Doris Pandžić i Vlasti Sušanj Kapićevoj dodijeljena Književna nagrada “Drago Gervais”

Na ovogodišnji natječaj pristiglo je 65 rukopisa, a Prosudbeno povjerenstvo Književne nagrade “Drago Gervais” u sastavu dr. sc. Aleksandar Mijatović, Ivica Prtenjača, Vlado Simcich, Dunja Matić i dr.sc. Milorad Stojević odlučilo je kako je roman „Vi niste ovdje“ bio najbolji u kategoriji „Najbolji neobjavljeni rukopis“, dok je nagrada za najbolje objavljeno književno djelo na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskog jezika objavljeno u protekle dvije godine pripala Vlasti Sušanj Kapićevoj za zbirku pjesama „Krunica od versi“.

Prilikom dodjele nagrade gradonačelnik Marko Filipović čestitao je dobitnicama i istaknuo kako ova nagrada posvećena iznimnim književnim dostignućima koja se dodjeljuje već 62 godine sa sobom nosi tradiciju i čast.

„Drago Gervais, bard hrvatske i čakavske književnosti, ostavio nam je naslijeđe koje seže duboko u srca svih zaljubljenika u pisano slovo, a osobito je značajan po velikom doprinosu u očuvanju čakavskoga narječja. Njegova ostavština, ali i dugogodišnja tradicija dodjele ove nagrade, predstavljaju veliku motivaciju, izazov i pozivnicu svim književnicima koji započinju svoj stvaralački put, kao i onima koji su ga već izgradili i, s velikim žarom stvaraju i danas“, rekao je gradonačelnik i dodao kako će se već sljedeća dodjela nagrada održati u novoj zgradi Gradske knjižnice koja će se do kraja ove godine otvoriti u Art kvartu Benčić. „Grad Rijeka prepoznaje i nastoji dodjelom ove nagrade poticati književno stvaralaštvo i ovom prilikom zahvaljujem svima koji su sudjelovali u cijelom procesu, laureatkinjama, ali i svima ostalima koji su se prijavili na ovaj natječaj, članovima Prosudbenog povjerenstva kao i Gradskoj knjižnici Rijeka“, istaknuo je gradonačelnik.

Kako je rekao ravnatelj Gradske knjižnice Rijeka Niko Cvjetković, ova je nagrada s godinama prerasla lokalne okvire, što se vidi po prijavljenim rukopisima. „Čast mi je i privilegija pratiti rad Prosudbenog povjerenstva čiji članovi svom poslu pristupaju vrlo profesionalno. Natječaj za najbolji neobjavljeni rukopis u potpunosti je anoniman, sve do finalnog odabira najbolje ocjenjenog rukopisa kada se otkriva ime autora. Proces ocjenjivanja trajao je dva mjeseca, a moram istaknuti kako su svi članovi pročitali sve rukopise, nakon toga se napravio uži izbor, ponovno su se čitali ti rukopisi i nakon toga je tek donijeta odluka“, istaknuo je Cvjetković i čestitao ovogodišnjim dobitnicama.

Među brojnim uzvanicima dodijeli nagrada prisustvovali su i članovi Prosudbenog povjerenstva na čelu s predsjednikom dr. sc. Aleksandrom Mijatovićem te pročelnica Upravnog odjela za odgoj i obrazovanje, kulturu, sport i mlade Grada Rijeke Iva Erceg.

Najbolji neobjavljeni rukopis „Vi niste ovdje“ Doris Pandžić

Pripovijedanje se u romanu „Vi niste ovdje“ odvija kao nizanje labavo povezanih fragmenata. Oni se mogu čitati samostalno ili se iz njihove montaže može postupno rekonstruirati cjeloviti mozaik priče. Takva se kompozicija suprotstavlja kolotečini svakodnevice koju navodno prekida pandemija korona virusa. Pojava pandemije, promjena životne kolotečine i rutine, poremetila je granice između normalnog i nenormalnog, zdravog i bolesnog. Sve kategorije izmjenjuju mjesta, normalno postaje nenormalno i nenormalno se nameće i prihvaća kao normalno. To premještanje i brisanje granice istovremeno postaje predmet i sredstvo pripovijedanja.

Pomična i propusna granica između normalnog i nemoralnog preuzima dvostruku ulogu predmeta i sredstva pripovijedanja o odnosu između stvarnosti i književnosti i obratno. Odnosi između normalnog i nenormalnog, stvarnosti i književnosti međusobno se osvjetljuju i zrcale, iskrivljujući jedno drugo. Uvedena izolacija zbog bolesti iznijela je na površinu postojeću izolaciju u zdravlju, odjednom se tražila solidarnost između izoliranih članova društva, istovremeni kontakt u njihovoj distanci, ujedinjenost kroz odvajanje. Pandemija ulazi u urbanu idilu slijepe ulice usred centra grada. Ondje žive likove koji se poznaju, pozdravljaju, ali nisu bliski i povezani. Oni žive javan život zajednice u kojoj nitko ne mora biti isti i svi mogu ostati jedni drugima nepoznati stranci.

