Već prvoga radnoga jutra ove godine bilo je živo na Bazenima Kantrida. U Rijeci do srijede boravi hrvatska vaterpolska reprezentacija. Istina u ponedjeljak u podne izborniku Ratku Rudiću prijavak su podnijeli njih tek osmorica, šest Primorjaša, Damir Burić iz Pro Recca (također sa višegodišnjim stažom u Rijeci) i Josip Pavić vratar zagrebačke Mladosti. Ostali su stigli kroz prvi dan prvoga tjedna 2012., a pred njima je najprije u četvrtak gostovanje u Skopju kod Makedonije u sklopu Svjetske lige, potom će u Varaždinu odigrati prijateljski dvoboj protiv Mađarske i onda otići u Nizozemsku na Europsko prvenstvo u Eindhovenu.
Upravo od vaterpolista najviše očekujemo i u ovoj 2012. godini. Bilo je puno razočaranja, tuge i posrtanja „na korak do raja“ u godini za nama. Nikada riječki vaterpolisti nisu činili gotovo pola reprezentacije, ako se zna da u njihovim redovima igraju i dva mađarska, španjolski, crnogorski i gruzijski reprezentativac ljudski je nadati se da će se konačno i u Rijeci imati razloga slaviti trofej. Teče sedamnaesta godina „bez kante“ i krajnje je vrijeme… bez obzira na „prodaju magle“ o nepostojanju imperativa. Primorjaši su „jaki k’o crna zemlja“ i to jednostavno moraju konkretizirati i materijalizirati. Kapetan Samir Barać zaslužio je u proljeće podići barem jedan trofej.
Jednu „busnu“ stanicu prije bazena želje su puno skromnije iako i u Portiću 3 razmišljaju o Europi. U godini velikih previranja dovedena su tri Meksikanca iz Guadalajare, no vraćeni su prvom prigodom jer ne da nisu pojačanja nego su izgledali kao „burek u svemiru“. Niti Robert Komen niti Nikica Milenković zbog te katastrofalne procjene na koju je potrošeno X novaca neće odgovarati niti pod razno, jer je valjda ljudski griješiti. Sandi Križman dečko je u kojega su se kleli brojni treneri, obećavali da će od njega napraviti čudo, davali su mu beskrajan broj „kredita“, a on se ponašao poput „balerine“ na travnjaku, bio poznat po nemogućim promašajima, ali ostati će upamćen zbog arbitraže sa sada već bivšim klubom. Pa se pitam, zašto su bili uvjereni da je Sandi čudo vrijedno divljenja i čekanja. Zimski san kod hrvatskih nogometaša traje skoro kao i kod medvjeda osim u godinama kada se igraju velika natjecanja, a ova je ta jer nas čeka EURO u Poljskoj i Ukrajini. Na prvoj prozivci Ive Ištuka naći će se i legendarni mister promašaj Ilija Sivonjić koji bi bude li sve u redu trebao nadam se predstavljati ofenzivno pojačanje za sastav bijelih. Nema više la cucaracha, nema više ni mariacha a bome niti sombrera, pa će se možda lakše pod stijenama ugledati Europa, iako će biti teško od čega ne treba bježati.
Kraljica igara kako tepaju košarci u obje konkurencije značiti će prije svega osiguravanje prvoligaškoga statusa. Kvarneraši su na zimske praznike otišli kao sedmoplasirani sa omjerom pet pobjeda i pet poraza. Jedna ih pobjeda dijeli od trećeg a jedan poraz od pretposljednjeg sastava. Napustio ih je Igor Salamun, za sada im se nitko nije priključio, ali i Aramis Naglić i njegovi izabranici od početka sezone ponavljali su da je primarni cilj ostanak u eliti. U ženskoj ligi ekipe od petog do devetog mjesta imaju jednaki omjer od četiri pobjede i šest poraza. Košarkašice Pletera su osme ali Goran Šućurović ne strahuje za ostanak među najboljima.
Što se rukometa tiče, prvo sportsko događanje na kojem se preporuča Vaša nazočnost biti će gradski derbi rukometašica Zameta i Orijent Presoflexa. Oba sastava prilično su šokirana smanjenjem sredstava iz javnih potreba u sportu, ali treba nastojati gledati pozitivno i pokušati preživjeti očito tešku godinu pred nama. Što se rukometaša Zameta tiče, njihov će zimski san potrajati malo duže zbog Europskog prvenstva u Srbiji. Zamećani su Novu dočekali na četvrtom mjestu koje bi im trebalo biti cilj žele li kao što se priča naredne sezone u regionalnu SEHA ligu. Zbog ozljede Marina Sakića morali su u potragu za zamjenom, barata se nekim znanim i manje znanim imenima ali ne želim se baviti bombastičnim napisima. Kod žena Zamećanke su 8. a Orjentašice 11., no razdvaja ih tek dva boda što daje dodatnu draž okršaju 14. siječnja od 18 sati u SC Zamet na koji ste svi pozvani.
U odbojci je i ove sezone očito da su Riječanke i Vukovarke glavne kandidatkinje za finale prvenstva. U posljednjim danima prošle godine Vukovarke su u Rijeci osvojile Kup, a najtrofejnija riječka ekipa željno će čekati prigodu za uzvrat. Nadajmo se da će i uspjeti. Odbojkaši Rijeke su četvrti a Opatijci peti, i njihov san za ovu godinu može biti u trendu i zvati se Europa. No bojim se da će sve to ostati samo san, jer riječki sportski dužnosnici „zatvorili su kasu“. Biti će snađi se druže, inače kud koji mili moji.
Olimpijska je godina pa je red da je se sjetim. Snježana Pejčić osvajačica bronce u Pekingu izborila je nastup i u Londonu. Prije tri i pol godine kladio sam se sa glavnom tajnicom RSS-a Vericom Mance da će Snježana osvojiti medalju na OI i pogodio. Već prvoga dana Igara, Rijeka je bila najponosniji grad u Hrvatskoj. I sa ovoga mjesta ovim putem upućujem javnu okladu da će barem jedan riječki sportaš ili sportašica u svoj grad donijeti olimpijsko odličje iz Londona.
Možda se sada sve čini kao san ili gledanje u kristalnu kuglu, ali jedno je sigurno uz čuveno riječko krepat ma ne molat sportska radost i veselje niti u ovoj Novoj godini ne bi smjeli izostati. Vidimo se na tribinama.
Podijeli na društvenim mrežama