Financijska bajka: Kako je propala Riječka banka

Povratak u 2000. godinu vodi nas u vrijeme Vlade Zlatka Mateše. Listanje
starih dostupnih materijala potvrđuje činjenicu:  Riječka banka je prodana BLB za 41
milijun dolara. Nije BLB iz čistog mira dao novac bez prethodne provjere
poslovanja, te je obavljena due dilligence analiza, puno revizija, kontrola,
testiranja i nakon svih provjera odbor je donio odluku: Kupujemo banku.

U Riječkoj banci radio je i jedan djelatnik. Nazovimo ga Edi. Edi je bio
miran, tih, povučen, nikada nije previše komunicirao sa kolegama, a kad bi ga
netko i pitao što to u stvari on radi, odgovarao bi: „To je poslovna tajna.“
Edi nikad nije kasnio na posao. Osim toga nikada nije koristio godišnji odmor.
Niti bolovanje. Edi je u potpunosti bio posvećen poslu. Šefovi su ga na
sastancima hvalili i ukazivali kako bi se svi trebali ponašati. Jer Edi je uzor
svima. Miran, radišan, ne zabada nos gdje ne treba, ima odgovore na sva
pitanja, iako te odgovore baš nitko ne razumije, no to je zasigurno nešto jako
komplicirano pa je bolje o tome ne razmišljati. Neka razmišlja Edi. On se i
tako u Banci jedini u to razumije.

A što je Edi u stvari radio? Donosio je odluke da li će danas novcem banke
kupiti dolar ili euro i kad će u kojem trenutku prodati dolar ili euro, te je
proučavao hoće li yen skočiti prema kanadskom dolaru ili švicarskom franku.
Isplati li se danas kupiti yen jer je japanska vlada donijela neke odluke, ili
se isplati kupiti dolar jer „bollinger bands“ analiza pokazuje
odstupanja koja u slučaju križanja „moving average“ linija mogu
diferencirati prema….. hm, sad sam malo zabrijao u tehničke analize. A nije
niti važno, i onako me nitko ne razumije. Da rezimiramo, sve banke u svijetu
bave se forexom. Kupovinom i prodajom valute na tržištu kapitala. Tako
zarađuju. Ili gube. Devizni brokeri, a to je upravo Edi bio, odluke o kupnji
donose na temelju tehničkih ili fundamentalnih analiza.

Koliko je veliko forex tržište ? Prema nekim pokazateljima na NY
burzi dionica zavrti se nešto više od 25 milijardi dolara. Dnevno. Svaki
dan. Na globalnom tržištu u forexu se vrti više od 3 trilijuna USD.
Svakodnevno. Mnogi znalci zbog toga forex tržište smatraju najvećim
tržištem kapitala na svijetu. Što ono bez sumnje i jest. Koliko je to novca? Kad bi na primjer dnevno zarađivali jedan milijun USD trebalo
bi nam 3 milijuna godina da zaradimo 3 trilijuna. Kad bi brojali do 3
trilijuna svake sekunde novi broj trebalo bi nam do kraja 95 tisuća godina.
Matematički rečeno trilijun je jedinica iza koje ide 12 nula. No, kako se na forex
tržištu zarađuje, tako se i gubi novac. Kad netko zaradi, netko drugi izgubi.
Specifičnost ovog tržišta je u tome što kad odlučimo kupiti npr. dolar, te
„uđemo u poziciju“, sa npr. dolarom prema euru, dokle god ne izađemo iz
pozicije cijelo vrijeme gubimo ili dobivamo. Ako krivulja ide u smjeru koji nam
odgovara dobivamo, suprotno gubimo. A možemo gubiti beskonačno. Odnosno onoliko
koliko nam je limit. A Edi nije imao limit. Čak se i zaduživao kod drugih
Banaka. A sve to iz razloga kako bi pokrio gubitke „ulaska u poziciju“.
Jer svakom minutom, sekundom, dug je bio veći. Dok ne „izađeš iz pozicije“.
A onda je dug stvaran. No, da si „ostao u poziciji“ minutu duže možda bi
se sreća okrenula, te bi počeo pokrivati dug. A sad moraš, kako bi pokrio stari
dug, opet „ući u poziciju“. Ali ovaj put opreznije. (moš mislit). I tako
u krug.

Edi je ovo radio od 1997. godine do 2002. godine. Skrivao je dokumentaciju o svom poslovanju, a stvarne gubitke nije knjižio. Osim toga Edi je potpisao ugovore sa „Carr Futuresom” i „Swiss Financeom”, koji su prema svojim odredbama ugovora bili suprotni načelima bankarskog poslovanja i odlukama banke. Edi je devizne transakcije ugovarao u iznosima većim od propisanih 10 posto od
temeljnog kapitala i u iznosima većim od propisanog limita.

