Foto: Zoran Krušvar
Ovaj splet razmišljanja, fikcije,
reportaže, dnevničkih zapisa, eseja, citata
te autorovih fotografija i crteža nastalih za njegovih učestalih posjeta
Velebitu u posljednjih nekoliko godina, promiče autorovu novopronađenu
filozofiju usporavanja tempa života, uzimanja vremena za sebe i reduciranja
ovisnosti o materijalnim dobrima. “Shvatio sam”, kaže Popović
“da nam nisu potrebne stvari za koje radimo. Ono što nam zaista treba je
naše vrijeme”.
Iako njegova razmišljanja
mogu djelovati pomalo utopistički, gledano iz perspektive prosječnog hrvatskog
građana, radnika koji prehranjuje obitelj, Edo Popović tvrdi da nitko ne bi
umro od gladi kad bi više ljudi postalo “hodačima”.
Predstaviti knjigu autoru je
pomogao Boris Perić. O kakvom se hodanju zapravo radi, kako i zašto je Edo
Popović otišao na Velebit i što je tamo našao, pogledajte na kratkoj snimci iz
“Ribooka”:
Podijeli na društvenim mrežama