Pandemija je, međutim, raširila fobiju od javnog. Svi mogu nositi zametak bolesti i zaraze koja povezuje pojedince koji do tada nisu imali ništa jedan s drugim. Pandemija uvodi privatnost međusobno nepovezanih individua čija se zajednica gradi na njihovoj odvojenosti, solidarnost na tome da učvršćuju nepovezanost i razjedinjenost. Kao u sumornom proglasu jednog političara koju godinu prije pandemije, sloboda je moguća samo u privatnosti, dok javno postaje strogo nadzirano područje ograničenog pristupa. Otuda, iz tog uništenja javnog a sve, navodno, u ime javnog interesa i naslov romana: Vi niste odnosno mi nismo ovdje.

Pripovjedačica koristi klasično opće mjesto umjetničke skromnosti, umjetnika koji se gradi kao kreativno depriviran. Prikaz spisateljske nemoći istovremeno je predmet i sredstvo pripovijedanja koji se u rukopisu zahvaća tematski, kroz uvođenje pisama između pripovjedača i likova, povezivanje pisanog medija s glazbom i slikarstvom, upućivanje na druge književnike i djela. Izdvaja se upućivanje na govor Ursule Le Guin iz 2014. u povodu dobivanja National Book Awards. Le Guin je tada istaknula da suvremeno doba treba pisce koji se sjećaju slobode i koji će se suprotstaviti usisnoj moći kapitalizma da čak i ono što mu se suprotstavlja pretvara u robu. Knjige nisu tek roba, istaknula je tada Le Guin. S obzirom da se neki od središnjih romana Le Guin, osobito The Dispossessed (1974), gradi na Dostojevskijevoj kritici anarhizma u Bijesovima, potom da je Dostojevski glavni uzor Camusu čiji se citat iz Kuge uzima kao moto Vi niste ovdje zanimljivo je pomalo prezirno svođenje Dostojevskog na jedan i pol metar na policama.

Iako je jasno da globalna pandemija neizbježno ne otvara samo medicinske, političke i društvene kontroverze, već se njih nastoji umjetnički obraditi, ovaj rukopis istražuje može li se raspad javnog i privatnog, kolektivnog i individualnog, prevladati izgrađivanjem prolaznih oblika bliskosti sa samim sobom i s drugima. Bliskost, međutim, može jedino biti posredovana, što se obrađuje uvođenjem različitih motiva. Ova posredovana bliskost može se odrediti izrazom koji se koristi u rukopisu kao „obrnuta empatija“. Umjesto uživljavanja u stanja drugih ljudi, oni nas različitim znakovima navode osjetiti njihova unutarnja stanja. Metoda obrnute empatije temelj je kompozicijskih postupaka u gradnji priče. Premještajući se u tuđa stanja, društvena, tjelesna, duševna, drugih likova, pripovijedajući o njima, pripovjedačica, ugrožena mogućom bolesti, dosadnim poslovima, nastoji obnoviti bliskost sa samom sobom. Književnost se služi drugim sredstvima u odnosu na politiku, filozofiju i znanost, religije. Vi niste ovdje istražuje jesu li ta sredstva dostatna da književnost prikaže svoja ograničenja prikazujući ograničenja politike, filozofije, znanosti, religije.

Kompozicijska, tematska, stilska izvedba rukopisa na razini je visokih književnih kriterija. Svojom literarnom izvedbom rukopis se dotiče složene društvene, političke i ekonomske teme obrađujući je originalno i provokativno, stoji u obrazloženju Prosudbenog povjerenstva.

Najbolje neobjavljeno književno djelo na nekom od idioma čakavskog narječja „Krunica od versi“ Vlaste Sušanj Kapićeve

Zbirka Vlaste Sušanj Kapićeve „Krunica od versi“ polazi od kompozicije zbirke u cvjetne cikluse na godišnja doba i razdoblja ljudskog života. Pjesme unutar ciklusa dobivaju naziv po nekom od cvjetova. Pojedini cvjetovi nisu tek tema i motiv pjesničke obrade, već služe kao metafora ljudskog života i pjesničkog čina koji taj život pretvara u predmet lirske obrade. Motiv cvijeta i kompozicija vijenca poznati su u pjesničkoj tradiciji svjetske književnosti.

