Čime je Kont privukao mlade?

Hotel
Kontinental, pri čemu mislimo na njegovo prizemlje i dvije terase pred njegovim
ulazima, bio je u svojoj novijoj povijesti, u godinama poslije Drugog svjetskog
rata, manje-više standardna ugostiteljska lokacija. Ipak, 1966. dobiva velikim
dijelom novo lice, što se dogodilo zahvaljujući otvaranju preuređene hotelske
kavane i slastičarnice, pa će mjesto doživjeti značajnu preobrazbu. Kontinental
će postati popularni Kont, pridružujući se kao zborno mjesto mladih sugrađana
još jednom tada omiljenom mjestu te vrste, kavani Četrnaestici, otvorenoj 1959.
na najvišem katu susjednog hotela Neboder.

Kontova
obnovljena slastičarnica i kavana primili su prve posjetitelje 8. travnja 1966.
Dakle, prije 45 godina. Face lifting bio je temeljit: ako je slastičarnica
prethodno nudila 12 mjesta, od tog trenutka mogla je primiti 80 posjetitelja,
zahvaljujući širenju iz dotadašnjeg prostora u prostor susjedne urarske radnje
i Koteksove tekstilne prodavaonice. Interijer je dobio kožne fotelje i 13
manjih stolova, a uređenje potpisuju arhitekt Igor Emili i slikar Boris Dogan,
autor dekorativnih ilustracija. Tu se nije stalo, pa je 5. lipnja otvorena  ljetna terasa slastičarnice, ugodan kutak pod
krošnjama kestenova s 20 stolova, ograđen ukrasnom metalnom ogradom, što je
starijoj generaciji obnovilo sjećanja na terasu koja je na istom mjestu
prestala funkcionirati krajem 40-tih.

Cijeli
je prostor smjesta privukao brojne
mlade Riječane koji su najprije eksproprirali slastičarnicu i njenu terasu, a
potom se počeli širiti na kavanu, postupno iz nje istiskujući brojem dominantne umirovljenike. Oni su pali bez
ispaljena metka, možda i zato što alternativnih strategija za daljnje
zadržavanje dotadašnje kote nisu imali. Arhivski look tako je podjednako šutke
ustupio pred odjećom s uzorcima koji su slali prve stidljive najave vremena u
kojem će svojih pet minuta dobiti djeca cvijeća.

Jednom
definiran smjer zbivanja bio je nezaustavljiv, pa ljeta 1970. ogradu i
stepenice što vode prema terasi slastičarnice zaposjedaju hipi duše pristigle
iz raznih dijelova svijeta. Slikovit prizor uključivao je živahnu razmjenu
informacija s lokalnom mladeži, što se u dijelu ovdašnjih glava doživjelo kao
dodatan kontrakulturni impuls.

Ipak,
unatoč Kontovu izrastanju u okupljališnu zvijezdu čija će svjetlost nastaviti
magično privlačiti mlade Riječane i u desetljećima što su dolazila,
konkurencija se neće lako predati. Prijelaz 60-tih u 70-te i Četrnaestica će
dočekati (pre)puna srednjoškolaca od jutra do večernjih sati, u čemu se dalo
čitati kako nastavne obveze obližnje Sušačke gimnazije ni tada nisu bile svima
prve u mislima. U tomu je dio zasluga imao džuboks, čijom su financijskom učinkovitošću
vlasnici Četrnaestice bili više nego zadovoljni.

Četrnaestica će s vremenom ipak zatvoriti svoja vrata, čemu
je dijelom pomoglo samoubojstvo jedne djevojke, navodno shrvane ljubavnim
jadima, koja je odlučila zakoračiti kroz prozor Neboderove kavane. Kont će od
sedamdesetih zato ostati bez ozbiljnije konkurencije. Tijekom 70-tih i pogotovo
u 80-tima preuzet će ulogu gusto nastanjenoga pankersko-novovalnog gnijezda.
Barem u svom donjem dijelu. Gornji dio ostat će utvrda u rukama dijela mladih
koji sebe više nalaze u mainstream vodama, što će u konačnici donijeti podjelu
na prostor tzv. drogerije (donji) i prostor tzv. parfumerije (gornji).

Promatrajući
današnje mladiće i djevojke u i pred Kontom, čini se kako je  podjela u međuvremenu postala ponešto ublažena.
Ili je možda samo na djelu promjena u terminima, pa „finije“ društvo zauzima
Kont i njegove terase tijekom dana, a alternativci raznih vrsta u večernjim,
točnije noćnim satima, kada se vrata slastičarnice zatvore?

Stare fotke Konta: Damir Krizmanić