Neka se vrijeđa tko hoće,
ali Primorje je dokazalo i potvrdilo tezu koju su do sada potvrđivali
rukometaši Zameta protiv Zagreba ili rukometašice Zameta protiv Podravke. Onome
tko je svjedočio uživo ili putem televizijskog prijenosa ovome hrvatskom
derbiju, Primorjaši su dokazali da se nažalost ne bave istim sportom kao
njihovi protivnici.
Uz sav trud da budem i
ostanem pozitivan i pokušam pronaći nešto u porazu 12:7, jednostavno ne mogu.
Ono što me tješi i što jedva čekam, jest da procijenim riječi Zorana Roje koje
on ponavlja poput automata – „Očekujem da ćemo igrati najbolje iza nove godine“.
Svi ljubitelji vaterpola u Rijeci to očekuju i o tome sanjaju. Nažalost prije
nove godine riječke vaterpoliste čekaju još najmanje tri jako bitne utakmice.
Najprije drugo kolo Eurolige kada na Costabelli dočekuju Barcelonetu, što će
biti ozbiljan test i za prave istinske navijače, a potom je tu i završni turnir
Kupa u Zadru 10. i 11. prosinca. Polufinalni protivnik Riječana je splitski
Jadran koji je na Costabelli prije desetak dana sa 19:4 potučen do nogu… A
onda opet Mladost ili Jug…. teško nama. Da nam je barem vremenski stroj pa da zamislimo
kako je prošla nova godina i da sanjamo pobjedu i trofej, prvi nakon 15 godina
i jedinog Kupa osvojenog u Dubrovniku protiv Juga nakon produžetaka. Tada je
završilo 13:11.
Jedini riječki klub sa
europskim nastupima misli globalno, ali za sada djeluje lokalno, jer su jedino
na svome bazenu ostvarili vrijednu pobjedu protiv aktualnog europskog doprvaka
Primorca iz Kotora. Protiv Mladosti u Zagrebu i Juga u Dubrovniku djelovali su
bezopasno i bespomoćno, a to je vjerujem složiti ćete se grozan osjećaj.
Odbojkašice Rijeke niz su
godina igrale Ligu prvakinja i mislile su globalno, ali efekt njihova
razmišljanja nije mnoge dirnuo u srce niti stvorio naviku praćenja odbojke.
Danas misle regionalno, ali evo tek su ovoga vikenda pobijedile nakon četiri
poraza u nizu. Lijepo je bilo čuti tu vijest iz Austrije, kao i onu iz
Slavonskog Broda ranije ovoga tjedna, kada su slavile u Kupu. Puno je ružnija
vijest da Riječanke nemaju novaca za put u Njemačku na susret Challenge Cupa.
To je strašna i tužna istina. Recesiji unatoč Zagrebački sportski savez plaća
putovanja svim zagrebačkim klubovima na europske utakmice jer oni promoviraju
grad Zagreb. To ljudima iz Riječkog sportskog saveza ne pada na pamet – umjesto
toga klubovima šalju okružnice u kojima im „između redaka“ savjetuju da se sami
snađu kako preživjeti, a ako ne uspiju u tome neka se ugase, zamrznu ili
amateriziraju.
E to je tek štos iz
kategorije vjerovali ili ne… Profesionalno se sportom bave samo oni koji
isključivo od sporta žive, a takvih je u Rijeci malo, izuzev Primorja i to tek
od ove sezone ne znam da li netko isplaćuje plaće prije svega redovito, i kao
takve jesu li dostatne kako bi se isključivo od njih živjelo.
Elvis Scoria dočekan je na
Kantridi kao spasitelj ili kao Harry Potter, a niti je nekoga spasio, niti je
nekoga pobijedio, a dokazano nema niti čarobni štapić. Sada priča o vlastitom
vidovnjaštvu i predviđenoj borbi za opstanak što je u ligi ovakve kvalitete sportska
katastrofa. „Bijele“ čeka uzvrat četvrtfinala Kupa protiv Varaždina i u slučaju
prolaza, za ovu kalendarsku godinu to će biti to.
Sve su glasnija govorkanja o
regionalnoj nogometnoj ligi, ali Rijeka je i financijski i po plasmanu
svjetlosnim godinama daleko. Jednako daleko ako ne i dalje od istoga cilja su i
rukometaši Zameta, dok njihovim imenjakinjama nedostaje tek neki bod za
hvatanje pozicije koja vodi u regionalno natjecanje.
Košarkaši Kvarnera, ako ste
slučajno zaboravili, bili su sudionici prvoga izdanja regionalne košarkaške
lige koja se tada zvala Goodyear, a danas se odaziva na ime NLB. Nažalost svi
ovi klubovi prisiljeni su razmišljati isključivo lokalno, jer već i regionalno
za njih je nedokučivo, a o globalnom, europskom, bolje da i ne govorim – srce
me boli kada se sjetim izvedbe Primorjaša u nedjelju!
Podijeli na društvenim mrežama