Egzorcizam hrvatskih financija

Kad kažem okruženje mislim na šire okruženje nego ono na
koje možda trenutno pomišljate. Govorim o globalnom okruženju koje svojim
nasumičnim, smiješnim potezima i skakutanjem gore-dolje, zabavnim pričicama o
kraju krize ili ozbiljnim komentarima o tome kako će sad sve biti bolje, kod
svake osobe koja zna kronologiju proteklih deset godina izaziva grčeve smijeha
u želucu. Pa se pitam, što će to biti bolje? Zaduženja svih zemalja rastu,
dugovi su sve veći, iznosi preuzetih kredita su sve dalje od granica logike,
nezaposlenost je ogromna, a prodaja floskula o tome kako će sad sve krenuti
prema gore svoje uporište ima isključivo u nekim od balona koji su započeli
svoj rast. Pa gledamo balone koji rastu. IT tehnologija je u rastu. Europa pod
utjecajem IT indeksa u Americi pokazuje rast. A zanimljivo je primijetiti da
ostali indeksi padaju. Industrijski indeks je u padu. Zašto su neke od najvećih
kompanija IT industrije najavile nova otpuštanja, i to u tisućama ljudi, a indeksi
im rastu ? Dakle, slika je ipak malo šira. Pa pisao sam već o tome da će
Amerika dobiti novo zaduženje i da će sretno krenuti u novu seriju puhanja balona.
I to se desilo. Do kada? Pa valjda dok se novac ne potroši. A onda. Zna se.
Opet novo zaduženje. Nema druge.

Motivacija

Ključni faktor uspjeha bilo kojeg pomaka prema boljem. Postavlja
se jedno logično pitanje, kako nas to naša vlastita vlast motivira? Čime?
Informacijama kako ni sami ne znaju u čemu je problem, spominjanjem životinja
iz filmova, uzimanjem tisuća kuna malim obrtnicima? Ili nečim novim? Žalosno je
da naši vrli političari nisu shvatili zašto je nekog potrebno motivirati.
Ustvari zašto je sve nas potrebno motivirati. A poticaji za motivaciju mogu
biti razni. Definitivno s niti jedne govornice vladajućih nisam čuo niti jedan
element motivacijskih procesa. I pitam se zašto je to tako? Zar nismo zaslužili
nekoliko lijepih riječi? Pa kad čovjek dođe u bolnicu riječi doktora su, ne
brinite, bit će sve u redu, pa makar i ne mislio tako. No djeluju umirujuće. I
kupuju vrijeme i povjerenje makar za neki period.

 

Štednja

Od ove riječi dobivam pjenu na ustima. Uz toliko štednje i
toliko propagiranja štednje upravo oni koji bi trebali najviše štedjeti i
svojim primjerom pokazivati ozbiljnost situacije o štednji razmišljaju kao i ja
o rezultatima sedme lige ugandskih bacačica kamena s ramena. Dakle, potrebno je
prisiliti građane na štednju, dokazati im kako je štednja najbolji način, a u
isto vrijeme sebi dozvoliti svu slobodu potrošnje na svim nivoima. I što se
dešava? Pa građani štede, postoji informacija po kojoj je količina ušteđenog
kapitala građana u bankama toliko velika da bi se njim vratio sav hrvatski dug.
Povrat duga kapitalom građana? Samo da me netko ne čuje jer može dobiti ideje o
otimanju tog novca, pa onda dobivamo slijedeće:

Drugi stup

Osobna štednja građana, uključujući i mene. Za koju kažem:
NE DIRAJ. MOJE. Otimanje štednje iz drugog stupa možda je pomoglo Poljskoj, no
prije otimanja poljski je narod znao strategiju razvoja i precizno imao
informaciju o tome što će se s tim novcem desiti. Hrvatska? Strategija? Razvoj?
Da, let na Jupiter ili pronalazak nafte u Hrvatskoj zvuče jednako nemoguće.
Dakle, prvo Vlado moja donesi razumljivu i održivu STRATEGIJU bilo čega, pa
onda možemo pričati o eventualnoj posudbi mog novca vama. Osim toga, ne kosi li
se otimačina novca za mirovinu sa pravilima „neoliberalnog kapitalizma“ (štogod
ta priglupa složenica značila?), u odnosu na teror koji smo navodno imali mnogo
desetina proteklih godina? Pa onda vlast pronađe tvrdi razlog da kaže: nije ovo
socijalizam, komunizam, no malo ćemo vam oteti novac i poigrati se sa njim.
Imamo i strategiju. Mislite da nemamo? E pa imamo.

