kako bi se ponovno zbližio
sa svojom djecom, no putem otkriva da su njihovi životi daleko od idealnih. Ova
priča o obitelji je remake istoimenog talijanskog hita Giuseppea Tornatorea.
SVI SMO SUPER
(Everybody’s Fine), redatelj: Kirk Jones, uloge:
Robert De Niro, Drew Barrymore, Kate Beckinsale, Sam Rockwell, Lucian Maisel, Ken
Sladyk, Melissa Leo, Damian Young, James Frain, SAD, 2010., 95 min
U ovoj komičnoj drami Robert
De Niro glumi udovca koji,
nakon što mu umre žena, shvati da mu je ona bila jedina prava veza s djecom.
Stoga kreće na putovanje autobusom duž čitave zemlje kako bi se ponovno zbližio
sa svojom djecom, no putem otkriva da su njihovi životi daleko od idealnih. Ova
priča o obitelji je remake istoimenog talijanskog hita Giuseppea Tornatorea.
“Svi smo
super”(“Everybody’s Fine”) nudi melodramatski užitak. Drew
Barrymoore, čak i kada njezin lik optužuje “starog tatu” da nije
uvijek bio suosjećajan koliko je mogao biti, ona djeluje kao najprilagođenija
od braće – njezino ponašanje poručuje da
je sve u redu, da nikakva šteta nije učinjena. De Nirova je izvedba fino
podcrtana. Neki drugi glumac bi, na mnogim mjestima, mogao pohlepno izmusti
patos priče. No, De Niro tome odolijeva. Njegov ponosni, ali ponegdje usporeni
način iznošenja uloge, njegov poluzainteresirani, poluiscrpljeni izraz, čak i
način na koji zakopčava svoju jaknu baš do određene točke na trbuhu – kao da je
De Niro studirao univerzalni jezik očeva i pojavljuje se na svim onim “slatkim”
mjestima. (Stephanie Zacharek, www.salon.com)
Nagrade:
Nominacija za Zlatni globus, 2009.
Hollywood Film festival,
2009. – nagrada glavnom glumcu Robertu De Niru
Podijeli na društvenim mrežama