Zbirke je podijeljena u dva ciklusa, “Pariški
prizori” (koji kako autorica kaže, nisu vezani uz pariz) te “Buka
citata”. Autorica o zbirci kaže da je ona liječenje loše stvarnosti
putem snova i iracionalizma jer nas previše lošega okružuje u svijetu te
moramo nekuda pobjeći. Ona svoj bijeg nalazi u riječima u koje i polaže
svu svoju vjeru jer, kako i sama kaže oduvijek je imala samo riječi s
kojima je mogla raditi što hoće.
Podijeli na društvenim mrežama