Izloženi umjetnički radovi i
prezentacije gostujućih predavača ispituju unutarnje i izvanjske napetosti
odnosa čovjeka i stroja, kao i društveno-ekonomske značajke kompjuterizacije
rada. Pitanje koje će biti u središtu zanimanja jest posreduju li strojevi,
zamjenjuju, povećavaju ili naprosto umanjuju važnost ljudske aktivnosti?
Međunarodni kolektivi i umjetnici
Pod kustoskom palicom dizajnera i
umjetnika Silvija Lorussa, na
grupnoj izložbi Tko što radi? u
galerijskom prostoru Filodrammatice, radove će predstaviti međunarodni
kolektivi i umjetnici Anxious to Make,
Deconstructeam, Constant Dullaart, Maria
Eichhorn, Sam Kidel, Alina Lupu, François Girard Meunier, Elisa
Giardina Papa, Ottonie Von Roeder,
Sebastian Schmieg i Jeff Thompson.
Izložba se otvara u četvrtak, 14. veljače u 20 sati a moguće ju je posjetiti za
vrijeme trajanja festivala i drugim radnim danima od 17 do 20 sati, sve do 1. ožujka.
Pitanje koje će biti u središtu zanimanja jest posreduju li strojevi,
zamjenjuju, povećavaju ili naprosto umanjuju važnost ljudske aktivnosti?
Na izložbi će biti predstavljen
rad 5 weeks, 25 days, 175 hours
svjetski poznate njemačke suvremene umjetnice Marije Eichhorn, koja je u svojem obračunu s logikom strukture
institucija kao svoj umjetnički rad na pet tjedana zatvorila londonsku galeriju
Chisenhale, čije se osoblje galerije tijekom trajanja izložbe moralo
suzdržavati od dolaska na posao. Time je željela naglasiti važnost propitivanja
rada, otvarajući pitanja zašto se u našem trenutnom političkom kontekstu (umjetnički)
rad izjednačava s proizvodnjom, i može li se rad zapravo sastojati od rađenja
ničega.
Foto: press materijal, Drugo more
Nastao na istraživanju uvjeta
rada u kineskim tvornicama računalne opreme, izložba donosi i rad DullTech međunarodno priznatog
nizozemskog umjetnika Constanta
Dullaarta, koji se kroz svoju umjetničku praksu kritički odnosi prema
kontroli korporativnih sustava nad našom percepcijom svijeta.
Na sličan način kao spomenuti, i
ostali radovi predstavljeni na izložbi – poput videoigre Behind Every Great One španjolskog tima Deconstructeam i novele Where
“I Love the Sound of Your Voice” is not a Pickup Line kanadskog dizajnera i
pisca Françoisa Girard-Meuniera – istražuju dinamiku rada u području
umjetnosti i dizajna, kao i što se događa kada većina ljudskih praksi postane
uslugom koja se može naručiti i kupiti na internetu, kada ljudi postanu
softverske ekstenzije i kada internetska tržišta smanje globalnu geografiju
honorarnog rada.
Nevidljivi rad freelancera
Dvodnevni simpozij, koji će se u
velikoj dvorani Filodrammatice održati u petak i subotu 15. i 16.
veljače, nastavit će razmatrati teme otvorene na izložbi. Prezentacije na
engleskom jeziku, nakon kojih će uslijediti rasprava, oba će dana započeti u
18 sati.
U petak će izlaganje održati umjetnica Elisa
Giardina Papa, koja se na izložbi
predstavlja radom Technologies of Care, vizualizirajući nevidljivu radnu
snagu anonimnih freelancera koji rade poslove iz domene “internetske skrbi”
(razne usluge i iskustva, erotska stimulacija, druženje, emocionalna podrška
itd.). Njemački istraživač, novinar i dizajner Florian Alexander-Schmidt
govorit će o pojedinim strukturama nastalima u posljednje dvije godine u domeni
ljudskog “treniranja” samovozećih automobila, dok će dizajner i umjetnik Sebastian
Schmieg govoriti o svojem radu Segmentation.Network,
također predstavljenom na izložbi, u kojem razotkriva inače nevidljivi manualni
rad koji se koristi u izgradnji neuronskih mreža i umjetne inteligencije.
Foto: press materijal, Drugo more
Idućeg dana, u subotu 16. veljače, svoje će radove s izložbe
predstaviti rumunjska postkonceptualna umjetnica i spisateljica Alina Lupu:
#RideWithUsPhilip u kojem
izaziva direktora tvrtke Deliveroo Philipa Padberga da sam
pokuša dostaviti 10 narudžbi hrane u 2 sata po ulicama Amsterdama, i Oh, and there’s also a small fee for the
job! u kojem se bavi pitanjem novčane vrijednosti umjetničkog rada.
Izlaganje će potom održati njujorški umjetnik, programer i predavač Jeff
Thompson koji na izložbi predstavlja rad Turker Computers u kojem prikazuje fotografije “radnih mjesta”
crowdsource radnika Amazonove platforme Mechanical Turk. Dok se svijet
tehno-ekonomije najčešće predstavlja fotografijama svjetlucavih Googleovih
ureda, iz tih je fotografija jasno da su ˝Turkeri˝, zajedno s moderatorima
sadržaja i drugim nevidljivim sastavnicama tehnologija koje svakodnevno
koristimo, doista stvarne osobe na stvarnim mjestima.
Foto: press materijal, Drugo more
Više o umjetnicima i radovima na izložbi možete pročitati na ovoj,
a više informacija o samom simpoziju saznajte na ovoj poveznici.
Nakon brojnih programa održanih u
protekle dvije godine na tu temu, Drugo more ovim festivalom nastavlja
istraživati problematiku rada u suvremenom društvu, u trenucima kad se mogućnost
potpune automatizacije ponovno ozbiljno razmatra, a strah od zastarijevanja
čovjeka sve više raste. Odlična je to najava i budućih programa pravca Dopolavoro
projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture,
koji pod domaćinstvom Drugog mora u središte zanimanja stavlja osmišljeno
slobodno vrijeme nakon rada, odnos rada i tehnologije, post-radničku Europu i
Rijeku koja se nakon deindustrijalizacije nikada nije transformirala iz
industrijskog centra u centar znanja.
Podijeli na društvenim mrežama