Dijagnostika karme

Iz ljudske  perspektive čovjek se kreće pješačkom stazom i
prolazi cestu na zeleno. Na izgled potpuno sigurno, ali ako na putu vremena u tom trenutku svijetli crveno, netko će naletjeti iz
zabranjenog smjera  i nesreća se teško
može izbjeći. Sa ljudske točke gledišta takva nesreća je bizarna, ali sa
stanovišta Svemira ista nesreća je prirodna.

 

Nekada je
ovo bila samo religija, a danas je to već čista fizika.  Materijalno polje, bio-energetsko polje,
informacijsko polje – nova su znanstvena saznanja koja prirodu čovjeka  polako dovode 
u sklad sa prirodom Univerzuma.

 

Kozmički red koji upravlja svemirom,
ne razlikuje se od moralnog reda koji upravlja ljudskom sudbinom – govorio je Paramahansa Yogananda.
Danas to isto tvrdi Sergej Nikolajević Lazarev, planetarno poznati ruski
iscjelitelj koji veoma detaljno prezentira svoj rad u jedanaest tomova svoje
knjige pod naslovom Dijagnostika karme.

 

Zdravlje,
karakter te čak i sudbina čovjeka određeni su karmičkim strukturama. Sve

informacije
o čovjeku i stanju njegovog tijela šifrirano su zapisani u polju i pri tom
postoji dijalektična veza struktura biopolja i fizičkih struktura, s uzajamnim
djelovanjem jednih na  druge. Sudbina i
karakter čovjeka su također šifrirano zapisani u strukturama polja i, ako se na
njih djeluje, postepeno se mnogo što može popraviti.

 

…Moja metoda
ispitivanja karme može se nazvati grafičkom vidovitosti. … Ja vidim kako se
mijenja fizika i struktura biopolja kad čovjek pojmi svoje postupke, radi toga
jer tijelo ovisi o duhu i istovremeno djeluje na duh. …Uklanjanje deformacija
struktura biopolja kroz shvaćanje i pokajanje daje prekrasne rezultate u
normaliziranju zdravlja ljudi i na fizičkoj razini.

 

Iz niza veoma zanimljivih primjera kojim Lazarev  svjedoči dugogodišnji sustavni rad na ovom
području, izdvajam jedan meni posebno interesantan:

 

1988-e
godine mi se obratila majka djevojčice kod koje je vid upadljivo počeo slabiti.
Djevojčicu su počeli liječiti na Prvom medicinskom institutu, ali bez obzira na
sve napore liječnika, uzrok bolesti nisu mogli ustanoviti, a vid se pogoršavao.
Infekciju nisu mogli otkriti, liječenje antibioticima nije dalo nikakve
rezultate. Vid na jedno oko je bio samo 6%, a na drugo 50% a pogoršanje se
nastavljalo. Počeo sam raditi s djevojčicom na udaljenost. Poslije prve seanse
sam primijetio poboljšanje i predložio još 2-3 seanse. Nakon dva tjedna djevojčica
se oporavila i otpustili su ju sa 100% zadobivenim vidom na oba oka. Uzrok
bolesti nisam našao, ali proces sam zaustavio i uspio sam normalizirati vid.

 

Prošlo je
neko vrijeme. Kod djevojčice je vid bio normalan, ali su je odjednom nakon
nekoliko mjeseci počeli boljeti bubrezi. S oštrim napadom bubrežne boli odvezli
su je u bolnicu. Počeli su joj davati antibiotike – i opet nikakvog
poboljšanja. Nakon nekog vremena su ju otpustili sa lošim analizama, bubrezi su
joj bili bolesni. Izveo sam 4 terapijske seanse i opet je nastupilo potpuno izlječenje.
Bio sam sretan: medicina je bespomoćna, nikakvi lijekovi ne pomažu, antibiotici
ostaju bez efekta, a ja sam pomogao.

Tada ja još
nisam bio shvatio kako su međusobna povezani svi organi. Nisam još znao da se
bolest može premještati s organa na organ, još manje sam znao da se u tom lancu
nalaze također i karakter, sudbina, duhovnost i drugi ljudski parametri.

Dakle,
djevojčica je bila zdrava. Prošle su još dvije godine. I kako se moj nivo
razumijevanja proširio, ja sam uvidio da je ljudski organizam jedinstveni
sistem u kome su zdravlje, sudbina, karakter, psiha – neraskidivi. Susrevši
majku djevojčice, saznao sam da je pri izvanrednom fizičkom zdravlju, ali da
joj je vrlo nesretna sudbina. Tu informaciju sam primio s unutrašnjom gorčinom.
Pri testiranju, značaj parametra sudbine (u bio-informacijskom polju op. D.S.) se
pokazao vrlo negativnim. To, u pravilu, dovodi do velikih neugodnosti. Tad sam shvatio
da sam, misleći samo o zdravlju, orijentirajući se samo na tijelo, ja izravnao
jedan od čvorova bioenergetskog sistema “čovjek” i pogoršao ostale. Ja sam
izliječio tijelo, ali nisam odstranio uzrok njegove bolesti, i on se premjestio
na parametar sudbine. Shvatio sam da se treba baviti liječenjem organizma
uzimajući u obzir da je ovaj jedinstveni sistem. To mi je omogućilo da uvidim
mnoge “zaplete”, da uvidim istinske uzroke, koji realno djeluju na sve. Kako je
pokazalo testiranje, uzrok svih neugodnosti moje pacijentice bila je strašna
ljutnja njene majke na oca za vrijeme trudnoće, što je izazvalo deformaciju
bioenergetskih struktura ovoja koji su odgovorni za zdravlje i sudbinu kćeri.

