Esej o Radu – iz pera jednog neradnika

Obzirom da se nalazimo na početku mandata nove vlasti,
pojasnit ću to ovom prilikom bez da me se pita, u nadi da će ovo objašnjenje
nadograditi znanja onih koji će u slijedeće četiri godine razbijati mozak kako
da mi pomognu naći posao. Možda je od mene malo pretenciozno, ali dozvoliti
ćete mi da se kao dugogodišnji hrvatski neradnik osjećam kompetentnim malo
(po)soliti pamet svima onima koji u proteklih dvadeset godina – kako odlukama
sa mjesta vlasti tako i svojim idejama iz oporbe – nastoje za mene otvoriti
neko radno mjesto i skinuti me sa liste nezaposlenih.

Pa, krenimo redom:

1. Živim u Republici Hrvatskoj.
2. Republika Hrvatska ima uređeni gospodarski sustav.
3. Gospodarski sustav Republike Hrvatske je uređen raznim
   zakonima.
4. Razni zakoni Republike Hrvatske uređuju radne odnose
   prema kojima je rad veliki rizik, a nerad se ipak koliko-toliko plača i ne
   stvara direktne financijske gubitke.

Iz ove četiri provjereno istinite tvrdnje – testirane na
uzorku jednog dugogodišnjeg neradničkog staža – proizlazi i peta, koja kaže: Tko radi boji se gladi.

Ovo je do sada sve bila teorija. A sada ćemo vidjeti kako to
izgleda u praksi:

– Čekati da vam država ili neki privatni poslodavac ponudi
posao znači imati veliku šansu da zauvijek ostanete na listi nezaposlenih. Shvatili
ste to i krenuli ste u vlastiti biznis. Pohvalno i razumno. Vaša obitelj je
sretna, hrvatska Vlada je sretana i svi su zadovoljni tom odlukom.

– Tko želi raditi samostalno mora osnovati vlastitu firmu
ili otvoriti obrt.

– Za osnovati firmu treba 20 000 kn, a za otvoriti obrt oko
500 kn.

– Preko 99,999% neradnika na burzi rada nema nikakav početni
kapital i za njih je jedino rješenje obrt. Dakle, otvaramo obrt.

– Posudili ste 500 kn, preživjeli ste birokratske šetnje od
vrata do vrata i postali ste obrtnik. To znači da vaš obrt ima svoje ime i žiro
račun. Sreća vaše obitelji sada je još veća, i ministra gospodarstva također.  Puni ste optimizma i bacate se na posao.

– Svjesni ste da u početku neće biti prihoda jer posao tek
treba uhodati. Za to će vam, kako planirate, trebati najmanje godinu ili dvije
dana, ali to vas nimalo ne brine jer do sada ionako niste imali nikakve prihode,
osim što vam je država plaćala zdravstveno osiguranje, a socijalna služba
poneki račun za režije.

– Ali, ali, ali…Već na kraju prvog mjeseca shvaćate da život
ipak nije tako lijep. Izgubili ste zdravstveno i te sitne, ali vama ipak
dobrodošle (neradničke) socijalne povlastice. 
Za postojanje vašeg imena u registru obrtnika država vam šalje račun od
cca 1700 kn mjesečne obveze, opisane kao doprinosi. Time bi se, kažu visoko obrazovani zakonodavci, pokrili
troškovi mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Oni su, naime, svjesni da je to
u vašem interesu. Ono čega nisu svjesni jeste da vi to, naravno, sada ne može
platiti, jer vaši prihodi još uvijek miruju.

– Što sad? – pitate se. Isto pitanje postavili su sebi i visoko
obrazovani zakonodavci koji su predvidjeli da bi se tako nešto moglo dogoditi,
i u tom su slučaju izmislili zakon koji vam u takvim situacijama dodjeljuje
status dužnika.

– Prošla je godina i za tu godinu dana vi ste u dugu preko
20 000 kn.

– A što sad? – ponovo se pitate. I to su pitanje također
sebi postavili visoko obrazovani zakonodavci, jer su znali da bi se i to moglo
dogoditi, a za tu situaciju predvidjeli su nova zakonska rješenja kako bi
omogućili sudskoj državnoj birokraciji da vas pritisne ovršnim postupkom. Sada
je vaš dug od završnih dvadeset-i-kusur tisuća kuna upravo uvećan za
odvjetničke usluge i sudske troškove. Tu su i neke zatezne kamate (nešto kao
božićnica koju vam šalje sam vrag iz pakla).

– Uza sve to imate i još jedan mali peh. Posao je nešto
krenuo, ali nije baš po planu; računica kaže da bi vam trebala još jedna godina
da onako čvrsto stanete na noge. Za to vrijeme, međutim,  dug državi će se uvećati za duplo, tj. negdje
oko 40 000 kn. Izračunali ste to i sada ste već u panici. Tražite da vas netko u
državnom aparatu razumije, ali visoko obrazovani državni  zakonodavci takav zakon nisu predvidjeli.

– Konačno dolazite k sebi i shvaćate kako vam je bolje više ne
igrati s vragom. Dosta vam je radničke klase, zatvarate obrt i vračate se na
Zavod na listu neradnika. Nije neka perspektiva, ali biti nezaposlen ne stvara
vam barem direktne osobne financijske gubitke. Vaše ime u registru neradnika država vam neće
naplatiti kao u slučaju dok vas vodi u registru radnika.

Rezime

Gospodarski sustav kapitalističke republike Hrvatske je stvoren
na radnom zločinu. Ova tvrdnja
potkrepljena je činjenicom da je u proteklih dvadeset godina, temeljen raznih državnih
zakona i posebnih propisa o radu, izvršen genocid nad mnogim radnicima koji su
pokušali proboj kroz vrata Zavoda za zapošljavanje, o čemu svjedoči dugačka
crna lista nezaposlenih koji su stradali prilikom prelaska u radni odnos, u
koji su uložili isključivo vlastiti novac, trud i znanje. Takvo stanje traje do
danas.

Rješenje izlaza iz
ove situacije

– Locirati, identificirati, uhititi i transferirati sve
profesore ekonomskih fakulteta koji vjeruju da se od prihoda u mirovanju mogu
uredno isplaćivati obvezni doprinosi, a da su tu isti vjeru  prenosili generacijama studenata koji danas,
kao ekonomski stručnjaci,  kroje hrvatsku
gospodarsku politiku.

 – Locirati,
identificirati, uhititi i transferirati sve profesore pravnih fakulteta koji
vjeruju da je pošteno kažnjavati sirotinju samo zato što nema novaca, a da su
tu svoju vjeru prenosili generacijama studenata koji danas, kao pravni
eksperti, pišu hrvatske zakone.

Ako spasimo generacije budućih studenata od vjerskih zabluda,
spasili smo i buduće radnike od osobnog bankrota.