 

Strategija

Puna su nam usta nekakvog pamfleta kojim se dva ministra
hvale i nabacuju kao sudbonosnim papirom koji će riješiti sve probleme naroda.
Ustvari ne naroda, već ulagača. Ali samo strateških ulagača. Koji moraju imati
strategiju ulaganja. Dakle, vlast odlučuje koji strateški ulagači imaju
strateški plan ulaganja i onda prema svom pamfletu strategije pomognu istim tim
ulagačima da im administracija riješi papire deset dana ranije nego onima koji
nisu strateški. Diskriminacija? Ma ne. Samo strateško promišljanje ljudi koji
su emisiju o strategiji posljednji put (a moguće i prvi) gledali na Discovery
kanalu i čudili se kako je fenomenalno što takvo nešto postoji. I kako će oni
odmah ujutro napraviti isto. Ali samo za ulagače koji su dovoljno ludi da
donesu ogromne novce i istrpe sve izmjene svih zakona u idućih godinu-dvije.

 

Zakoni

E sad mi polako ponestaje riječi. I dobivam neodoljivu želju
da malo psujem (kao Gibonni dok se spušta na Rivu.) Hrvatski zakoni su vrlo
fleksibilni kad ih koristi V. Šeks, a nekako su rastezljivi i bez njegove
posebne pomoći. PDV? Danas? 20. Sutra? 23? 25? 99? Ma nije bitno. Bitno je da
harač raje ima svoju svrhu. A svrha je kontinuiran bijeg od gubitka. Pasive.
Deficita. Sve je to isto. Pa imalo bi to svoju logiku i svrhu kad bi se ona
dvojica iz prethodnog pasusa (Strategija), uključivo makar još dvojicu koji bi
morali znati svoj posao, potrudili shvatiti što u stvari ovoj zemlji treba. I
zašto je potrebno nadomjestiti obrtnike, vlasnike malih tvrtki koji moraju
dobiti zakonsku regulativu i prejake poticaje za budućih makar pet godina.
Drugačije će svi oni držati svoj novac na bankama, očekujući da se promijeni
„poduzetnička klima“. Koja je u ovim krajevima zadnji put bila aktivna u
prošlom stoljeću.

 

Investicije

Do neba velike strane, strateške, državne, javno-nejavne
investicije. Tu metodu gradnje kuće od krova prodaju nam svi političari, a imam
ozbiljan osjećaj da oni stvarno misle kako će 100 velikih investitora pokrenuti
svu silu investicija u zemlji. Pa možda i hoće, no pronaći sto investitora koji
će ulagati u ovu izgubljenu nesigurnu zemlju ravno je dobitku na euro lutriji.
Pa čemu ne dozvoliti malim hrvatima da investiraju ? Zašto se uporno uništava
svaka poticajna klima ulaganja nas malih Hrvata, a očekuje se tsunami stranog
kapitala? Ovo će mi ostati vječiti misterij.

Misterij

Što će se desiti sutra? Investicije? Novi porezi? Izlazak
ljudi na ulice? Otimačina štednje? Sve je to moguće. I zato se ne mičemo iz ove
pozicije. I nećemo se maknuti dok netko ozbiljan, pravi vođa s vizijom razvoja
ne krene. Za razliku od svih dosadašnjih vođa koji su stajali i govorili kamo
da idemo, ovoj zemlji je potreban vođa koji će krenuti i reći, za mnom. Postoji
li takav? To je samo još jedna nova misterija.