Dobro došli na dan V, V kao Volpi

Od dana kada je to prvi puta objavljeno u medijima u Portiću
3 počeli su se skupljati ljudi raznih profila, razne „njuške“ koje nikada ili
skoro nikada nisu bile na našem najvećem stadionu. Sada svi traže svoje mjesto
pod suncem u obećanoj zemlji Volpiland. Neki su otišli i tako daleko da su
upisali tečaj talijanskog jezika, naravno treba se umiliti gazdi. Oni bivši
doista su preko noći postali bivši, sada ih se gađa drvljem i kamenjem, sada su
od osoba u koje se klelo i zbog kojih se između ostalog i mene prozivalo i
pokušavalo diskreditirati precrtani na kalendaru kao jučerašnji datum.

Svi, ili skoro svi u ovome gradu sada znaju tko je Gabriele
Volpi i sada i ovdje o tome neću trošiti riječi ali se nadam da će vrlo uskoro
na ovome portalu osvanuti video intervju sa čovjekom koji je poput Mesije došao
spasiti riječki sport. Ono što nitko ne spominje a što je vrijedno spominjanja
jest činjenica da je signor Volpi već prije devet godina stigao u naš grad sa
„dvije vreće novca“, da je sjeo za pregovarački stol sa tadašnjim čelnim
ljudima Primorja, i ponudio im spas. Za taj financijski spas zatražio je pravo
na odlučivanje, i pravo da postavi svoga čovjeka na mjesto predsjednika kluba.
Tada, dakle, da ponovim, prije devet godina, rečeno mu je povijesno NE, jer „Mi
smo ovdje oduvijek, i mi smo klub“. Volpi je tada otišao neobavljena posla, ali
se odlučio vraćati.

Ne, nemojte misliti da je on toliko opčinjen Rijekom da se u
nju vraća bez da ga na to potaknu. Za sve što se do sada dobroga dogodilo
zaslužni su Riječani, Predrag Sloboda i Damir Mišković, ljudi od apsolutna
Volpijeva povjerenja koji s njime dijele poslovnu sudbinu preko 20 godina. Na
potezu autobusne linije 1 sada su dvije postaje koje zaslužuju da se u najmanju
ruku nazovu po spomenutim Riječanima. Gabriele Volpi ništa nikada neće
prepustiti slučaju. On je stvorio najjaču vaterpolsku družinu svijeta Pro
Recco, reprezentaciju svijeta u malom. Klub koji ima sve a nema ništa, jer mu
općina Genova ne dozvoljava da izgradi bazen, već je prisiljen domaće utakmice
igrati u obližnjem Soriju. Ono što je bitno riječkim ljubiteljima sporta je
činjenica da se signor Volpi ne zadovoljava prosjekom, činjenica da njegove
ambicije kada je posao u pitanju idu do maksimuma.

Upravo tako treba tumačiti i njegovu rečenicu nakon što je u
četvrtak poslijepodne svojim privatnim zrakoplovom sletio na Krk. „Sa Rijekom
želim osvojiti Europsku ligu“. Nakon te i takve rečenice iz usta velikoga gazde
svima kojima je bijela na srcu dozvoljeno je sanjati.

Naravno, mašta čini svašta, ali Volpi i njegovi ljudi neće
podleći balkanskom sindromu nepotizma, podobnih prezimena ili političke
iskaznice, oni će vrednovati sposobnost i cijeniti rad. Poltronima i rektalnim
speleolozima ulaz će biti zabranjen, iako oni toga nisu i dalje svjesni jer je
borba za zauzimanje startnih pozicija za mjesto na svečanoj večeri u subotu
navečer u Lovranu jednaka borbi na život i smrt. No, naravno, svi žele biti što
bliže gazdi, ali zaboravljaju da taj gazda nije niti Hrvat, niti Balkanac što
je u ovoj priči od presudne važnosti.

Naravno, sutra u subotu u 20.15 na bazenu neće biti mjesta
za iglu jer su i ljudi poput jednog od doajena riječkog sportskog novinarstva u
svojoj 60 godini odlučili otkriti sve čari vaterpolske igre, no šteta je što
taj isti, nije bio u stanju kupiti ulaznicu vrijednu 30 kuna ili 4 eura, no
nije jedini. Gosti će biti i svi igrači Rijeke i cijela klupska delegacija i
svi pregovarači, većinom ljudi koji nemaju pojma koliko traje jedan napad u vaterpolu
ili koliko igrača ima u postavama momčadi.

No sve je to manje važno, ono što je bitno jest činjenica da
Predrag Sloboda već u drugoj sezoni svoga predsjednikovanja ostvaruje rezultate
koji Primorju daju za pravo da se nada trofeju. Kada je dolazio dogovor je bio
da plaća 100.000 eura godišnje a sada, e sada je to mjesečna dotacija na
klupski račun, i da, svi ali baš svi koji u vaterpolu nešto znače žele doći u
Rijeku. Dobila je Rijeka i drugu godinu zaredom organizaciju završnog turnira
četvorice Jadranske lige. Sloboda je sav ozaren pričao o tehničkim novotarijama
koje će tada prvi puta u Hrvatskoj biti prezentirane upravo u Rijeci.

Čovjek voli, obožava ovaj Grad, voli i obožava vaterpolo i
pustili su ga da radi i evo što je napravio. Primorje sa nizom od 15 pobjeda
dočekuje Recco, vodeći sastav lige, a Sloboda je onako više u povjerenju
spomenuo i ovo „Oni su sada 30% slabiji jer nemaju zamjenu za Pjetlovića,
mislim da ih možemo maznuti“. E to bi bio posao, još posebno ako GV potpiše sve
papire.

Lijepo je nadati se, kažu da nada umire posljednja. Da,
svakako ako možete dođite do bazena Kantrida ove subote od 20.15 isplati se.
Krepat ma ne molat je ono što su gospodina Volpija već naučili i budući
predsjednik Rijeke Damir Mišković, ali i drugi brojni njegovi suradnici iz
našega grada. Mašta i dobre želje nikada nisu zabranjene i za njih nikada nije
kasno, pa ću tako i ja ovu priču završiti sa Benvenuti a Fiume Egregio Signor
Volpi e grazie di cuore.