E951

Počnimo najprije iz početka, kada bijaše samo jedna neobična riječ –

Coca Cola. Godina je 1886.; američki farmaceut dr. John Pemberton
kemijao je u svome dvorištu s nekim surogatom francuskog vina i smućkao
bućkuriš koji će 100. godina kasnije postati najpoznatiji brend u
porodici

otrovnih bezalkoholnih gaziranih pića. Jedan od glavni podmuklih
nezdravih sastojaka koji mu danas daje posebnu dozu opasnosti po
zdravlje je sintetičko sladilo po imenu ASPARTAM –

otrovna supstanca koja se u ratu smatra BIOLOŠKIM ORUŽJEM, a u miru DODATKOM PREHRANI.

Kako
bi se izbjegla svaka moguća krivnja vezana uz posljedice konzumiranja
hrane koja sadrži ovu opasnu tvar, Europska unija dodijelila joj je
oznaku

E951 koja upozorava da se konzumenti jela i pića obogaćeni
sastojkom Aspartama igraju vlastitim zdravljem – ali da to čine na
vlastitu odgovornost jer im na deklaraciji lijepo piše o čemu se radi.

Drugim riječima, samo treba čitati, a ne odmah navaliti

ko sivonja i predozirati se do smrti, kao što se upravo i dogodilo na jednom neslužbenom svjetskom natjecanju u ispijanju

Coca Cole, kada je pobjednik ispio na eks desetak flaša i umro od
posljedica prenapijanja prije nego što se popeo na pobjedničko
postolje.

Ali opasnost ne prijeti samo iz

Coline boce. Aspartam se dodaje u preko 6000 artikala, koji
vrebaju svoje potencijalne žrtve sa polica trgovina u više od 100.
zemalja širom svijeta. Gazirana pića, voćni sokovi, dijetalni proizvodi,
sladoledi, čokolade, slastice, instant juhe, vitaminski
napici, želatini, žvakaće gume, kalodonti, vodice za ispiranje usta,
tablete protiv kašlja…samo su neki iz popisa artikala široke potrošnje u
kojima se kriju smrtonosne molekule pod kodnim imena C14H18N2O5.

Svjesni
njegove iznimne štetnosti, zdravstveni standardi Europske unije
propisuju maksimalnu dopuštenu dnevnu dozu od 40 mg po kilogramu
tjelesne težine. Sve iznad
toga smatra se neumjerenim trovanjem.

Ono
što se pak prešućuje je to da se ovaj slatki otrov sporo izlučuje iz
tijela i njegovo taloženje stvara osnove za kasnije zdravstvene
komplikacije, zbog čega
se Aspartam smatra jednom od najopasnijih supstanci koje se dodaju
jelima i pićima, ozbiljno povezanim sa mnogim bolestima i zdravstvenim
simptomima modernog doba.

Ovdje
ih nećemo nabrajati jer sve ih se možemo naći na Internetu. Nama je
ovom prilikom puno interesantniji pravni protokol po kojemu se otrovne
supstance uopće
mogu miješati u hranu.

Svako tko je ikada o tome imalo razmišljao, mogao je i sam zaključiti da su te,
navodno, dopuštene doze (određene raznim zdravstvenim pravilnicima),
samo obično prodavanje magle, jer sasvim je jasno da nitko ne konzumira
hranu opremljen instrumentima koji mu u svakom trenutku javljaju
količinu dopuštene količine štetnih tvari koje unosi
u vlastiti organizam, niti zbraja u glavi razne miligrame.

Dakle, svi ti propisi
samo
su pravni paravan za slobodnu legalizaciju otrovnih proizvoda i radi se
o praksi koju treba potpuno ukinuti,  a takvim artiklima potpuno
zabraniti ulazak na domaće tržište.

Može li po tom pitanju Hrvatska biti ispred EU? Imamo
li mi uopće ikakvo političko pravo na takav korak, i kakve nas posljedice čekaju ako ga učinimo?

Naravno, ne treba biti naivan.
Obzirom
na veoma ograničene političke i pravne mehanizme zaštite od utjecaja
odluka i pravila Europske komisije,  država će po svemu sudeći biti
nemoćna zabraniti uvoz kontaminirane
hrane. Ali jednom širokom akcijom edukacije stanovništva može se
postići to da se samim uvoznicima (kao i domaćim proizvođačima) takva
trgovina učini neisplativom, čime bi se na prirodan način postiglo to da
svi sporni artikli sa oznakom

“E” jednostavno nestanu iz ponude.

Do sada je
takva akcija izostala, i kako se sada čini
još dugo će biti potrebno da se ona pokrene sa najviše državne razine,
odakle bi trebala biti koordinirana. Ne mogu reći da ljudi u vlasti za
tako nešto nemaju volje, ali nema nikakvih jasnih signala da uopće
postoji svijest o razini ovog problema. Osim Mirele
Holy koja je jedina do sada pokazivala neke sasvim konkretne naznake
opće ekološke osviještenosti, za sada nitko od ostalih političara ne
pokazuje potencijal svjesnosti koji nadilazi okvir aktualnih europskih
propisa pa ne treba niti očekivati bilo kakav pomak
sa njihove strane.

Uostalom,
radi se o procesu prirodnog sazrijevanja. Društvo je kao biljka, i
svaki rast uvijek počinje u korijenu, a nikako od vrha. Zato, krenimo
odozdo.

Građanska svijest je baza zdravog društva i vrijeme je da toga postanemo svjesni.

Ona ima svoje posebne zakonitosti, nesputane konvencionalnim pravilima i odnosima, a ono što je čini posebno važnom je

moć da cijelo društvo potakne na kolektivno razmišljanje. To je veoma bitno, jer misli se ne mogu kontrolirati pa tako niti narod koji misli.

Ovih
dana jedna takvo klupko neobuzdanih misli – sklupčano u jedan veoma
jezgroviti informativni članak – počelo se širiti društvenim mrežama i
potaknulo razmišljanje
koje je na dobrom putu da izmakne svakoj vrsti kontrole, poglavito
masovnoj hipnozi industrijskog marketinga. Radni naziv glasi:
“Rumsfeldova
kuga”.

Ostanite i dalje sa nama, slijedi dokumentarni film na istu temu.