 

**

Moja metoda
ispitivanja karme se može nazvati grafičkom vidovitosti. – objašnjava Lazarev Ja
vidim ne toliko same događaje, koliko zakone koji su narušeni, u apstraktnoj
formi vidim što se desilo radi toga jer znam ovisnost čovjeka od strukture
bioenergetskog ovoja, analizirao sam veze između ponašanja, etičkih stavova,
zdravlja, izgleda deformacije strukture bioenergetskih ovoja i – preko
razumijevanja tih nagrđenja liječio sam. Koristio sam se klasičnim
razumijevanjem karme, smatrajući da je čovjek u ovom ili u jednom od prethodnih
života nešto pogriješio – i sad boluje. Budući je pregled prethodnih života
vrlo kompliciran; ja sam se zadovoljio promatranjem jednog života i rezultati
su bili bolji nego kod djelovanja rukama. Istina bilo je različitih nijansi.
Kad su mi donosili teško bolesno dijete od 2 – 3 mjeseca, naravno da je
najlakše bilo reci da je griješio u prošlom životu i da sad otplaćuje svoje
grijehe. Ali ja sam vidio da je deformacija strukture bioenergetskog ovoja
djeteta istovjetna s deformacijom strukture bioenergetskog ovoja majke i zato
se nametao zaključak da se struktura bioenergetskog ovoja prenosi od roditelja
na djecu.

 

 

U kontekstu
gore navedenih primjera korisno je spomenuti jedan kratki citat iz Novog
zavjeta, koji daje posebni pečat onome što tvrdi Lazarev:

 

I prolazeći,
Isus je ugledao  čovjeka slijepog od rođenja, a njegovi su ga
učenici upitali govoreći: “Učitelju, tko je sagriješio, on ili njegovi
roditelji te se slijep rodio?” (Iv. 9,2)

 

Iz
formulacije samog pitanja možemo zaključiti da su apostolima očito bili poznati
ovi  karmički zapetljaji. Uostalom, ova
ista priča bila je sastavni dio rano-kršćanske teologije sve do petog Ekumenskog
koncila 553. godine kada je po naredbi cara Justijana učenje o karmi Crkva
proglasila herezom.

 

Također valja
istaknuti da se ovaj karmički koncept
spominje u povijesnim dokumentima starog Egiptu oko 2000 g. p.n.e., a preuzet je
od Indijaca i Perzijanaca, dok ga u antičkoj Grčkoj nalazimo u učenjima velikih
grčkih  mislilaca kao što su Sokrat,
Pitagora, Platon, i drugi.

 

U modernoj
znanosti najpoznatiji pobornik ovog učenja je svakako Karl Gustav Jung, i danas
možemo sa sigurnošću reći da je ono uvelike postalo predmet veoma opsežnih
znanstvenih studija, poglavito  predvođenih ruskom i francuskom školom
psihologije.

 

Vezano
upravo na to, ne treba ispustiti iz vida  da je veliki dio svojeg rada Lazarev  proveo upravo na jednom uglednom ruskom medicinskom
institutu. Dijagnostika karme zato je
vrhunski udžbenik i priručnik samo-pomoći u jednom.

 

Ali ovom
prilikom upozoravam da knjiga nije na preporuku političkim liderima u našoj zemlji,
pogotovo ne u izbornoj godini.

 

Zaključak o
tome izvodim iz uvoda kojim se autor obraća čitalačkoj publici:

 

Uvaženi čitatelju, prije nego
pristupite čitanju ove knjige, provjerite svoje emocionalno stanje. Izričito
ne preporučujem čitanje knjige, ako osjećate uvrijeđenost, zamjeranje,
razdraženost ili druge negativne emocije u odnosu na bilo koga ili na bilo što.

Pred vama nije jednostavno nova knjiga s temom koja mnoge danas zanima.
Pred vama je, u biti, izlaganje originalne koncepcije razumijevanja zakona
duhovnog svijeta, onog duhovnog svijeta koji upravlja materijalnim svijetom,
pred vama je analiza mogućih ulaženja u svijet bioenergije.
Glavna svrha knjige jest širenje razumijevanja svijeta koji nas okružuje,
otkrivenje i proučavanje mehanizama koji njime upravljaju. Ovdje su izložena
pravila ulaženja u područje bioenergije, jer usavršavanje čovjeka treba početi
od osmišljavanja svijeta, shvaćanja njegovih zakona, svjesnog osjećaja sebstva
kao dijela jedinstvenog sustava svjetskog zdanja.

 

I za kraj,
što još reći?…Već poslije prve knjige ja sam se ozbiljno zamislio i odlučio
malo poraditi na  sebi.

 

Neću se
više ljutiti na državu jer onda mi to sve ide na jetra. Neću gledati ni sjednice
Hrvatskog sabora jer mi to baca na mozak, niti ću pratiti rad hrvatske Vlade jer
mi to puca na živce. Radije ću zamoliti nekog smirenog kolegu da mi prepriča
ono najvažnije. Tek toliko da budem u toku.

 

Općenito, glede
politike, više nikada neću širiti uznemirujuće poruke bilo koje vrste kojima
Vlada umiruje javnost. Posvetiti ću se samo širenju ozbiljnih političkih
vijesti koje nas mogu dobro nasmijati.

 

Evo, čujem na
primjer da predsjednik Srbije Boris Tadić želi poljubiti našu premijerku Jadranku
Kosor, a ona mu prijeti sa dva hrvatska zakona koja se tome protive.

 

Pa tko ne
bi prasnuo u smijeh. Čak se niti uvijek staloženi Josipović nije uspio
suzdržati… Jedino je premijerka ostala ozbiljna.