Upoznao sam ga još krajem osamdesetih,
što se odnosi na godine u prošlom stoljeću, a ne na one koje upravo
proživljavam, to ste nadam se shvatili, hehe. Baš kao i ja, uporno je svirao u
različitim formacijama, uglavnom s uvjerenjam da to što radi bend s kojim
nastupa je najizvrsnije od svega ikada na lokalnoj te dakako i super širokoj
sceni. Samo što se nije još otkrilo. I ko mu je to mogao zamjeriti. Svi smo
imali identične fiks ideje! E, sad najbolji dio je da nas dvojica, koliko god duboko
u povijest sezalo naše poznanstvo, nismo nikada zasvirali zajedno. Na našoj
maloj ‘pozornici’ to je praktički bilo nemoguće izbjeć, čega se dotaknuo i
njegov biograf, koji me nastavio rešetati pitanjima.
Kako ste se našli, i kada, u društvu KZ prvi puta?
Ma,
znali smo se na boh – boh iz Konta već neko vrijeme, on je mlađi od mene, pa
tako i iz Palacha di sam vrtio ploče. S gramofona, ne samo u rukama. Uglavnom
je nosio dugačke crne kapute, ne nužno ljeti, ne, al čim je sunce aktivno
ugasilo svoje djelovanje, eto nas svih u tim obaveznim odjevnim kerefekima. Svi
smo ih mažnjavali iz ormara naših staraca, ili još atraktivnije, nonića. Osim
toga, odskakako je od ostatka posjetitelja jer je zaklanjao svojom visinom
većinu pozornice, pa se uglavnom držao, znate vrlo je pristojan oduvijek bio,
naslonjen na onaj zid sa zrcalom, suprotno od stejdža.
Kako ste se vi našli u Palachu?
Daj
ne zajebavaj me! E, paz’ ovo! KZ nikada nije imao gramofon doma, to sam tek
nedavno skužio, jer poznanstva su nam uvijek počinjala razmjenom ploča, tu si
skužio ko šta sluša, jel ti po volji il’ nije, dal se oćeš u nastavku života
družit s njim, jer to je bio blagi oblik trgovine, znaš ono valjalo je imati
neke koristi od tih druženja, ma kužiš šta ne, i ovaj… šta sam ono pričao?
Kako ste se našli u Palachu?
Daj,
koji ti je kulac? Šta stalno isto pitaš? Bio sam nekakav, danas bi se to
nazvalo, rezident DJ, eto to je sve. Niš posebno. A, da, KZ! Dakle, kako nije
imao kolekciju plejki uvaljivao sam mu hrpu snimljenih kazeta, a bio je jednom
i kod mene kad se predomišljao&dvoumio dal bi radije nastavio karijeru kao
gitarist ili basist. Da…
Kakav je dojam ostavljao KZ na vas?
Lojalnost
mi prva pada na pamet. Nije osobito zapažanje, znam, al uzmi u obzir
limitiranost mog rječnika. Prije neg je iš’o u vojsku, onu prethodnu no, već je
imao curu. Neku isto visoku ženskicu, zgodnu, atraktivnu. Evo ih još uvijek se
šetkaju Korzom držeć se za ruke. Jebote.
Kako mu je tekla buduća karijera? S kojim sastavima
je nastupao, obzirom se zna da je iz matičnog benda bio jednostavno otpušten
jer je bio prinuđen služiti, kako vi kažete, onu vojsku, pa su ovi angažirali
drugog čovjeka na toj poziciji jer nisu željeli stajati na mjestu?
Nije
ga puštao entuzijazam koliko se sjećam… odmah si je našao novi angažman u
triju koji je prašio zdravi rokenrol, bugi, štajaznam, par godina je trajalo, a
onda opet – fijuuu zvalo ga nanovo u vojsku. Samo ovaj put u rat… ej, a je ti
on pričao štagod o meni?
Nikada nisam razgovarao s njim.
Nisi
ga ni upoznao?! Pa koji kulac uopće pišeš njegovu biografiju?
Vi držite da novinar/pisac treba odobrenje da bi
napisao knjigu? Sugovornici koje sam odabrao, a čija vam imena neću otkriti,
pružili su mi hrpu vrijednih podataka tako da ga upoznajem posredno i zadržavam
objektivno mišljenje, što mi se čini važnim za nastavak projekta.
Znači
samo se oslanjaš na razgovore? Jer ja ti mogu u svoje ime reć da nisam osobito
pouzdan izvor informacija. Štoviše, slobodno mogu završit u Birou za
dezinformiranje javnosti, i to kao direktor nabave. Možda ipak da nađeš nekog
prikladnijeg za ostatak, a?
Neosporno trebam vas. Osim toga, bit će to
polufiktivna biografija…
Pa,
jebemu šta nisi reko odmah da ćeš izmišljat?! Evo možeš napisat da sam ga par
puta žicao da svira sa mnom al je svaki put nešto se izmotavao, pa ne mogu jer
moram ovo pa ono, klinci su mi ovakvi, a i prodao bi instrument jel znaš nekoga
i onda, jebote, nakon par godina, kad je ozdravio skroz vidim ga u novom bendu!
Pfuu! Dobro su prašili, al bome, dojadilo mu ubrzo pa je iš’o ća i onda opet
apstinirao sto godina, gore dole koji mjesec…
Kako se bolest odrazila na njega?
Ko
je uopće spominjao bolest?!
Vi, upravo maločas. Da vam pustim snimku?
Ne,
ne… zaletio sam se. Imalo je… kreativnog učinka na njega… raspisao se i
postao ovo što je danas. Zbog čega i razgovaraš sa mnom, zar ne?
Jel bio militantne naravi?
Štaaa?!
KZ?! Ti si lud! Ne bi mrava zgazio, predobar, jebemu, predobar… al srećom ga
njegova utopijska priroda nije došla glave, neg štoviše, vraća mu se tutta
forza natrag… konačno malo univerzalne pravde na djelu!
Još za kraj jedno pitanjce…
Ajd
požuri, moram ić kuhat ručak doma!
Jel oduvijek pristupao stvarima, projektima,
sviranju s tako fanatičnim preciznošću? Gotovo kao znanstvenik?
Pa,
površan sigurno nije, znam kako piše i način kako istražuje materiju, ne biš
inače se zanimao za njega da nije tako, no općenito govoreć rek’o bi da ima,
posjeduje ako baš hoćeš, snažnu osobnost. Da. I to ga izdvaja. A im’o je nekoć
i dugu kosu, nemo’š vjerovat!
Hvala vam za sudjelovanje najiskrenije. Ukoliko mi
još nešto zatreba smijem li vas kontaktirati putem e-maila?
Jooj,
nemoj pliz, ne kužim ti se ja u kompjutere. KZ je majstor, al bome ja nisam ni
Margarita, haha… jurim sad, zdravo!
Još samo, molim…
Zbrisss!
E, pošalji primjerak kad izađe, može?
Podijeli na društvenim mrežama