Unatoč intervenciji predsjednika kluba Roberta Komena, kapetana i brojnih suigrača mladog Meksikanca Horvat je ostao tvrd i po mome skromnom mišljenju tim potezom uništio sve pozitivno što je stvorio od početka sezone. Svi oni koji su gledali dvoboj u Zaprešiću mogli su svjedočiti očajnoj i potpuno beskrvnoj igri Rijeke. U samo pet dana od Zadra do Zaprešića nestalo je sve dobro, a prije svega voljni moment.
Rijeka je šaptom pala, jer kako drugačije opisati tek jednu opasniju situaciju pred vratima Krševana Santinija. Alferez je dokazao da sve zna s loptom i da je rođeni lider, a Horvat je htio valjda napuniti svoj vječno poljuljani ego ne misleći o interesu momčadi i navijača u koje se cijelo vrijeme kune. Zbog trenerova treniranja strogoće izgubili su svi koji vole Rijeku. Njegovo vrludanje iz kola u kolo dobiva nove epizode. Od prijetnji napuštanjem terena do izazivanja suca da ga isključi (a onda novčanu kaznu plaća Županija iz proračuna….pitanje je do kada?). Pravdati sve „kratkim fitiljem“ nema smisla, svima je potpuno jasno da će Horvat brzo „pregoriti“ ili biti „izbušen“, jer on je jedan a igrača je puno više. Ne mogu se oteti dojmu da su već pri ulasku u autobus prema Zaprešiću igrači odlučili „skinuti gaće“ već na naplatnim kućicama na Grobniku. Gostovanje Istre na Kantridi pokazati će kako stoje stvari.
Još je jedan riječki klub „skinuo gaće“ na istom mjestu, samo dan kasnije od nogometnih kolega. Destinacija rukometašica Zameta bile su Sesvete, a igra prikazana u dvorani srednje škole u zagrebačkom prigradu bila je sramotna. Izuzmem li kapetanicu Dinu Brčić i donekle Milu Toto sve ostale igračice Drage Žiljka nisu zaslužile prolaznu ocjenu a neke od njih nisu se pošteno niti oznojile. Kada izgubite 33:28 jasno je da nije bilo obrane, a kao i prošlog tjedna potvrđeno je da starije riječke prvoligašice nemaju vratarki, jer Korina Vučić i Nikolina Strukar skupile su svaka po četiri obrane što nikako ne može biti dovoljno za bilo što osim poraza. Za vikend u Rijeku dolazi Trešnjevka i u slučaju eventualnog novog neuspjeha postati će jasno da Zamećanke unatoč činjenici da je sezona tek počela čeka grčevita borba za ostanak, osim, ako ne nabave vratarku koja se ne boji lopte.
Jedina pozitivna sportska priča u vikendu iza nas dogodila se u petak navečer u dvorani 3. maj gdje su rukometašice Orijent Presoflexa odigrale prvu povijesnu domaću prvoligašku utakmicu i upisale prvu pobjedu od 26:23 protiv Dalmatinke iz Sinja. Prvi pogodak Orjentašice su primile tek u 11. minuti i dokazale su i potvrdile da će ih krasiti fanatična borbenost i zalaganje. Tri imena vrijedi izdvojiti u ovom slavlju izabranica Sanjina Lučičanina, vratarku Nikolinu Rebić Račić koja je sa 14 obrana doprinijela sigurnosti ekipe obranivši sve što je morala, Slavicu Šuster koja je odigrala sjajnu utakmicu „začinjenu“ sa devet pogodaka iz 13 pokušaja te Enu Kontu koja je potvrdila svoj veliki talent sa šest pogodaka. Imale su Orjentašice i ogromnih osam pogodaka razlike (20:12 u 40. minuti) no gošće se nisu predavale i poraz su na kraju učinile podnošljivim. U narednom kolu Orjentašice gostuju kod protivnica po mjeri Tvin Trgocentra u Virovitici za moguću prvu gostujuću pobjedu.
Pobijedili su na startu sezone i rukometaši Zameta no igrom protiv Dubrave nikoga nisu oduševili. Ipak vrijedi izdvojiti vratara Ivana Stevanovića sa 17 obrana i nekadašnje reprezentativno krilo Matea Hrvatina sa pet pogodaka iz devet pokušaja. U utakmici sa malo golova (23:20) itekako se osjetio njegov doprinos. Pobjeda se piše ali igra se ne pamti, a već u utorak Zamećani gostuju u Bjelovaru gdje ćemo vidjeti u kojem će se smjeru kretati njihove ovosezonske ambicije.
I za kraj pregleda tjedna ostavio sam vaterpolo. Umjesto starta sezone prošloga je petka na Bazenima Kantrida održana prezentacija nove momčadi Primorja. Četiri nova igrača Petar Muslim, Ivan Buljubašić, Anđelo Šetka i Zdravko Radić trebali bi jamčiti Primorjašima osvajanje barem jednog trofeja u novoj sezoni. Bez obzira na riječi predsjednika Predraga Slobode da niti ove sezone „nema imperativa“. Svi koji ga i površno poznaju znaju da Presidente ne podnosi prosječnost. Riječki vaterpolisti igrom slučaja narednog će vikenda sezonu otvoriti u mađarskom Szegedu, gdje će protiv domaćina, ruskog Sturma i Crvene zvezede pokušati izboriti plasman u Euroligu.
Istina, u Rijeci je proteklih deset dana igrano mlađe juniorsko europsko prvenstvo za vaterpoliste, sve je završeno zasluženim slavljem Hrvatske, ali bole me dvije stvari. Jedna je posve poražavajuća za riječki vaterpolo a ta je da čak niti kao 14 igrač svoje mjesto u toj nacionalnoj vrsti nije našao igrač Primorja. To je neosporni dokaz da se u Rijeci na mlađe kategorije gleda kao na nužno zlo ili da se ne radi kvalitetno. Jer ne ide mi u glavu da na Prvenstvu u Rijeci niti jedan Riječanin nije mogao „pod zastavu“ pa makar i nosio torbe. Druga stvar koja me muči je rješavanje domaćih dečki i dovođenje Luke Peroša 19 godišnjeg talenta iz splitskog POŠKA. Trenerski dvojac Roje i Asić time su dokazali i potvrdili da krv nije voda. Bojim se i pomisliti što će se dogoditi kada Predrag Sloboda izgubi volju i živce i napusti klub, a ponekad mi se čini da je takav scenarij samo pitanje dana.
Kamo sreće da se varam i da nekim čarobnim štapićem dobijemo generaciju talentiranih vaterpolista koja će biti zalog za sretnu budućnost.
Podijeli na društvenim mrežama