Bila je to
i jasna poruka regionalne „Međunarodne konferencije o GMO – Etika ili interes“
(održana upravo na ovaj dan prošle godine u Beogradu), nakon što je indijska
aktivistkinja dr. Vandane Shiva učesnicima ovog skupa predstavila svoju
Gandijevsku borbu za ISTINU.
O tome smo
već pisali
u svibnju 2013., na ovom istom mjestu, posvetivši dužnu pozornost akciji
Globalnog saveza za slobodu sjemena, koja je naišla na veliku potporu i u
Hrvatskoj. Obzirom da je riječ izuzetno važnoj zakonskoj regulativi čija
procedura usvajanja zakonskih propisa prolazi uglavnom neprimjetno, uz
posvemašnju medijsku nezainteresiranost, ovoga puta, sukladno prigodi današnjeg
dana, dobro je ponovo podsjetiti na istu temu.
Razlog
upriličenja još jednog takovog susreta je sasvim praktične prirode, motiviran
ciljem prijedloga o preuzimanju najboljih zakonskih rješenja onih zemalja koje
su ovo područje uspjele regulirati u interesu vlastitih nacionalnih interesa,
što je ionako postala praksa Hrvatskog sabora, poznatom po prepisivanju tuđeg
zakonodavstva, čije pravne akte prilagođavamo domaćim prilikama.
Pa kad već
redovito prepisujemo zakone zemalja EU, prepišimo i jedan Indijski – koji
uspješno štiti svoju domaću poljoprivredu od monopola moćnih sjemenskih korporacija,
kao što je poznati američki gospodarski div Monsanto.
Dr. Vandana
Shiva, kvantna fizičarka i
ekološka aktivistkinja, autorica je više od 20 knjiga i dobitnik velikog broja
prestižnih nagrada, kao što su: Pellegrino Artusi Award 2000, John M. Berry Sr.
Leadership Award, The Golden Plant Award, Medal of the Presidency of the
Italian Republic. Osnivačica je pokreta
za očuvanje biodiverziteta i prava poljoprivrednika ‘Navdanya’ te direktor
Istraživačke fondacije za znanost, tehnologiju i prirodne resurse. Aktivno
učestvuje u kampanjama protiv GM tehnologije.
Iz njenog jednosatnog
izlaganja izdvajamo slijedeće:
„Ako pogledate što GMO industrija
tvrdi, vidite da ponavljaju tri stvari:
1.
Osiguravamo veći prinos, imamo rješenje
za glad u svijetu (i zato svatko tko nam stane na put stvara glad).
- 2.
Smanjili smo upotrebu kemikalija i radimo u
korist prirodnog okruženja i održivosti. - 3.
Donosimo napredak poljoprivrednicima
Da li ste ikada čuli da je netko iz te
industrije ili Monsanto rekao: ‘Mi također želimo posjedovati patente nad
sjemenom.’
Zašto
skrivaju stavku o intelektualnoj svojini? A to je glavna stvar u
cijeloj ovoj prići. Vlasništvo nad sjemenom i patentiranje sjemena, kao i
vlasništvo nad intelektualnom svojinom je glavni cilj i tema o kojoj nikada ne
govore niti riječi. I nitko tko o njima piše to nikada ne spominje. Radi se o
velikoj šutnji. I to je šutnja koju mi moramo prekinuti. Onoga dana kad počnemo
ograničavati patente, Monsanto će biti gotov – i GMO također. Jer ako ne mogu
naplaćivati poreze i dadžbine, neće više biti zainteresirani. Njih ne zanima
tehnologija. Njih samo zanima mit o tehnologiji koji im donosi pravo na
vlasništvo. A taj nacrt za pravo na vlasništvo, kao što sam spomenula, je
napravio Monsanto, u sklopu zakona Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Od
tog dana smo se počeli boriti protiv toga.
Indija je stvorila različite mjere
zaštite u svom zakonu. Ja sam bila član komisije za nacrt zakona o biljnim i
genetskim resursima, koji je kasnije postao Zakon o biljnim resursima i pravima
seljaka. U sklopu tog zakona je članak koji seljacima garantira pravo na to da
mogu čuvati, razmjenjivati, poboljšavati, razmnožavati i prodavati sjeme. Jedini zakon na svijetu koji garantira
prava seljacima.