Tko je
ovo mogao spriječiti ? Ako
ovo nije vidjela due dilligance analiza BLB da li je krivica
njihova ? Što je uopće due dilligance ? Kaže nam Internet: “Due Diligence je jedan
od ključnih koraka u procesu kupovine nekog društva. Due Diligence
podrazumijeva procjenu ugovaranja s komercijalnog, financijskog i pravnog
stajališta. Provodi se interdisciplinarno sa svrhom što boljeg uvida u razne
aspekte poslovanja trgovačkog društva prije njegove prodaje / akvizicije radi
izbjegavanja neizvjesnih stanja i eventualnih sporova. Postupak je koristan i
kupcu i prodavatelju društva: prodavatelju omogućuje da se dobro upozna sa
stanjem društva koje se prodaje i da spriječi “iznenađenja” koja bi u odnosu na
stanje društva kupac mogao iznijeti za pregovaračkim stolom; kupcu udjela
omogućuje da stvori svoju ocjenu stanja i vrijednosti društva i donese odluku o
kupnji. Ulagatelj mora
neovisno istražiti i potvrditi informacije kako bi se osigurao da ga
prodavatelj ne bi namjerno ili nenamjerno pogrešno informirao.”

Da li
je ovo mogla spriječiti kontrola Banke ? Pa ako nije probleme pokazala prethodna
dubinska analiza, a što bi mogli tu napraviti kontrolori ? Postoji informacija
da je netko znao što se unutar Banke radi, te je anonimnim pismom i obavijestio
Upravu, no Uprava je provjerila poslovanje samo jedne godine, dok je problem
trebalo tražiti duboko u prošlosti, čak 5 godina unazad.

I
tako, jednog dana, 2002. godine, kad je već na vlasti bila Vlada Ivice Račana, zazvonio
je telefon kod Predsjednika uprave Banke. Tražili su ga iz Londona. Sa burze
valuta. I prenijeli mu informaciju da je devizno poslovanje banke prilično
čudno, naime da nedostaje ogromna količina sredstava. Radi se o iznosu od oko
stotinjak milijuna dolara.

Kako
to već biva, informacija iz Londona probila se i do ušiju običnog puka, te je
zavladala panika. Mali ulagači stajali su u redu tražeći svoje uloge, jer
koliko su već izgubili na raznim makinacijama, promjenama tečaja, teško
stvorena ušteđevina jedina je prava rezerva. I treba je zaštititi. Dok se može.
Stampedo koji je uslijedio u samo jednom danu odnio je Riječkoj banci preko 50
milijuna eura štednih uloga. Odnosno aktive. Sa kojom Banka posluje. I bez nje
ne može raditi.

Vlada,
koja je još imala oko 25% dionica Banke pokrenula je sa BLB pregovore o
sanaciji. BLBu je ponuđeno da, sukladno svom udjelu u Banci učestvuje i
u sanaciji, što su oni odbili. I to vrlo nefer. Jer njihova due dilligance analiza trebala je na
vrijeme pokazati probleme. A
nije. Kakogod, BLB je ponudu odbio, te je prodao Banku Vladi za 1 dolar.
Dakle Hrvatska je opet postala vlasnik Banke te se panika stišala.

U ovom
trenutku trebalo je Banci dati zdrav, gotov novac, kako bi se sanirali dugovi.
Zlobni glasovi govore kako je Banka 2002. sanirana državnim novcem, što ne
odgovara istini.

Vlada
je raspisala natječaj, najbolji ponuđač je bio Erste banka, te je 85%
Banke prodano Erste za iznos od 55 milijuna eura i 100 milijuna eura
dokapitalizacije. Riječka banka je dakle prodana dvaput, prvi put BLB za
41 milijun USD, a drugi put Erste za 55 milijuna eura. I sve ovo dešava
se u trenutku kad svi štediše Banku napuštaju, a sama Banka bilježi gubitak od
100 milijuna USD. I što je vrlo bitno, sve je ovo izvedeno bez ijedne kune iz
državnog proračuna.

Suđenje
za ovo djelo započelo je nakon prikupljanja dokumentacije od 60.000 stranica i
o tome sve znamo.

Ako je
sve ovo istina, a do sada istraživanjem nisam pronašao suprotne podatke, onda
je prodaja Banke pod ovim uvjetima i na ovaj način potez genijalca i osobe od
koje treba učiti kako se sa novcem postupa. Podsjetiti ću Vas na desetine
raznih banaka po svim zemljama svijeta koje su u svijetu propale proteklih
godina. Sjetimo se Ljubljanske. Za razliku od propalih banaka svi štediše
Riječke banke dobili su povrat uloženog.

Naravno,
možemo stvari gledati i emotivno, pa tvrditi da su to sve lopovi, da su ONI (tko)
opljačkali Banku, da je to sve namješteno, no kad se emocije stišaju ostaju
samo hladne činjenice i neoborivi argumenti. Da li je moglo završiti drugačije
? Da je postojao bolji sustav kontrole rada deviznog dilera zasigurno bi se
problem uočio ranije, dok je bio u začetku. Često se postavlja pitanje gdje je
nestao novac ? Da li je kod ovog ? Ili onog ? Spomenuo sam kako to izgleda na
tržištu kapitala. Netko gubi, a netko dobiva. Novac ne nestaje, samo mijenja
vlasnika. U ovom slučaju, dok je Edi gubio, 
nemjerljiv broj drugih deviznih dilera ili privatnih trgovaca na tržištu
forexa, gdje se dnevno vrti 3 trilijuna USD, imali su uspješne
dane za sebe ili svoje Banke. Možda je među njima i netko od čitača ovog
teksta.