Dvanaesti igrač

Meni
znaju prigovarati da sam negativan i da sve gledam crno, ali evo ove sezone
barem kada su nogometaši Rijeke u pitanju za sada nisam ništa loše niti vidio
niti zapisao, a kolega Volarić valjda mora vidjeti neku posve drugu utakmicu.

Nakon
niza godina u Rijeci i oko «Rijeke» stvara se i stvorilo se pozitivno ozračje.
Ljudi su počeli vjerovati u riječku nogometnu mladost. Trener Alen Horvat
pronašao je «kemiju» s igračima koji napokon «ginu na terenu» i pošteno znojem
natope dres kluba za koji nastupaju. Zbog čega se uvijek mora na sve gledati
negativno, valjda je tako bolje. Rijeka ima svoje nogometne limite ali ima i «najbolju
publiku u državi», Riječi su to varaždinske nogometne ikone Davora Vugrinca
koji je i za svoga boravka na Kantridi bio ljubimac tih istih navijača. Stoga
ne treba čuditi s kakvim je ovacijama dočekan, kao što ne treba začuditi
skandiranje ispred stadiona nakon susreta. «Vuga» je osim što je sjajan
nogometaš i jednako takav čovjek. Obzirom na to što je sve prošao u bogatoj
karijeri vjerujem da i te kako zna što govori.

Ako
je protiv novaka u ligi Lučkog bilo tri a protiv posljednjeg sastava lige Varaždina
šest tisuća gledatelja onda je to nešto što svakako treba veseliti i treba
respektirati. Povratak gledatelja nogometu najpozitivnija je stvar ovoga ljeta.
Ne znam koliko su za to zaslužne akcije novog šefa marketinga Alena Rivettija a
koliko neki drugi čimbenici, ali to u konačnici nije niti bitno dok god se
misli pozitivno. Što bi rekao Jovanotti «Io penso positivo finche’ son vivo»
razmišljati ću pozitivno dok sam živ.

Nadam
se i želim vjerovati da je recesiji unatoč pred nama jedna od sezona za pamćenje,
da će gledatelja biti i na rukometnim, odbojkaškim, košarkaškim, a ne samo na
vaterpolskim utakmicama, i «instant navijača» kada u Rijeci gostuje Dinamo ili
Hajduk. Nadam se i vjerujem da će napokon jednom zauvijek prestati navijače
doživljavati kao divljake i vandale i kada će se s njima i njihovim akcijama
moći javno ponositi. Nadam se i vjerujem da više nikada neću napisati na ovom
ili bilo kojem drugom mjestu da jedna utakmica nije trebala biti odigrana zbog
nedostatka navijača. Koji je gušt bavljenja sportom kada Vas nitko ne gleda,
kada nitko ne cijeni Vaše napore i uloženi trud, kada nitko ne nagradi Vaš
lijep potez pa čak i kada Vas netko pošteno izviče jer ste promašili nešto što
niste smjeli. Mislim da treba uživati u navijanju, u povratku navijača na
Kantridu ali i njihovom povratku svim riječkim sportskim klubovima. Bez
navijača sport baš i nema nekog smisla.

Rezultati
su mjerilo u sportu tako je uvijek bilo i bit će barem kada je moje poimanje
sporta u pitanju, a nastupi klubova u Europi trebali bi biti nagrada za
ostvareno tijekom sezone. Dotaknuti ću se samo na kratko i Europe. Prvoga dana
kolovoza na dva kraja grada sa pripremama su počele rukometašice Zameta i
Orijent Presoflexa, sa posve oprečnim ciljevima. Zamećanke, točnije njihov
predsjednik Luka Denona najavio je «Ovoga puta izlazimo u Europu» dok se
učitelj Orjentašica Sanjin Lučičanin odlučio za rad u tišini, sa ciljem da sa
svojim curama izbori ostanak u društvu najboljih. Želim da oba kluba ostvare
svoj cilj, iako, kada su Zamećanke u pitanju, u posljednja tri navrata
odustajale su od Europe. Možda će četvrta biti sreća.

Sam
kraj kolumne ostavio sam za jedan potencijalni spor, do kojeg nadam se ipak
neće doći. Mladi košarkaš Jadrana Paolo Marinelli odlučio je napustiti Rijeku i
preseliti se u Split i nastaviti svoj košarkaški razvoj u sklopu «Akademije
Vujčić». Ovaj 16-godišnji talent «prerastao je riječke košarkaške okvire» jer
riječka je košarka već godinama «na aparatima» i imam osjećaj da se samo čeka
da ih netko isključi. Legenda riječke košarke, vlasnik europskog naslova prvaka
i olimpijskog srebra iz Barcelone 1992 Aramis Naglić bez sumnje igračka je
veličina, ali u trenerskim i oratorskim vodama ne snalazi se baš najbolje.
Spominjući arbitražu i prijeteći mladome Paolu sankcijama raznih vrsta doveo bi
u opasnost pravilan razvoj jednog velikog talenta. Umjesto toga trebao bi ga
savjetovati kako da se što bolje košarkaški usmjeri i radovati se svakom
njegovu uspjehu.

Negativno
razmišljanje, prijetnje i ucjene nikada nikome nisu donijele ništa dobro.
Priznajem da jedva čekam petak i gostovanje Rijeke u Zagrebu kod Lokomotive.
Naravno svi ste pozvani.