Nakon što su nepoznati počinitelji ustaškim porukama prešarali grafite Mladih antifašistkinja u Rijeci, pristupilo se njihovom uklanjanju koje će biti obavljeno u najkraćem roku. Ovaj čin veličanja endehazije osudio je i gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel čije priopćenje prenosimo u cijelosti.

Ispisivanje ustaških poruka na dan proglašenja endehazije nije samo vandalski čin šaranja po zidovima i fasadama. To je prije svega napad na Republiku Hrvatsku u kojoj danas živimo i koja je nastala na temeljima antifašizma – polaznoj kategoriji hrvatskog Ustava. No, isto tako, to je dokaz da sulude ideje iz jednog od najmračnijih doba Hrvatske i svijeta  dandanas imaju svoje poklonike i sljedbenike.

Još nam je u sjećanju divljanje neoustaša na postavljanje umjetničke instalacije Spomenik crvenoj Rijeci, na prijetnje i poruke po riječkim zidovima koje su pozivale na linč onih koji su se fašistima drznuli reći da su  – fašisti.

Osobno, ne vjerujem da autori ovih jučerašnjih škrabotina imaju ikakva suvisla znanja o endehaziji ili da razumiju sav razmjer zla koji se pod ustaškim pozdravom dogodio na ovim prostorima. Oni naprosto u ovim filozofijama smrti nalaze potvrdu da je mržnja odgovor na sve što ne razumiju. Isto tako, teško je ne primijetiti dugogodišnje mlako reagiranje državnog aparata na crne košulje, ustaško znakovlje ili koncerte na kojima se pozdravljalo ustaškim pozdravom, što sigurno ne pomaže u stvaranju jasnog stava da ovo društvo ne tolerira fašizam ni u kom obliku. Vjerujem, također, i da je neoustaštvo danas svedeno isključivo na ovakvo sporadično nemušto šaranje po zidovima i fasadama. No, okrenuti glavu od ovog čina značilo bi prešutno dopustiti neoustašama štovanje jedne sramotne nazovi države koja se jednim potezom pera odrekla velikog dijela Hrvatske i predala ju talijanskim fašistima, koja je po uzoru na svoje nacističke mentore uvela rasne i vjerske zakone pod čijim je blagoslovom ubijala Židove, Srbe, Rome, antifašiste, homoseksualce, političke neistomišljenike – sve one koji su bili drugačiji i koji se režimu naprosto nisu sviđali. Još je nevjerojatnije što danas, trideset godina nakon uspostavljanja samostalne i demokratske Hrvatske i gotovo osamdeset godina od propasti endehazije, još uvijek ima onih koji zazivaju tu nakaradnu tvorevinu koja ne može služiti ničemu osim upozorenju i podsjećanju na činjenicu da između okretanja glave od ispisivanja ustaškog pozdrava na zidu pa do progona i ubijanja ljudi stoji samo mali, vrlo mali korak.

Vjerujem da će policija brzo pronaći počinitelje i privesti ih zakonu, a škrabotine će se isprati u odvod, gdje im je i mjesto.