Kroz
njihova sjećanja i životne priče pokušat će se ukazati da je rat ipak
puno kompleksniji od onoga kako ga pokušavaju predstaviti službene
politike. Njihova „kontrasjećanja“ koja nisu usmjerena „protiv“ već
otvaraju drugu perspektivu, pokušaj su da se ispričaju i čuju one priče
koje uvijek ostaju negdje na marginama ili nikad ispričane, priče što ih
vjerojatno neće zabilježiti ni službena povijest/i.
Upravo stoga, ovaj
razgovor kao svojevrsna usmena povijest svjedokinja jednog vremena
pomoći će da njihova iskustva ne ostanu tek osobna sjećanja.
Ovim
događanjem pokušavamo otvoriti i javnu debatu o položaju žena u ratu,
progovoriti o zamjeni ratnog nasilja nad ženskim subjektom
“mirnodopskim” nasiljem kroz dominantne/muške narative o ratu, te
mogućnosti emancipacije od njih kroz kreiranje prostora ženskog
sjećanja.
Podijeli na društvenim mrežama