Dave Tirony, tko bi to
mogao biti? On Riječanin? Hm, ne zvuči mi baš.
Sve je
postalo drukčijim uz nešto preinaka imena i prezimena. Dubravko Tironi? Čovjek
takva identiteta nije samo mit jučerašnje gradske DJ scene, on zbilja postoji?
I spreman se naći sa mnom u kafiću na početku Starčevićeve ulice? Naravno da
stižem.
Na
vrata u Starčevićevoj zakoračio sam u dogovoreni trenutak, možda i pokoju
minutu prije, a njih dvojica već su bili unutra. Sjeo sam, s antenama u zraku. I
priča je sama potekla prema njima…
Dubravko Tironi bio je
ime iz generacije koja je obilježila riječku rock-scenu 60-ih i danas hoda
gradom visoko uzdignuta čela, svjesna pionirskih zasluga za domaću pop-kulturu.
Rođen 1945. godine, u srednjoškolskim je danima, kad god bi mu to dopustile
obveze u Građevinskoj školi, dijelio glazbeni entuzijazam slušajući gramofonske
ploče u društvu s Antonom Hostom Tončijem, susjedom na broju 9 u Ulici Maksima
Gorkog (danas Laginjinoj).
Prvih pet minuta slave u
glavama lokalnih poklonika lakših nota dohvatio je kada je na Radio Rijeci
dobio 1964. priliku voditi Muzički
pop-express. Emisija je poticala plesne korake u eteru srijedom od 14 do 15
sati, a Tironi ju je vodio s Vitom Franovichem, kojega pamtimo kao pokretača
rock i disko-kluba Husar, te kronološki prvog srednjo i istočnoeuropskog
disk-džokeja. Voditeljski par puštao je uspješnice s inozemnih Top 20
ljestvica, nabavljajući diskografska izdanja osobnom suradnjom s prekograničnim
dobavljačima.
Dobar glas odveo je
Tironija ubrzo do plesnog podija igrališta Nafta, u više navrata u disko-klub Mustafu,
jednu večer rasplesavao je i publiku Husara. Svjedoci se prisjećaju: da ne bi
završile u nepoznatom smjeru, Tironi je ploče obilježio pečatom s vlastitim
imenom. Ne bez razloga, bila su to redom izdanja na kojima se zavidjelo.
A onda mu je 1967. u
glavi nešto kliknulo i odlučio je učiniti dug korak preko državne granice.
„Otišao sam van bez nekog specijalnog razloga“, govori . „Bio sam mlad, želio
sam vidjeti te razglašene strane glazbene sastave, pa i vidjeti kakav je život
drugdje.“ Velika Britanija činila se dovoljno privlačnom. A tamo je doista sve
bilo drukčije, pogotovu momku koji nikad nije bio zaposlen, što je bilješka u
biografiji koja je morala biti promijenjena. Prvu godinu novog života proveo
radeći u bolničkoj mrtvačnici u Kingstoneu.
Kada su ga okolnosti
potaknule da potraži dodatni posao, zakoračio je u jednu od lokalnih diskoteka.
Rad na garderobi u prvi mah nije se činio loše rješenje, barem dok ga nije
zamijenio DJ pultom. Uslijedilo je razdoblje puštanja ploča od 1968. do 1976.
godine. Ako se u Rijeci poslom DJ-a bavio besplatno, u Londonu je za to bio
plaćen. Štoviše, dobar DJ mogao je od toga posla pristojno živjeti, a ta
informacija Tironiju nije bila smetnjom, unatoč razmišljanju kako „je toliko
volio taj posao da bi on njima platio da ga puste raditi“.
