Dvořákov Stabat mater u Katedrali sv. Vida

Stabat Mater Op. 58 
religijska je kantata češkog skladatelja Antonína Dvořáka temeljena na
tekstu Stabat Mater nastalom  krajem 13.
stoljeća.  Inspiraciju u tekstu pronašli
su mnogi autori poput Caldara, Scarlattija, Vivaldija, Verdija, Bocherinija,
Haydna, Pergolesija pa tako i Dvořák. Uvriježeno je mišljenje kako  je djelo nastalo kao autorova emocionalna
reakcija na smrt njegovo troje djece. Iako je prva verzija djela nastala nakon
smrti njegove kćeri Josefe 1875., svoju 
konačnu formu dobiva tek nakon smrti njegovog trećeg djeteta 1877.
Premijerno je izvedena 23. prosinca 1880. u Pragu,  a postaje zamjećena tek nakon izvedbe u
Londonu 1883. godine.

Dvořákova Stabat Mater 
sugestivno je glazbeno djelo koje opisuje patnju majke čiji sin umire na
križu, no ujedno i bezvremensko, univerzalno svjedočanstvo ljudske patnje i
nade. 

Stabat Mater prvo je Dvořákovo djelo religijske tematike.
Podijeljeno je u deset zasebenih dijelova, a 
samo su prvi i zadnji dio tematski povezani. Cijela struktura djela  predstavlja vrhunski, ekspresivni luk,
polazeći od prikaza smrti i patnje, suosjećanja, do potpune katarze. Atmosfera
cijele kompozicije vođena je prvim dijelom Stabat mater dolorosa, koja unosi
snažan osjećaj patnje i tjeskobe. 
Povezujući prvi i zadnji dio, Dvořák stvara dojam ciklusa života, od
rođenja do smrti.  Iako je izvorno djelo
temeljeno na mračnijem aspektu ljudskog života, cjelokupni ton, tipično za
Dvořáka, pozitivan je. Bez obzira na osobnu tragediju, autor ne dopušta da ga
svlada depresija. Njegova glazba ne prikazuje rezignaciju i nemoć već pomaže da
pronađemo vjeru u život. 

Antonín Dvořák, češki skladatelj, rođen 8. rujna 1841.
godine sjeverno od Praga u malenom mjestu Nelahozeves. Mladog Antonina Dvořáka
vrlo rano uvode u svijet glazbe te on ubrzo pokazuje zainteresiranost koja
impresionira njegove prve učitelje. U njegovim ranijim kompozicijma vidljiv je
utjecaj Richarda Wagnera i Johannesa Brahmsa. Uz Bedřcha Smetena njavažniji je
predstavnik češke narodne muzike. Napisao je devet simfonija, od kojih su
četiri objavljene posthumno. Njegova najpoznatija i najčešće izvođena simfonija
je Deveta simfonija u E-molu poznatija kao Simfonija Novog Svijeta (1893.).
Među najznačajnim djelima spadaju  i
Stabat Mater (1876.-1877.),  Američki
gudački kvartet (1893.), 
Requiem(1890.)  te Rusalka
(1900.). Svoje posljednje djelo operu Armide završava 1903., a nedugo
zatim  i umire 1904. godine. Oplakan  je kao nacionalni heroj te njegova glazba
ostaje priznata i poznata sve do danas.