Ta se tradicija aktualizira u kontekstu čakavske književnosti. Posveta koja otvara zbirku uvodi paralelizam između ‘zelene ravnice’, ‘rožic’ i ‘vrta’ te lirskog subjekta i zamišljene čitateljske zajednice. Zamjenice se izmjenjuju između ‘ja’ i ‘mi’, pa lirski subjekt predstavlja zatvorenu zajednicu: samo naša ravnica, naš vrt i rožice koje rastu „skupa s nami“. Život se predstavlja kao ravnica, vrt na kojem naizgled tek povremeno nikne cvijet. Unatrag se , međutim, prošlost ispostavlja kao prepuna uspomena. Središnja pjesma „Krunčice“ apostrofom „Spameti se se još…“ oslovljava lirski subjekt i čitatelja koji postaje dio zamišljene lirske zajednice. Nepovratno vrijeme, jedan od središnjih motiva svjetske lirike, ovdje prožima doživljaj zavičaja i života u njemu.

Unatoč nostalgiji i melankoliji, to se vrijeme vraća neizravno u obliku onoga što je u njemu nastajalo, raslo i cvalo. Stoga život kao čista ravnica, zelena livada na kojoj još ničeg nema predstavlja apstraktno vrijeme kao formu iskustva. S druge strane, iskustvo koje na njoj niče i cvate kao vrt prepun cvijeća predstavlja formu vremena. Vrijeme se ne vraća kao takvo, već u formi onoga što je u njemu nastalo i mijenjalo. Preobrazba vremena iz čiste forme u iskustvo njegove nepovratnosti koja ima stvaralački karakter vidi se u zaključnoj pjesmi „Tulipan, jorgovan“: //spomen do spomena//z onega//mojga vremena//ko se je na hartu preselilo//. Ne samo pjesme o cvjetovima, već same pjesme postaju cvjetovi, a ravnica i livada harta na kojoj te pjesme-cvjetovi rastu, ispisuju se.

Vrijeme nije izgubljeno, jer se iskustvo njegove prolaznosti zahvatilo kroz stvaralački čin. Zbirka završava stihom koji upućuje na razliku između stvarnosti i pjesničkog čina kao temelja književnog iskustva. Zbirka je uokvirena uvodnom pjesmom „Visibabi“ i zaključnom „Tulipan, jorgovan“. Povratak je moguć samo iznova: „(…) kade su njoj//kuće//oteli dat noveju sliku//“. Jer visibabi su bile dremfki dok ih se nije drugačije naučilo. U sjećanju, kao u književnom činu, mijenjaju se značenja i imena, sve poprima novu sliku, kada se na hartu preseli.

Riječ je o zbirci koja hrabro istražuje mogućnosti čakavskog narječja, njezini su stihovi iznimnih jezičnih, tematskih i kompozicijskih dosega, što upućuje na elastičnost i vitalnost čakavskog jezika i kulture kojima je „Krunica od versi“ velika posveta, stoji u obrazloženju Prosudbenog povjerenstva.

Književna nagrada Drago Gervais

Književna nagrada Drago Gervais utemeljena je u počast književniku Dragi Gervaisu, 1961. u bivšoj Općini Rijeka, kao najviše književno priznanje našeg kraja i dodjeljivala se do 1974. godine svake godine, a od tada svake druge godine, za iznimna postignuća na području književnog stvaralaštva.

Namjera je utemeljitelja Nagradom potvrditi tradicionalnu ulogu Rijeke kao kulturnoga središta, potaknuti književno stvaralaštvo u našem gradu i povezati ga s nacionalnom književnom scenom i globalnim književnim trendovima.

Nagrada se dodjeljuje svake druge godine, u dvjema kategorijama:

• za najbolje neobjavljeno književno djelo (roman, zbirka poezije, zbirka novela, drama i drugo) i
• za najbolje objavljeno književno djelo na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskoga jezika.

Takvim utvrđivanjem dviju zasebnih kategorija prošireni su okviri Nagrade, i ona nije nužno usmjerena samo na lokalne okvire književnog stvaralaštva, već je prerasla u nagradu od nacionalnog, pa i međunarodnog značaja. Iskustvo iz prošloga natječaja jest da je Nagrada uspjela zadržati najbolje elemente iz svoje tradicije te istovremeno učiniti kvalitativan pomak i stati uz bok sličnim nagradama u zemlji.

Natječaj je bio otvoren od 26. travnja do 31. svibnja 2023. godine. Na natječaj je pristiglo 65 rukopisa u kategoriji neobjavljenih književnih djela, usklađenih s formalnim uvjetima natječaja. Za nagradu u kategoriji najbolje objavljene knjige na čakavskom 2021. i 2022. u konkurenciji je bilo 8 prijavljenih knjiga te sve knjige na čakavskim idiomima objavljene u protekle dvije godine.

Nagrada se sastoji od novčanog iznosa (u svakoj kategoriji 2.700,00 eura) i posebnog priznanja, u obje kategorije te u kategoriji najboljeg neobjavljenog književnog djela autoru pripada pravo na objavljivanje književnog djela na teret proračunskih sredstava Grada Rijeke.