Specifične treninge vode mentori Darko Lukić, Alexis Johnson, Isabel Lagos te Agata Etmanowicz i Paul Whittaker, a 30 polaznika edukacije upija iskustva, vještine i znanja ovih stručnjaka svjetskog glasa. Valja podsjetiti da su polaznici edukacije građani Rijeke koji su se na edukaciju prijavili kao nezaposlene osobe ili osobe s iskustvom u kulturnoj produkciji te željom za stjecanjem novih znanja. Edukacija je za polaznike besplatna, financira se u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture u okviru programa Učionica, navodi Rijeka 2020.
Fascinantni mentor Paul Whittaker, gluhi pijanist i orguljaš
Jedan od mentora čija je karijera fascinantna i zaslužuje posebnu pažnju svakako je Paul Whittaker koji je u RiHub stigao iz Engleske. Gluh je od rođenja, a ipak, on je pijanist i orguljaš, diplomirao je na Wadham Collegeu u Oxfordu i završio poslijediplomski studij na Royal Northern College of Music u Manchesteru te posjeduje ALCM i ARCO diplome.
Godine 1988. osnovao je dobrotvornu udrugu za pomoć gluhim osobama koje uživaju u glazbi Music and the Deaf, a par godina kasnije radio je kazališne predstave i showove kao što su Les Miserables, Cats, Phantom Of The Opera, West Side Story, My Fair Lady i mnoge druge. Iste, 1992. godine, Wittaker je dobio nagradu Winston Churchill Travelling Fellowship, zbog koje je proveo gotovo 2 mjeseca istražujući glazbu među zajednicama gluhih u SAD-u.
Paul Whittaker
“Iako sam rođen gluh i nikad nisam čuo ni ptičji pjev, a kamoli kako zaista zvuči neki instrument, moju je pažnju uvijek privlačio klavir, koji je svirala moja majka. Kada sam napunio 5 godina rekao sam roditeljima da i ja želim svirati, a problem je bio taj što nismo mogli naći učitelja koji bi mene, gluhog dječačića, naučio vještini sviranja instrumenta, jer su svi smatrali da je to – nemoguće! Ipak, roditelji i moja sestra nisu odustajali, nego su pronašli učitelja koji je bio voljan sa mnom vježbati. Dvije godine kasnije priključio sam se i jednom zboru, a s 12 sam počeo svirati orgulje i donio odluku da želim na fakultet, koji će mi dati i formalno glazbeno obrazovanje te sam upisao Wadham College u Oxfordu, a poslije sam završio i postdiplomski studij u Manchesteru i od tada imam udrugu koja pomaže gluhim i nagluhim osobama doživjeti glazbu”.
Paul glazbu osjeća kroz vibracije. “Kada pritisnem tipku klavira, čekić u unutrašnjosti tog golemog instrumenta pogodi žice, žice prenose vibraciju natrag do tipke, a onda kroz moje prste ona ide dalje u moje tijelo i osjećam ju… tu negdje, unutra… Vibracije su ključne u mom doživljaju glazbe, a pomaže mi i sam ritam, kojeg doživljavam gledajući druge ljude kako se njišu ili plešu. Ne mogu zamisliti život bez glazbe, to nikako!” kaže Whittaker, sa širokim osmjehom na licu.
Paul danas puno putujem Europom, ali i svijetom, zahvaljujući orkestru Mahler Chamber iz Berlina. Zanimalo nas je u kojoj su zemlji, koju je dosad posjetio, ljudi najstrastveniji prema glazbi ili to nema veze s geografijom. “To je teško pitanje… U Engleskoj sigurno nisu najstrastveniji, šali se Whittaker na svoj račun. – Talijani su jako muzikalni, a opet njihova se glazba toliko razlikuje od, recimo, njemačke, da mi je teško usporediti. Volio bih znati više o hrvatskoj glazbi, to je nešto na čemu još moram poraditi”, zaključuje
Whittaker.
Njegov prvi posjet Rijeci, koji je upravo u tijeku, možda je prava prilika za to. Predstavnici Rijeke 2020 – Europske prijestonice kulture, organizatori edukacije na kojoj je Paul jedan od mentora, odvest će ga, između ostalog, i na izbor kraljice Riječkog karnevala, gdje će moći doživjeti dio naše baštine, tradicije, mentaliteta i šušur maškara. A najvažnije, cijelim će tijelom doživjeti glazbu koja će tresti riječku Dvoranu mladosti.
Podijeli na društvenim mrežama