Naravno, Monsanto uopće nije bio
oduševljen tim zakonom pa su 2004. godine pokušali krišom provući zakon o
sjemenu da bi poništili zakon o pravima seljaka i da bi poništili zakon o
biološkoj sigurnosti, tako što su probali ishoditi ubrzani proces odobravanja
GMO sjemena zaobilaženjem testiranja. Mi imamo jak zakon o biološkoj
sigurnosti. Pokušavaju promijeniti taj zakon… i ako biste napravili mapu
svijeta, vidjeli biste da gdje god postoji takav zakon, postoji i pokušaj da se on promjeni.
Kad je zakon iz 2004. godine predložen
(zakon o obaveznoj registraciji ) po kojem bi i se najmanji poljoprivredni
proizvođač morao registrirati kod centralnih vlasti da bi dobio odobrenje za
ono što radi ( što bi značilo troškove za registraciju, trošenje vremena sa
birokracijom – a svi znamo kakve su birokracije – i što je najgore, to bi
značilo da vam netko može odbiti ono što su vaši preci sigurno uzgajali
tisućama godina i kaže da to nije dovoljno dobro, po kriterijima koji nisu u
skladu s prirodnom evolucijom poljoprivrednih usjeva, tj. kriterijima kvalitete, diverziteta i otpornosti), onda sam
s tim zakonom proputovala moju zemlju uzduž i poprijeko. Uradili smo ono što
radimo u Indiji, i mislim da je to potrebno i Europi, a to je ono što smo naslijedili
od Ghandija: Borba za istinu!
Moramo se boriti za istinu. Ghandi se
prvi puta borio za istinu 1906. u Južnoj Africi, kada je režim primoravao ljude
da se registriraju. Radilo se o obaveznoj registraciji ljudskih bića na osnovi
rasne pripadnosti. I Ghandi je rekao: ‘Nećete nas raspoznavati po rasama, mi
smo svi jednaki građani.’
On je poveo indijsku zajednicu ka
nevjerojatnom ‘Sategre’. Kasnije kad se vratio u Indiju prenio je to na indigo.
Bili smo primorani uzgajati indigo, a ne hranu. Predvodio je ‘Sategre’ u
indijskoj regiji Campaner.
1913. godine Britanci su rekli: Mi se
možemo toliko obogatiti porezom na sol i time što ćemo spriječiti Indijce da
proizvode svoju sol, tako što ćemo držati monopol na sol takozvanim zakonom o
soli.
Ghandi je pješke otišao na Dandi
plažu, podigao sol sa plaže i rekao da priroda daje besplatno. Nama je potrebna
da bi preživjeli i mi ćemo je nastaviti vaditi. Nećemo se povinovati vašem
zakonu…Takozvana ‘Sategre’ soli.
Nas je to inspiriralo i nastojimo
raditi na stvaranju ‘Sategre’ sjemena. Ja sam to radila i 2005. godine poslije stupanja
na snagu zakona iz 2004. Prešla sam Indiju uzduž i poprijeko i odnijela 100 000
potpisa našem premijeru dr. Manmohan Singu. Rekla sam mu: Mi smo u Gandijevoj
zemlji…I vi možete donijeti taj zakon, ali mi ga nećemo poštivati. Tako da nema
potrebe da ga donosite.
U međuvremenu je i parlament počeo
uviđati o čemu se radi…Taj zakon iz 2004. nikad nije izglasan, jer sadrži
klauzulu o odgovornosti, prava seljaka su zagarantirana, i prava seljaka da
čuvaju svoje sjeme su apsolutno zaštićena. I zato naravno više nije bio od
koristi Monsantu. Međutim, danas postoje pokušaji da sličan zakon progura
Europska komisija. Upravo sada se na tome radi. 6. svibnja ove godine, Europska komisija je
predala prijedlog zakona. A tragedija Europe je u tome što nekolicina lobista
(industrije) predstavlja sebe kao ‘Europa’. Lobisti ulaze u komisiju i rade što
im se prohtje i odjednom su oni ti koji su ‘Europa’.“
Bez ikakve
namjere da donosimo slične prosudbe, ili prejudiciramo ikakve sumnje u hrvatske
međunarodne ugovore, ponašanje velikih i bogatih navodi na razuman oprez malih
i siromašnih, što zaslužuje barem minimum pozornosti i odgovornog političkog razmišljanja.
Danas, na
Svjetski dan siromaštva, kada je milijunima gladnih zabranjeno uzgajati
vlastito sjeme, a politička korupcija i upravljački voluntarizam domaćeg
tržišta prijete sličnim ugovornim ropstvom, ovo iznimno zanimljivo izlaganje
dr. Vandane Shiva savršena je prilika za takav čin.
Podijeli na društvenim mrežama