Sa znatnim zaokretom, od benda koji jednom godišnje; 29. studenog odrađuje
obljetnički nastup, Grč se u kratko vrijeme izokrknuo u sastav koji je, ako je
suditi po ovom ljetu, riješio nagomilanu energiju istresti gdje god za to
postoji prigoda. Koncertom u Marišćini nazvanim „Javna proba“ otvoren je ljetni
tour, a nakon Ljubljanske „Menze pri koritu“ (u kojoj Slovenci priznaju kako je
to bio najdojmljiviji koncert koji su ugostili posljednje dekade), kratkih no furioznih
nastupa na Opatijskim Barufama i ovogodišnjoj Harteri, ovjereno je kako se s novim
materijalom Grča u budućnosti može računati ozbiljnije nego ikad.
Mnogobrojnim štovateljima Zoffove brutalne ekspresije, ali i
znatiželjnicima okupljenima u želji da provjere snagu novog materijala, u petak
u večer na plaži pokraj stadiona Kantrida, u organizaciji Čarlija Čargonje (K.U.N.S.)
Grč je pokazao zašto je ovo autorski najupečatljivija postava do sad.
Kako je netko sa šanka Morskog prasca precizno objasnio; „Kad je Grč ’80-tih
počinjao, imali su 20 godina. Danas pak imaju više od toliko sviračkog staža!“ – čini
se da u tome leži sukus kreativne glazbene i poetske snage koju mračni kvartet
odašilje iz zvučnika. Ubitačne ritmičke dionice kojima bubnjar Zoran Kovač Kiss drži kičmu
benda, snažne su i uvjerljive konstrukcije na kojima počivaju, na trenutke
krajnje netipične bass dionice Zorana Žmirića, koji svoj instrument gdje kad
koristi poput solo gitare (riffovi potkoženi hrpom multiefekata), no ne oduzimajući pri tome ulogu jednom od
najkreativnijih domaćih gitarista Orijenu Modrušanu. Koncert u Morskom prascu“
otvorile su nove skladbe, pri sredini koncerta nastup je osvježen s nekoliko
starih hitova upakiranih u potpuno novo aranžmansko ruho, da bi se do konca
bend držao ostatka novog materijala.
U neuobičajeno brzo proteklih 60 minuta, Grč je isporučio rijetko viđenu
dojmljivost, bilo da su se držali energičnih riffova ili pak donwtempo atmosferičnih
dionica u red kojih ide i njihova nova skladba „Vrtovi“.
Uvjerljivost kojom Zoff izgovara svoje, ali i stihove čiji su autori ostali
članovi benda, mjerljiva je snagom glumačke ekspresije koju na kazališnim
daskama ne bi mimoišao aplauz publike na nogama. Riječ je o jednom od
najuvjerljivijih frontmana s ulogom glasnogovornika nekoliko generacija, koje
dijele zajednički problem, a kojeg Grč precizno locira. Neki od stihova koji već sad stoje kao uvaženi
dio domaće rock poezije, posebno su upečatljivi zahvaljujući Zoffovoj
monstruoznoj ozbiljnosti koja zove na budnost… „Kad koljači kleknu kraj poklanih, tko li će
im kosti prepoznati?“; „Golim ću rukama rasparati nebo, iščupati mu srce,
progutati ga cijelog!“, „Raspelo se crveni – na pola se lomi!, „Stižem na
osedlanom bijesu, s vihorom u glasu…“
Grču će trebati
još neko vrijeme da publika upamti britke poetske poruke koje napetih žila izvikuje
Zoff, no uz viđeno u petak na večer, nema bojazni kako Grč objavom novog albuma
pretendira feniksovski postati novi / stari regionalni lider aktualnog derivata punka, ikoničkom vrijednošću otpora spram novih ustroja koji društvu radi o
glavi. Po Grčevom viđenju stvari, igrači su drugi, no problem je uvijek isti. U to ime, bijes kojim se Grč obračunava, valja sažeti u himnične obrasce izrečene pod punim mjesecom na Kantridskoj plaži…. „Nek’
padaju glave!“.
Podijeli na društvenim mrežama