Nakon deset godina Europske
unije, Latvija izgleda malo nerazvijeno. Posljedice CCCP-a ostavile su trag na
mlađim generacijama koje naginju zapadu k Europi, dok su veterani i dalje
nostalgični za onim nekim vremenom. Klubovi su, kako su nam Latvijci rekli,
podijeljeni na one ruske i latvijske. Mi smo otišli u latvijski klub preko puta
studentskog doma u Jelgavi gdje smo bili smješteni. Prvo čuđenje izrazila sam
na ulazu. Zaštitar me pitao za dokument i nisu puštali maloljetnike u klub.
Nakon kratkog mahanja svojom hrvatskom osobnom iskaznicom, druga prepreka opet
je bio zaštitar. „Where are you going?“ upitao me kad sam krenula na kat kluba.
Uputio me do garderobe i objasnio da se ulaz u klub plaća 3€. Garderoba nije
onakva kakvu improviziraju naši klubovi u skladištu. Čeka vas veliki pult s dva
momka koji rade: jedan vam izdaje račun i prima novac, a drugi stavlja vašu
jaknu na zasebnu vješalicu i daje vam šifru vješalice. Prije samog plaćanja odlučila
sam okušati sreću. „Do you have a student discount?“. Naravno da su imali.
Uvažili su mi IKS-icu bez ijednog pitanja i dobila sam popust od 50% na ulaz u
klub. Na istu sam foru u lokalnom fast food restoranu dobila popust od 10%,
odnosno 60-ak % u muzeju i to sve s hrvatskom IKS-icom.
Nakon ulaska u klub, sjela sam za
stol sa svojom latvijskom ekipom. Naručila sam točeno pivo i iznenadila se
koliko je jeftino – 1,5€ za pola litre. Nakon prvog gutljaja, sve mi je bilo
jasno. Pivo im nije jača strana. Ali zato Riga’s Balzam s 45% alkohola, ovaj će
vas latvijski liker oboriti s nogu, osim ako niste Slaveni čija je tradicija i
kultura ispijanje žestokih alkoholnih pića. Nisam bila sigurna priviđa li mi se
od utjecaja piva ili ne, ali ostala sam iznenađena kavalirstvom mladih
Latvijaca. Oni znaju plesati! Pozovu djevojku na ples i – plešu. Svi znaju
osnovni dvokorak i plešu na najnormalniju glazbu kakva se pušta i po riječkim
klubovima (strana glazba, naravno, nema Severine kod njih). Upitala sam lokalce
što je s tim, pa su mi objasnili da postoje i klubovi gdje se ljudi „trljaju“,
a ne plešu. Aha, isto kao i kod nas. Ipak, lijepo je vidjeti da netko baš i
pleše. Na čik-pauze išli smo na otvorenu terasu gdje nismo smjeli iznositi
piće. Dok smo se mi tresli u džemperima i hranili svoju nikotinsku ovisnost,
Latvijke su kratkih rukava uživale na par stupnjeva. Kad sam ih upitala nije li
im hladno, samo su mi odgovorile s osmijehom „No, I’m from Latvia“. E pa ja sam
from Kroejša i meni je zima. Na jednoj su pozornici nastupali lokalni
zabavljači, dok je kat niže glazbu puštao latvijski DJ/VJ Vento.
Čovjek je glazbu puštao s ploča, tjerajući nas da plešemo na najnovije hitove
Rihanne, ali i na klasiku tipa Snoop Dogg, Dr. Dre i sl. legende rapa. Sve što je lijepo kratko traje, pa tako i naš latvijski izlazak. Nakon
nekoliko sati plesanja i degustiranja latvijskih pića, oko 4
ujutro zaputili smo se k studentskom domu kako bismo uhvatili barem par sati
sna.
Sljedećega nas
je jutra čekao nastavak simulacije rada Europarlamenta zbog kojeg smo – i došli
u Latviju.
Podijeli na društvenim mrežama