Delfin, prvo cehovsko udruženje riječkih glazbenika

Za
ovu prigodu, prisjetimo se organizacije ovdašnjih glazbenika pokrenute
šezdesetih godina. Odvrtimo li film unatrag, prizor koji ostaje „zaleđen“ na
ekranu ima u potpisu 1962. godinu. Riječ je o posljednjim danima studenog 1962.,
kada je u Rijeci osnovana podružnica Udruženja muzičara zabavne i narodne
muzike Narodne Republike Hrvatske. Imala je ona ulogu okupiti glazbenike
Hrvatskog primorja, Istre i Gorskog kotara, oko tri stotine duša koji su se
glazbom bavili profesionalno i poluprofesionalno. O pripadnosti Udruženju odlučivalo
je posebno tijelo, a članovi su mogli biti manje-više svi koji aktivno
sudjeluju u gradskom zabavnom životu. To je u prijevodu značilo podosta šarolik
popis glazbenih, glazbi bliskih, pa i neglazbenih uloga, na kojemu su se rame
uz rame našli: instrumentalisti, vokalisti, skladatelji, muzikolozi, dirigenti,
pisci tekstova, aranžeri, kazališni glumci i režiseri, filmski radnici,
parodisti, koreografi, scenografi, plesači, voditelji, književnici… U jednu
riječ, bile su to osobe svih profesija koje su na bilo koji način bili
sudionicima umjetničkih i zabavnih priredbi.

Poticaj
više za njihovo učlanjenje u novoosnovano Udruženje bila je informacija kako će
članovi dobiti pravo na socijalno osiguranje, na temelju ugovora što ga je njihova
organizacija planirala sklopiti sa Zavodom za socijalno osiguranje. Posebna,
stručna komisija podružnice nije imala zadnju riječ samo kada je u pitanju primanje
u članstvo, nego i u vezi s onim što se nazivalo kategorizacijom i kvalifikacijom
članova, ma što to značilo.

Na
osnivačkoj skupštini riječke podružnice bili su definirani njeni osnovni
zadaci. Tako je, primjerice,definirano kako će ona nadzirati kvalitetu programa
priredbi na kojima se u gradu i okruženju izvode zabavna i narodna glazba. Da
bi taj nadzor bio što efikasniji, kanilo se tijesno surađivati s gradskim
ustanovama, te upravama ugostiteljskih komora i poduzeća, također svima ostalima
koji stalno zapošljavaju ili povremeno angažiraju glazbenike. Nije teško pretpostaviti,
u planu je bilo i organiziranje vlastitih glazbenih priredbi, pa je s tim
ciljem osnovan odbor za priredbe i koncerte. Podružnica je već sljedeći mjesec
iste godine dobila ime Delfin, te s pod tim nazivom pridružila glazbenoj reviji
održavanoj ljeta te godine četvrtkom u kinu Partizan, današnjem Teatru Fenice.
Široko postavljeni okviri u vezi s radnim profilom članova omogućili su da broj
učlanjenih u podružnicu kontinuirano raste. Popis članstva 1964. godine pokazivao
j 150 imena, godine 1965. povećao se za dodatnih stotinu duša. Kolektivistički
duh imao je svojih privlačnih čari…

Tko
su bili članovi koji su početnih godina rada podružnice bili u njezinim vodećim
tijelima? To je pitanje još uvijek bez odgovora. No, ako ne znamo za početak,
znamo da je nekoliko godina kasnije, rujna 1965., podružnica izabrala novi
Upravni odbor, koji su činili: Šandor Fike (predsjednik), Josip Forembacher,
Lodovico Conti, Ivan Saftić, Serafino Lenaz, Duško Paro, Ivan Balzo i Ivan
Komutski. Sjedište riječke podružnice Udruženja muzičara zabavne i narodne
muzike nalazilo se u Ulici žrtava fašizma. Neće proći dugo i podružnica će se
preseliti u nove, pretpostavljamo primjerenije  prostorije u Starom gradu, gdje je,
primjerice, nalazimo 1968. godine. Da su u to doba stvari već postavljene
prilično ozbiljno, upućuje podatak kako je organizacija imala na umu potrebu da
rad glazbenika bude usklađen i s očekivanjima tadašnje financijske vlasti,
gotovo bismo mogli kazati u skladu s očekivanjima nekog onodobnog Slavka Linića.
Fiskalne kase nisu imale današnje obličje, ako ih je uopće  bilo, ali ipak… Naime, unatoč tomu što su dio
zarađenog na javnim nastupima nastavili prepuštati tzv. omladinskoj
organizaciji, kako je to bio običaj, u drugoj polovici šezdesetih pojavila se obveza
poslovanja putem Udruženja muzičara, dakle ništa izvan njega, a ta je obveza
uključivala poslovanje glazbenika putem žiro računa. Tako je barem govorio
zakon. O praksi se od tadašnjih aktera scene pak može čuti informacije koje
primjenu zakona stavljaju u, recimo to tako, prilično elastične okolnosti…

Bude
li ovaj povijesni fragment o organiziranju kvarnerskih glazbenika u 60-ima
jednoga dana našao smisao smještajući se unutar veće cjeline posvećene istoj
temi, cjeline koja bi tu temu, štoviše, obuhvatila sintetski, eto, rekosmo,  dodatnog razloga za njegovo pisanje.