Pripremajući se za
plesne večeri u diskotekama Chalet Suisse u Charlotte Street (1960-ih, na
priloženim fotografijama) i The Bell u Kings Crossu (1970-ih),
Tironi ništa nije prepuštao slučaju. Pomno je pratio sve što se događa na
glazbenoj sceni, usmjeravajući uši prema programima BBC-ja (Radio One, glazbene emisije uživo, plus
emisije koje su donosile glazbu po željama slušalaca), FM Frankfurta (sviđao mu
se program American Forces), ter
prema piratskim postajama Radio London i Radio Caroline. Valjalo je ujedno
čitati što pišu NME, Bilboard i ostali glazbeni listovi. Za razliku od riječke
publike, koja je bila gladna prekograničnih hitova, bez obzira otkuda stizali, londonska
je htjela biti što više na ti s američkim izvođačima. Tironi je zato osluškivao
novosti s američkih radijskih programa, svaka dva tjedna odlazio u New York po
diskografske novitete, kopirao tamošnje disk-džokeje. Znao je da svaki pravi
disk-džokej ima pod rukom određen broj izdanja koje konkurencija nema. Nije
propuštao ni nabavljati promotivne ploče raznih izvođača, tiskane za potrebe
radijskih urednika.
U prijevodu, Tironi je
radio na vlastitom DJ profilu. To je, pored ostalog, značilo kako je večer pod
njegovim vodstvom imala vlastiti scenarij kojim je npr. u londonsku zabavu
uključio recept s riječke Nafte u obliku damen bala (dijela večeri kada dame
biraju s kime će plesati). Program je počinjao i završavao svojom glazbenom
špicom, te ga znao začiniti džinglovima za čiju je izradu sam napravio uređaj. Puštao
je skladbe ranih rock’n’roll i doo wop imena kao što su Gene Vincent, Tommy
Sands, Bobby Darin, Randy Randolph, The Platters, The Velvets, The Flamingos,
The Orlons, The Diamonds, The Supremes, Duane Eddy. Ploče dobrog dijela tih
izvođača u Britaniji se nije moglo kupiti, a američka je izdanja bilo teško
nabaviti. Svemu je dodao recentna ostvarenja Statusa Quo, Mungo Jerryja, Davida
Bowiea i drugih. Kada je puštao rock’n’roll, ulica pred klubom zakrčila bi se
pristiglim rockerima i modsima.
Među zanimljivijim
podacima iz toga dijela Tironijeve biografije su oni o ostvarenim poznanstvima
na londonskoj sceni. Ugodno se iznenadio kada mu je za DJ-pult u Chalet Suisse donio piće Cat Stevens,
kojemu se dopalo Tironijevo umijeće. Iskaznica DJ-a otvarala mu je vrata, s
njome i iskaznica o članstvu u glasovitom londonskom BBC World Service Pop Clubu.
Na potonjoj mu je ostalo službeno ubilježeno ime i prezime Dave Tirony (prvo je
kratica od David). Zahvaljujući njima razgovarao je iza pozornice s Mary
Hopkin, Duannom Edyjem, Royom Orbisonom, Bobyjem Veejem, Petom Townshendom i
drugima. U dobrim je odnosima s Bruceom Welchom iz Shadowsa.
Tironi neće potpuno
nestati iz Rijeke, gdje su uslijedili njegovi redoviti posjeti roditeljima. Sa
sobom je znao donijeti naramke najsvježijih svjetskih zvučnih poslastica, tu i
tamo sjesti za kvarnerske DJ pultove. U klubu Arcade je npr. puštao glazbu s
donesenih ploča ranih 1970-ih, uključujući skladbe s promotivnih izdanja. Nakon
te informacije gotovo je suvišno kazati kako je bio omiljen gost ovdašnjih
disko-prostora.
Kao bivšem polazniku
Građevinske škole, usporedno područje interesa bilo mu je graditeljstvo. Ono će
ga 1976. odvesti privremeno u SAD, gdje započinje suradnju s arhitektonskim
uredima iz Floride. Isprva povremena suradnja s vremenom se pretvorila u
redovitu, tj. u sve češće odlaske preko bare, tragom kojih će 2014. dobiti i
američko državljanstvo (uz prethodno britansko). DJ-pult? Novi posao učinio je
svoje.
Dubravko Tironi / Dave
Tirony danas? Usporedno živi u Miami Beachu i Londonu, u Rijeku navrati povremeno.
Posljednji put je to prije 2016. učinio 2000. godine i ritam dolazaka postaje
sve rjeđi. Vidim u tomu barem dio tajne uzbuđenosti njegova prijatelja Hosta u
trenucima telefonskog javljanja potpisniku ovih redaka. Hej, dugih 16 godina je
to…
Podijeli na društvenim mrežama