Farbanje istine u novinarstvu i pekarstvu

Da je riječ o
perfidnoj podvali, dokazuje i snimak radijske emisije
koji otkriva da u nastupu prozvane i optužene
doktorice nema ni traga onome što „selo priča“, jer je sporna rečenica izrečena
u jednom kristalno jasnom kontekstu koji samo nečija zlurada namjera može
iskriviti u mjeri kakvu su ovom prilikom prezentirali pojedini hrvatski
novinari, pokazujući zavidnu razinu profesionalne i ljudske nekorektnosti.  

Najbolji komentar
ove medijske blamaže dala je stručnjakinja za komunikaciju Neda Janovski:

„Opterećenost informacijama – tko je
čiji, uz koga i iz koje struje dolazi – toliko je u zamahu da ljudi uopće više
ne slušaju što se govori, nego tko govori. Sadržaj je postao manje važan, a
svaka se riječ važe i tumači onako kako to odgovara slušaču, a da se pritom
posve zanemaruje vrijednost i težina izrečenoga. Malicioznost je toliko u
zamahu da se u usta stavljaju riječi koje nisu izrečene. Sanja Musić Milanović
govorila je o zdravoj prehrani s pozicije svoje struke kojom se ozbiljno bavi i
iznosila činjenice koje su opće potvrđene, a to je da je crni kruh nutritivno
bolji izbor. Isto bi savjetovao bilo koji njezin kolega da govori o toj temi.
Štoviše, Sanja Musić Milanović izrekla je u svom nastupu i nešto što je prošlo
posve nezapaženo, jer je izvlačenje iz konteksta “tanke kriške” odvelo priču na
politički kolosijek, a to je činjenica da je savjetovala da je kruh nutritivno
idući dan još kvalitetniji. Time je ne samo dala savjet o prehrani već i savjet
kako uštedjeti te upozorila na činjenicu da se previše hrane baca. Samo rezanje
tanje kriške kruha zapravo je sjajan trik kako jesti manje, iz usta žene koja
je, ne zaboravimo, govorila o problemu pretilosti. Zbog činjenice da je
premijerova supruga, Sanja Musić Milanović u svakom od svojih, inače vrlo
rijetkih, nastupa pod povećalom je javnosti i važe joj se svaka riječ.“ ( Večernji list).

I ne samo da se
važe, nego se prosijava svaka rečenica, dok (od svega što je izrečeno) ne
ostane ono što netko želi čuti (nevezano samo za ovaj slučaj). To je klasičan
oblik masovne manipulacije, poduziman u svrhu generiranja ciljane reakcije. Motivi,
kao i sami ciljevi, mogu biti razni i nema ih potrebe ovom prilikom
analizirati, jer svaki od njih apsolutno je neprimjeren.

Etička i moralna
dimenzija laganja i obmane vječita
je tema filozofije morala, koja se proteže kroz cijelu ljudsku povijest, od
najstarijih civilizacija do danas. Bogata svjetska riznica epske književnost
čuva mnoga antologijska djela, čije priče, pjesme i drame sadrže vrijedne pouke
o moralnoj svijesti drevnih kultura, jednako poučnih za današnja moderna
društva.

Jedno od njih je
i priča o indijskom kralju pravedniku, Đanaki. Radi svoje duboke predanosti istini, Đanaka je hodao palac iznad zemlje, ne dodirujući stopalima tlo. No u jednoj
ratnoj bitki, podliježe trenutku ljudske slabosti te dobacuje svome protivniku
sudbonosnu laž koja ovome toliko oslabi borbeni moral da zbog toga biva poražen.
Zato ova pobjeda kralju Đanaka ne donosi slavu. Tim nepromišljenim činom Đanaka je prekršio dharmu ratnika (dužnost
pravedne borbe) i od tog trenutka hodao je zemljom kao i svi obični  smrtnici.

Nema nikakve
dvojbe da su ovoga tjedna mnogi džentlmeni
pali veoma nisko, kao i dame koje su
zajedno s njima farbale istinu.

Pravdati se time
da je sporna rečenica dr. Sanje Musić Milanović izrečena u krivom trenutku,
kada narod gladuje, loš je alibi za pranje nečiste savjesti, što će prepoznati
svatko tko je slušao njezin radijski razgovor. Više nitko ne sumnja da je onaj
prvi tko je informaciju plasirao u javnost učinio to (zlo)namjerno. Većina
ostalih samo je prenijela tu šturu senzacionalističku vijest. No više od toga
žalosti činjenica da se poslije toga, kada su stvari postale jasne, nisu udostojali
ispričati, jer živa radijska snimka uopće ne ostavlja dvojbe tko je u ovom
slučaju žrtva, a tko agresor.

Moja jedina
ozbiljna primjedba na račun „rezanja tankih kriški“ je ta što je propušteno
reći da u Hrvatskoj gotovo i nema crnog kruha. Tako da i ako jest u konačnici
jeftiniji od bijelog, ništa nam ne vrijedi, jer nema ga za kupit. Ono što se u
većini pekara prodaje kao crni, ustvari je bijeli – obojeni.