Gdje su jeli djedovi i bake današnjih riječkih studenata?

Znamo da su to činili i još uvijek čine u
svom restoranu Index, na Brajdi. OK, još jednom, ali – što znamo o počecima
studentske prehrane u Rijeci? Tko je, kada i kako otvorio taj prvi restoran?
Uostalom, dečki i cure nešto su morali jesti i prije Indexa, zar ne?

Prije
nego što u ovom napisu potražite odgovor na to pitanje, pojedite nešto, redci
će lakše teći.

Ako
ne mlade, a ono jučer mlade akademske duše u gradu na Rječini znaju kako se pod
nazivom Index skriva studentski restoran u Krešimirovoj ulici već poodavno.
Riječ je o prostoru koji se za istu namjenu koristio početkom šezdesetih godina,
što znači kako su njegove usluge koristili još djedovi i bake današnjih
studenata. Ulica kralja Krešimira nosila je tada ime revolucionara Borisa
Kidriča, a sve ostalo, gledajući onodobne fotografije, bilo je u njoj
manje-više isto. U tom objektu studentske prehrane moglo je za jedan sat biti
posluženo oko 700 znanja, i ne samo znanja gladnih mladih duša.

Ipak,
to nije premijerna adresa mjesta specijaliziranog za prehranu riječkih
studenata. On je prve dane zabilježio prosinca 1956. godine u okviru restorana
Triglav na Brajdi, a studenti se u to doba također hrane u Galebu i ostalim
gradskim restoranima. U Kidričevoj ulici osvanut će nakon što u njoj bude
zatvorena Narodna kavana i na njenu mjestu, u okviru ugostiteljskog poduzeća
Galeb, započne radom kavana Kvarner. Lipnja 1959. godine Kvarner će biti
preuređen, pa će gostima kavane biti namijenjeno 380 mjesta, a preostalih 180
gostima njezina novootvorenog restorana. Ljeti namijenjen putnicima
namjernicima, a zimi polaznicima gradskih visokoškolskih ustanova, restoran će
već od prvih dana jeseni postati premalen za studentske potrebe, pa već krajem
godine kreću glasovi o iseljenju kavane i prepuštanju cijelog prostora mladim
gladušima. To se i dogodilo. Prvog ožujka 1960. studentski restoran Kvarner se
osamostaljuje, te počinje koristiti ime Index. U istom prostoru krajem ožujka
počinje djelovati Klub studenata Rijeke, namjeravajući organizirati zabavne, brigadirske i slične večeri.

Je
li takav slijed događaj bio pretpostavljiv? Bit će da jest, bacimo li pogled na
onovremene statističke podatke iz riječkoga visokog školstva: godine 1959. u
gradu se obrazovalo oko 1.100
studenata, godine 1961. njih oko 1.300, godine 1962. preko 2.000 redovnih i 500
izvanrednih studenata (uz još 1.100 Riječanki i Riječana koji studiraju u
drugim gradovima). Njihov broj će iz
godine u godinu tim ritmom nastaviti rasti, a ne treba zaboraviti ni na
omladinu u srednjim školama u kojoj mnogi jedva čekaju priliku prekoračiti prag
gradskih viših i visokoškolskih ustanova, te okusiti slasti voća u kojemu znaju
uživati samo koju godinu stariji mladići i djevojke.

Što
će biti s Indexom nakon otvaranja restorana u kampusu, pogotovo nakon što on
uposli sve svoje linije? Danas ogladnjeli studenti mogu stati u red samo jedne
restoranske linije, ostale linije još uvijek ne pružaju usluge, a tvrdi se kako
će se to dogoditi kada budu podignuti svi ostali objekti kampusa, pa u njemu
bude više studenata. Kako sada stvari stoje, na možebitnu prenamjenu Indexa u
dogledno vrijeme ne treba računati. Studentima je i dalje potreban, što
potvrđuje činjenica kako broj usluga (čitaj: broj posluženih obroka) u njemu
kontinuirano raste, ove godine četiri posto mjesečno. Predviđa se i mogućnost
da svi djelatnici Sveučilišta, dakle profesori, asistenti i ostalo osoblje mogu
koristiti usluge Indexa, uz popust.

Gladnih
studenata u gradu na Rječini, a i ne samo njih, rekosmo, ima. Dok god je tako,
još će godinama dolaziti u svoj stari studentski restoran u Krešimirovoj, koji
ih imenom ne prestaje podsjećati na obaveze. Jelo im zbog tog podsjećanja nije u
njemu prisjelo njihovim bakama i djedovima, pa nema razloga da danas bude
drukčije.