Ova
pak MISAO vraća me na jedan interesantan stručni seminar na Fakultetu za
fizičku kulturu u Ljubljani, negdje sredinom devedesetih, na koji me pozvala jedna draga liječnica iz Rijeke. Prof. dr.
Krešimir Petrović organizirao je na fakultetu posjet Svamija Mahešvaranande kako
bi slovenskim studentima održao jednodnevno predavanje o jogi u svakodnevnom
životu. Bio je to, praktički, seminar prilagođen potrebama školskog programa iz
tjelesne i zdravstvene kulture.
Na
iznenađenje prisutnih, prva tema kojom je Svami otvorio ovaj akademski skup
bila je HRANA. “Kuhinja je naš
znanstveni kućni laboratorij kada je u pitanju zdravlje duha i tijela” –
rekao je tada, obrazloživši važnost hrane prvenstveno sa aspekta uzročno-posljedične
veze naspram KVALITETE misli i osjećaja, koji direktno utječu na ljudsko zdravlje.
Službena
medicina ovu prosto-proširenu prehrambeno-psihološku vezu promatra za sada još
uvijek veoma površno. Osim toga, najveća dubina do koje trenutno po ovom
pitanju sežu korijeni alopatske medicine pod okriljem Svjetske zdravstvene
organizacije jeste organska stanica. A to je veoma plitka dimenzija.
Na
pravu dubinu vodi nas kvantna fizika: u informacijsko polje bio-energetske
razine atomske čestice.
Prvo
što možemo iščitati u tom polju je prognoza enormnog pada vrijednosti svih dionica
farmaceutske industrije u skorijoj budućnosti, što me u ovom trenutku podsjeća
na jednu meni veoma dragu rečenicu koju naša poznata nutricionistkinja dr. Lejla
Kažić Kreho (autorica publicističke trilogije Prehrana
za 21. stoljeće ) ističe u svojoj drugoj knjizi: “Ako
liječnici danas ne postanu nutricionisti, sutra će nutricionisti postati
liječnici.”
Ova
neprijeporna istina mogla bi postati moralna satisfakcija krivcima za smrt
našeg socijalističkog farmaceutskog diva, zagrebačke Plive. No, vratimo se na
temu.
Ono
što utječe na stabilnost spomenutog informacijskog bio-energetskog polja jeste
struktura, odnosno kvaliteta misli i osjećaja koji posjeduju sasvim egzaktne,
dakle mjerljive fizikalne karakteristike VALA, a koje su pak u visokoj
korelaciji sa vrstom hrane koju konzumiramo.
Službena
medicina za sada veoma dobro poznaje utjecaj hrane na zdravlje, kao i utjecaj
misli i osjećaja na isto. Ali još uvijek
ne zalazi u navedeno bio-informacijsko polje i ne obraća dovoljno pažnje na fiziološku
povezanost misli i osjećaja sa hranom (o čemu sasvim sigurno već ima dovoljno
saznanja).
Informacije
o ovoj vrsti prehrambene vrijednosti namirnica nećemo, na žalost, pronaći niti na jednoj deklaraciji. Doduše,
nije to niti realno još očekivati ovog trenutka obzirom na veoma dugotrajan “dokazni
znanstveni postupak” koji još uvijek traje, ali neke osnovne naznake već bi se
i sada bez ikakvog rizika mogle prikazati na svakoj etiketi prehrambenog
proizvoda kojeg kupujemo. Ako ništa drugo, ono barem prema nekoj osnovnoj
energetskoj podjeli kakve nalazimo u makrobiotici ili ajurvedi (jin-jang, sattva-rajas-tamas).
U
svakom slučaju, kultura ishrane sa ovog sasvim specifičnog energetskog aspekta veoma
je važan segment obrazovanja koji se još uvijek zapostavlja. Zato vjerujem da
bi ova tema mogla postati važan dio programa zdravstvenog odgoja za koju godinu.
Ono
što pak mislim da bi također bilo veoma važno spomenuti kada je u pitanju odnos
na relaciji hrana-misli-osjećaji, jeste razvijanje sposobnosti intuitivne
percepcije, odnosno intuitivnog razmišljanja. U znanosti joge ova sposobnost
poznata je kao duhovni intelekt budhi, u čijem je razvoju (prema istom
izvoru) također presudna vrsta hrane koju konzumiramo.
“Da bi netko zavladao
svojim mislima i osjećajima, potrebno je najprije zavladati jezikom.” – poznata je deviza
u znanosti joge. Bez tog uvjeta budhi
ostaje u sjeni hirovitog uma, koji filozofija vedante slikovito naziva “majmunski
um” jer svojim neobuzdanim mislima skače sa jednog problema na drugi, baš kao i
nemirni majmun sa grane na granu. Prof. Carl Gustav Jung puno se bavio ovim
pitanjem i ostavi dovoljno kvalitetnog gradiva za učenje. Ali to je već neko
drugo poglavlje zdravstvenog odgoja, veoma blisko nekim alternativnim školama.
No,
jedno je sasvim sigurno: Ne treba biti veliki prorok za pogoditi kako su pred
ministrom obrazovanja novi programski izazovi.
Podijeli na društvenim mrežama