Ovom posljednjem sam pristupio s fanatičnom predanošću i strašću, a vrijeme je pokazalo da je ono ujedno bila i ulaznica prvom stupnju dobrodošlice društvenim mrežama života koja je isključavala dosadu i predvidljivost.

Značke i privjeske je,
stoga, nepovratno prekrio sloj ruzine. Možda bi moja odluka o budućnosti bila
profinjenija i pažljivije zasnovana na racionalnim osnovama da nisam pred Novu
1980. godinu bez najmanjeg otpora i svojevoljno podlegao pritisku okoline te
si, ukidajući si pravo na tjednu marendu, poklonio singlicu Rijeka/Moj život je novi val. Bilo je to
i konačno rastapanje s klinačkim zabludama, a ujedno i susret sa sudbinom. Kad
sam se, 2007/2008., priključio privremeno okupljenim Parafima kao pridruženi
član na nekoliko njihovih nastupa povodom promocije Dallasove Antologije
riječkog novog vala, ucijenio sam – neuvjerljiivo, naravno – Valtera Fanatika,
Zdraveta i Pjera da sviramo Moj život je
novi val
. Hahaha, bio je njihov
zborski odgovor, ma ‘ko će se sjetit
toga, a onda još i to skinut?!

Pa, evo ja, ponudio sam se. Tako je i bilo.
Uostalom, kad sam prvi puta stavio singlicu na gramofon znao sam da mi se nešto
dogodilo, emocionalno neodredljivo i iracionalno poput susreta sa Stonesima i
T.Rexima, nekoliko godina ranije. Neke pjesme i bendove jednostavno zavolite i
prate vas cijeli vijek postojanja, postanu istovremeno dijelom vas i nešto
poput uspomene koja nikad ne blijedi, podsjećajući vas gdje i kome pripadate.

Nakon svega, konačno, stigao
je podsjetnik na prethodnu misao – digitalno je doba pristupilo redovima grupe
Paraf! Pa da, ploče su se prilično stanjile od reproduciranja po raznim tuđim dvojbenim
okretnim spravama, od srednjoškolskih zabava do Adriatika, 2 Boda, Palacha,
radija Svid i onda natrag do moje sobe. Mogu sasvim razborito ustvditi da nisu
u mint, a bome, nažalost, ni excellent stanju. Good je, među kolekcionarima vinila, posljednji tolerantni
kriterij. U prijevodu – jedva slušljivo. To je odavno ispunilo moj životni
prostor nemirom, a vjerujem i mojoj okolini primjetnim podtonom razdražljivosti,
ko će ga znati. No, strpljivo sam iščekivao, čak i pokorno, informaciju koja je
upravo iscurila oprezno iz Dallasovih ureda. Cjelokupna diskografija Parafa u
posljednjoj je fazi digitalne remasterizacije!
 

Za početak, objašnjeno mi
je, bit će objavljena sva tri albuma – A
dan je tako lijepo počeo (1980); Izleti (1981); Zastave (1984)
– te dva
singla koja su prethodila prvoj (Rijeka/Moj
život je novi val, 1979
), odnosno drugoj dugosvirajućoj ploči (Fini dečko/Tužne uši,1981), i moći će se
ekskluzivno kupiti preko Dallasova online shopa. Dobro, trebalo je zaista
dosta, možda čak i previše vremena da se ovo ostvari, no u pitanju su bila
vlasnička prava snimaka na koje je sve dosad polagala Parafova matična
izdavačka kuća, RTV Ljubljana, a kad su pregovori Dallasa i RTVLJ uspješno
dovršeni, krenulo su posljednju fazu pripreme ove iznimne antologije.

Dakako,
možda moje uzbuđenje nije dotaknulo plafon, jer sadašnji ja se donekle ipak
razlikuje s onim tipom tinejdžerom mlađim od dvadeset godina, no svejedno sjaj
kojim zrače ti albumi, a koji samo čekaju da ih se iznova otkrije, ispunjava me
nemjerljivom količinom entuzijazma! Osim toga, završni plan reizdanja Parafa,
tijekom tekuće godine, uključuje i ponovni tisak sva tri vinila, te kolekciju
od četiri CD-a, od kojih je jedan ispunjen živim snimkama, dok su oficijelna
tri nadopunjena različitim bonusima koji će upotpuniti i potrcrtati jednu od
najuzbudljivijih punk/new wave priča iz regije! Ova će godina očito biti znatno
napetija negoli sam priželjkivao! Vu –
hu!