Ovaj znani slikar, kipar i pedagog, koji je
izlagao širom svijeta, svojim je gimnazijskim školovanjem i kasnijim
službovanjem i pedagoškim radom u školama usko vezan za Kvarner. Danas živi
ponajviše na relaciji Pelješac – Italija i još uvijek aktivno slika i izlaže.
U bogatoj biografiji još davnih dana mu je
upisan i Kastav – kao mjesto boravka i rada u kastavskoj školi. Kastav on
nikada nije zaboravio i jednom je tu, već kao poznati umjetnik, izlagao, a ovom
će prilikom svojom drugom izložbom u Kastvu uveličati program otvorenja
„Kastafskog kulturnog leta“.
Izložit će svoj noviji ciklus radova, nastao
posljednjih godina, koji je inspiracijom vezan za njegov rodni Pelješac.
Kustosica izložbe, kao i selektorica
cjelokupnog programa galerije je likovna kritičarka i povjesničarka umjetnosti Višnja
Slavica Gabout.
O autoru:
Emil Bobanović Čolić rođen je 1926. u Kuni na
otoku Pelješcu. Gimnaziju je pohađao u Krku, a Školu primijenjene umjetnosti
(klasa prof. Kaštelančića) završio je u Splitu. Diplomirao je slikarstvo na
zagrebačkoj Pedagoškoj akademiji kod prof. Mladena Veže, ali isto tako i
književnost kod dr. Marina Franičevića na VPŠ. Izlaže samostalno od 1962. i do
sada je realizirao izložbe u mnogim relevantnim prostorima u Hrvatskoj,
Italiji, Njemačkoj, Poljskoj, Rusiji, Francuskoj, Južnoafričkoj Republici,
Bugarskoj i Austriji. Na svjetskoj izložbi Biennale internazionale dell´ arte
contemporanea u Firenci 2001. nagrađen je medaljom Lorenzo il Magnifico i
Diplomom u selekciji skulptura. Dobitnik je i mnogih drugih nagrada i
priznanja.
O Bobanoviću su pisali, između ostalih,
Vittorio Abrami, Maria Rosaria Belgiovine, Milan Bešlić, Vladimir Bužančić,
Gorka Ostojić Cvajner, Ljubica Dujmović, Vanda Eckl, Cvito Fisković, Tullio
Vorano, Branka Arh, Jasna Rodin i mnogi drugi. Umjetnik je član Hrvatskog
društva likovnih umjetnika Rijeke i Zagreba, kao i A.I.A.M. Rim. Živi i radi na
relaciji Hrvatska (Kuna, Trstenik, Labin, Zagreb) – Italija (Monza, Milano).
Izložba „Pred morem nemam tajne“ Emila
Bobanovića Čolića moći će se razgledati u Galeriji crkvice sv.Trojice u Kastvu
do 14. srpnja 2010., u radno vrijeme galerije: svaki dan od 10 do 12 i od 18 do
21 sat. Ulaz je slobodan.
Pred morem nemam tajne
Višnja Slavica Gabout
„Ovaj ciklus odabran za Galeriju crkvice sv.
Trojice noviji su radovi Emila Bobanovića Čolića, za koje su već mnogi
teoretičari spomenuli da je svojevrsni „ciklus sinteza“.
Jer upravo u njemu su sabiti elementi svih
njegovih prijašnjih iskustava, zgusnuti u cjelinu koja mnogo govori. Na prvi
pogled to je potpuno apstraktno slikarstvo, međutim ta apstrakcija derivirala
je iz motiva mora. Mora kojem je slikarstvo Emila Bobanovića-Čolića uvijek bilo
na neki način posvećeno, ili ga se doticalo. Ali ovaj autor je opise mora i
morskih valova, barki i jedara na svojim slikama vrlo brzo sažeo i na svoj
način taj motiv interpretirao, da bi u radovima posljednjih godina
prepoznatljivost sveo tek na asocijativnost.
Nju razbuđuje koloristički sužen, ali vizualno
izražajni preplet plave, crvene, crne i bijele boje, zatim gestualni, valoviti
potezi i energija koja izbija iz same slike, po čemu se zaključuje da se tu
može raditi još uvijek o istom motivu – ali transformiranom. Jer sad je on
prisutan samo vizualno, kroz čiste likovne elemente: kao ekspresivan, dinamičan
i snažan kolorit, kao otvorena kompozicija naglašene strukture, kao široki
potezi i pastozna boja.
Bobanović-Čolić je tako došao do faze
primarnog slikanja, oslobodivši boju i potez stege motiva i baveći se bojom kao
fizičkom činjenicom i kao materijom, pri čemu je bitnije ono što ona jest od
onoga što ona opisuje. Navodeći sve naše senzore da se aktiviraju zbog nje
same. Motiv se može još samo naslutiti, premda je nepobitno da je autor morao u
svoju boju i poteze ugraditi i sva svoja sjećanja i emotivne doživljaje,
vizualne asocijacije i osobna iskustva.
Ali naglasak je primarno na čistoj
vizualnosti, pri čemu je boja glavni nositelj izražajnosti. Ona je u Bobanovića
zvonka i istodobno suptilna. Gusta – ali i neobično prostorna i prosvijetljena.
Rafinirana i sugestivna. Prozračna i fluidna – ali i opipljiva i tektonična.
Puna je nekog isijavanja i unutarnjih vibracija, sjajnih kolorističkih
suzvučja, ali i izbalansiranih i neobično rafiniranih tonskih i svjetlosnih
nijansi, šaljući iz svoje opipljive gustoće jednom poruku o težini i glasnoći,
a drugi put o svježini i prostornosti. Pulsirajući tako po diktatu umjetnikovih
unutarnjih energija. Ipak, jednom oslobođena, ona kao da živi svoj zasebni
život.
Platna Emila Bobanovića-Čolića pokazuju da su
mjesta stalnih metamorfoza. Mjesta otkrivanja i prepoznavanja; odgonetavanja i
osluškivanja. Ali prije svega mjesta estetskog uživanja, jer bez obzira na
način i vrstu likovnog istraživanja, on svoje slikanje uvijek započinje dijalogom s kistom i s bojom; s
rafiniranim koloritom i s profinjenim osjećajem za materiju. Međutim, počinje
ga i nekim nama možda tajnim dijalogom s motivom. S morem s kojim ima stalni,
nepromijenjeni odnos cijeloga života. Odnos u kojem oni, jedno pred drugim,
nemaju tajni.“
(dio predgovora iz kataloga)
Podijeli na društvenim mrežama