Priroda društva, Davor Suhan

U
tom vlastitom čuđenju, polazim od nekoliko, nepobitno utvrđenih, veoma čudesnih
činjenica:


Vidjeoci su psihički zdrave osobe (o čemu postoji službena pisana potvrda
konzilijskog psihijatrijskog tijela).


Čin koji opisuju kao ukazanje Majke Božje je stvarni psihički doživljaj.


Za vrijeme ekstaze prisutne su mjerljive fiziološke senzacije koje se ne mogu
lažirati.

 

Iz
navedenog slijede jedina dva moguća scenarija:


radi se o stvarnom ukazanju


radi se o manipulaciji

 

U
obje varijante (koja god bila na djelu)  nalazimo isti (apsolutno nevjerojatni) psihički
fenomen, a jedna i druga mogućnost nose u sebi potencijal korjenitih promjena u
svijetu oko nas.

Ishod
prvog scenarija je krajnje pozitivan i rješava praktički sve naše životne
probleme (Gospa je s nama i život poprima novi smisao); dok je ishod ovog drugog
scenarija krajnje neizvjestan, a u tom smislu i veoma problematičan.

Ako
stvari postavimo tako ( a one jedino tako i stoje), pozitivne varijante u ovom
trenutku nema potrebe niti predviđati niti opisivati, no ako uzmemo kao
pretpostavku da se stvari počnu raspetljavati na ovaj drugi način, pravo i jedino
relevantno pitanje glasi:  Tko je to u
stanju, i uz pomoć koje vrste tehnologije,  proizvesti u ljudskoj svijesti takav doživljaj
te koji su dometi takve manipulacije? 

Mistično
ekstatično iskustvo vidjelaca (ponovimo još jednom) je dokumentirana psihička činjenica, koju nema smisla ignorirati
nekim vlastitim svjetonazorom, niti zaobilaziti sarkastičnim umovanjem na račun
nečijeg, navodnog,  vjerskog fanatizma. Stoga
je ovo, prije svega, znanstveno pitanje, oko kojega treba zauzeti i krajnje zdravo-razuman
stav.

Pristup
ljudskom umu i stvaranje iluzije živih mentalnih slika na ovaj način, ozbiljna
je filmska režija, nezamislivih umjetničkih mogućnosti, koja život na
cijeloj planeti lako može pretvoriti u raj ili pakao, ovisno o razini svijesti samog
režisera.

Zato
me čudi da se međugorski fenomen u najvećem dijelu javnosti promatra kao
teološki problem, kojemu se nerijetko i olako daju epiteti spontane vjerske
histerije, bez imalo osjećaja da se nalazimo nadomak nepoznatog znanja s čijeg
izvora dva putića vode na dvije (spomenute) strane. Treći put (različit od ova
dva) ne postoji.

Zašto se Gospa baš
nikada ne ukazuje, primjerice, protestantima?
– može nam odgovoriti samo Ona… ili neka,
za sada nama nepoznata, tajna filmska
ekipa
koja je u stanju proizvoditi  filmove u 4D
projekciji.

A
tko od njih doista stoji iza cijele ove priče, ostaje nam na ozbiljno
razmišljanje…Kipićima koji svijetle ne treba se zamarati…oni se mogu i
prefarbati…tražimo izvor čudesnih boja
kojima se stvaraju žive slike. Tko u tome ne vidi čudo – veće je čudo od
međugorskog.